Umjesto razdora i sukoba Hrvatskoj su potrebni mnogo jači glasovi pomirbe, dijaloga i tolerancije

Hrvatski je narod ponovno na raskrižju, kao što se našao nekoliko puta tijekom svoje novije povijesti. Ocrtavaju se jasno iz toga raskrižja dva glavna puta, ima i nešto suputaka, ali zna se kamo vode, ako je glavni natpis na njima „uhićivat ćemo“, „zabranit ćemo“. Po svim znakovima pred hrvatskim je narodom put kršćanske uljudbe ili put primitivizama i divljaštva koji svojim javnim diskursom zagovara predsjednik države.

Devedesetih godina bilo je slično: nudio se povratak na put zapadne uljudbe ili put ostanka u balkanskoj krčmi, uz zvuke folk-glazbe, plesa pevaljka po stolovima, urlikanja i pucnjave, progona i umlaćivanja Hrvata.

Velikom većinom hrvatski je narod izabrao put zapadne uljudbe, zapravo ostao je na svom tradicionalnom putu, kojim ga je vodila vjera njegovih otaca. Znalo se da to ne će biti nimalo lagan put, svi znakovi upućivali su na krvav put, na nove žrtve za Hrvatsku.

Nakon velikoga žrtvovanja opet je pred narodom odluka - ostati na putu kršćanske uljudbe i nauka koji propovijeda njegova Crkva - mira i ljubavi, ili krenuti za onima koji farizejski obećavaju „rijeke pravde“ i „svijetlu budućnost“, a po svemu sve sliči na povratak u „mračnu noć“.

Misle da će narod pasti na njihove mamce, pa organiziraju po gradovima „crvene litije“, obećavaju Hrvatsku bez korupcije, bez laži, kao da su njihove ruke čiste, i povrh svega Treću Republiku.

Što je Treća Republika?

Treću Republiku najavio je predsjednik države u Veloj Luci. Ako je Prva bila ona koju je sa svojim narodom stvarao dr. Franjo Tuđman, oslobodivši ga ideološkoga zarobljeništva, uvevši demokraciju i višestranačje, porazio agresora te trasirao put prema europskim integracijama, Druga u kojoj se provodila detuđmanizacija, zapravo ideološka čistka u  policiji, vojsci, medijima, diplomaciji, jednostavno u svim strukturama hrvatskoga društva, onda bi Treća Republika trebala biti ona koja bi imala biljeg karakternih osobina Zorana Milanovića. Koje su to osobine? Ovih dana očitovale su se u verbalnom nasrtaju na institucije i pojedince, a sablaznile su čitav miroljubiv hrvatski puk.

Kakva bi trebala biti ta Treća Republika? Ponešto se već zna, a ostalo bismo mogli doznati vrlo brzo, tijekom predizborne kampanje, poglavito, ako ljevica i njezini pomagači na desnici - Most i Domovinski pokret dobiju izbore, da mogu sastaviti vladu Treće Republike, i društveni poredak uskladiti prema svojoj mjeri.

Naveliko predsjednik države i predsjednik SDP-a govore o „rijekama pravde“. U sklopu toga predsjednik govori o bacanju političkih protivnika u more. „Vrći va more“, pojasnio je, kako se kaže na Krku, predsjednik države. Takvo što izgovoreno je na Korčuli, a ondje takva prijetnja, zapravo presuda bez porote ima posve drukčiji odjek. U susjednom Blatu i otočkim mjestima prije 80 godina bacalo se ideološke i svjetonazorske neistomišljenike te pripadnike njemačke vojske u jame. Traume izazvane tim događajima još žive. Zna li što predsjednik Milanović o tome, kad govori o bacanju „va more“? Jer, bacanje „va more“ htio - ne htio, asocira na bacanje u jame, koje nerijetko imaju dodir s morem. Tako olako izgovarati takvu prijetnju, osudu, treba biti u posebnom stanju uma, jer to nije jezik razuma i ljudskosti. To nije izgovorio neki pijanac u seoskoj krčmi, pa se može preko toga olako prijeći i ne pitati kako utječe na javnost, koja zna reći - bolje je svašta pojesti, negoli svašta reći. Doći u Velu Luku, na rivu, stati pred kamere i slati takvu poruku javnosti, mora izazvati sablazan. Hrvatska publicistika i književnost o vremenu bacanja u jame ostavila je svoje znatne tragove.Franko Burmas objavio je knjigu „ Žrtve komunizma na otoku Korčuli“, a Petar Šegedin radio-dramu „Jakovljeva usta“.

Od razbijene braniteljske glave do prijetnje bacanjem u more

U Milanovićevu premijerskom mandatu u Vukovaru je razbijena glava branitelju, logorašu Darku Pajičiću, čovjeku koji je kao maloljetnik branio Prvu Republiku. Gdje je bio aktualni predsjednik Milanović u to vrijeme? Zar nije indikativno, prije deset godina njegova policija razbijala je glave, danas prijeti bacanjem u more? Tko za takvu opciju može glasovati na parlamentarnim izborima? One koji su branili Prvu Republiku, kad su tražili svoja prava, nazvao je podrugljivo šatorašima. S kojim moralnim pravom? Građani pitaju kako čovjek koji nije aktivno sudjelovao u obrani Prve Republike, s kojim pravom  govori o Trećoj, po svemu autokratskoj, boljševičkoj republici?

I kad smo mislili da predsjednik ne će u svojoj retorici ići dalje, nova verbalna eskalacija  dogodila se s nekakve livade, u Vinkovcima. Bio je to nastavak nasrtaja na Ustavni sud. Izgovorene su strašne kvalifikacije, čak i prijetnje.

_________

Novinar: Mogu li poništiti izbore ili SDP-ovu listu, nakon izbora?
Predsjednik: A, što sam dosad govorio.
Novinar: Za datum izbora?
Predsjednik: Onda mogu početi hapsiti. Neselektivno. Probat, pa će vidjet dokle će doći. Ne mogu, ne smiju. Ne smiju dirati u datum izbora. To je sankrosantno.
Novinar: Rezultate, izbora, listu SDP-ovu?
Predsjednik: Nakon izbora?
Novinar: Da.
Predsjednik: Kažem pohapsiti ih sve i uzeti im djecu za taoce, kao što su sada uzeli za taoce SDP, u ovom slučaju (Večernji list, mrežne stranice; 22. 3. 2024.; VIDEO Milanović zaprijetio: 'Neka se usude donijeti odluku o promjeni datuma izbora, neće dobro završiti').

_________

N1 pokušao je relativizirati ovu snimku, predsjednik Milanović na Facebooku je napisao: „Najprije je HDZ-ova kriminalna banda ukrala i falsificirala moju jučerašnju izjavu i krenula plašiti ljude svojim prljavim uratkom koji kao da je potpisao sam Goebbels. Ja sam upozorio kako je gangsterski Ustavni sud spreman učiniti sve da zaštiti HDZ-ove lopove od gubitka izbora. Na pitanje novinara može li Ustavni sud poništiti SDP-ovu izbornu listu nakon izbora, odgovorio sam da takav gangsterski Ustavni sud'nakon izbora može i pohapsiti ih sve i uzeti im djecu za taoce', misleći na SDP-ove ljude s izborne liste“ (Večernji list, mrežno izdanje, 23.3. 2024.; Milanović i HDZ se svađaju oko ove snimke: 'Kriminalna banda ukrala i falsificirala moju izjavu i krenula plašiti ljude').

Penavin „treći put“ isto je što i Milanovićeva Treća Republika

I dok predsjednik države najavljuje Treću Republiku, predsjednik Domovinskog pokreta (DP) Ivan Penava najavljuje „treći put“, zapravo suputak prema Milanovićevoj Trećoj Republici. Kršćanski je opraštati, ali nimalo nije kršćanski zviždati na svetoj misi za vukovarske žrtve. Konkretno; Penavin šurjak Darko Pajičić platio je glavom nakon intervencije Milanovićeve policije. Gdje i kako je došlo do oprosta? To Penava nikada nije javno objasnio, kao što se nikada nije ogradio od zvižduka na misi upućenih premijeru Plenkoviću o godišnjici obilježavanja žrtava Vukovara, 2023., iako su najvjerojatnije zviždali njegovi pristaše. Predsjednik, ni kao nekadašnji premijer, nikada nije nazočio misi za vukovarske žrtve na Memorijalnom groblju, a premijer Plenković bio je uvijek na tim vjerskim događajima. Građani nisu slijepi, to vide! Nitko ne želi dovesti u pitanje predsjednikov slobodan odnos spram vjere, njegov svjetonazor, niti tražiti da se moli na misi za žrtve, ali zbog zadovoljenje minimuma hrvatskih običaja, zar bi mu pala kruna s glave da je nazočio euharistiji za vukovarske žrtve, bar prvih deset minuta.

Prije nešto više od četiri godine, kandidat za predsjednika u prvom krugu, Penavin prethodnik, Miroslav Škoro, omogućio je Milanoviću pobjedu u drugom krugu. Tada smo o razlozima takva ponašanja imali tek naznake, danas nakon što je DP u Hrvatskom saboru glasovao protiv vojne pomoći Ukrajini, imamo vrlo upečatljive znakove Penavine političke naklonosti. Znakovito je kad se gura obrazlagati razloge takva glasovanja Stipu Mlinarića, člana toga pokreta, čovjeka koji je sam bio žrtvom velikosrpske agresije, koji dobro zna kolike je žrtve dala Hrvatska za svoju slobodu. Kad gleda svakodnevno nova razaranja ukrajinskih gradova, djecu i žene pod ruševinama, pita li se: zašto sam glasovao protiv hrvatske vojne pomoći Ukrajini, a bili smo u sličnoj situaciji?

Od pomirbe i dijaloga, preko detuđmanizacije i anateme do razdora hrvatskoga naroda

Imali smo predsjednika koji je u prijelomnim trenutcima ponovno organizirao hrvatsku državu, ujedinio hrvatski narod, bio zagovornikom pomirbe, bez koje ne bi bilo obrane Domovine od vojne agresije, zatim smo dobili predsjednika kojem je mandat prošao u detuđmanizaciji, bacanju anateme na prvoga predsjednika, a sada imamo predsjednika koji stvara razdor u hrvatskom narodu, dijeli na - ili mi ili oni. To je, inače, poznata formula kojom se upravljalo desetljećima Hrvatskom za tuđe interese. I ne samo da stvara razdor, već Hrvatsku sramoti. Tko je iscrtao svastiku na Poljudu, kako bi kompromitirao hrvatski narod, nikada nije do kraja istraženo, a njegov je ministar policije izjavio da se to nikada ne će doznati. Zašto je u njegovu mandatu trebalo pokrenuti izradbu novoga pravopisa hrvatskoga jezika, suprotno mišljenju jezikoslovne struke?  Dolaskom na mjesto premijera sa svojim zaprskanim ministrom prometa raskinuo je sve ugovore i bio protiv izgradnje Pelješkoga mosta, poveznice državnoga teritorija, jer se i tako Hrvatsku ponižavalo, od 1945., krnjilo njezin suverenitet i identitet. Zagovarao je koridor kroz Neum, a spomenuti ministar predlagao trajektima prijevoz kamiona i tegljača na tom dijelu hrvatske obale. Što reći o izjavi - zašto se svađamo zbog „dva kamena“ ispred poluotoka Klek, koja je naježila hrvatske stručnjake za međunarodno pravo itd., itd., itd.

Umjesto razdora i sukoba u koji nas uvlači aktualni predsjednik, koji bi kao nekakav pelivan želio skakati s jedne državničke dužnosti na drugu, umjesto mržnje i proganjanja neistomišljenika, Hrvatskoj su potrebni mnogo jači glasovi pomirbe, dijaloga i tolerancije jer bez dijaloga nema života, nego ostaje ono što nam se ovih dana nudi: zabrane, bacanje u more, hapšenje, uzimanje djece za taoce. Jesu li to velike „rijeke pravde“?

Marko Curać