Ne treba se ponašati po onoj „što gore, to bolje“, jer onda zaista hrvatska država, kako bi neki željeli, može postati „slučajna država“, a Zagreb „grad slučaj“. Pozvani su i hrvatska Vlada, Sveučilište i HAZU pomoći u rješavanju problema. Računi će se svoditi na izborima
U ovo vrijeme Zagreb je znao prekriti prvi snijeg. Umjesto snijega Zagrepčani imaju žuti pokrov od lišća; umjesto zapuha snijega imamo po ulicama i nogostupima nanose suha lišća.
Nacionalna javna glasila na prvu nedjelju došašća ističu kako je Zagreb odjenuo božićno ruho. No je li tomu tako?
Božićno ruho odjenulo je središte Zagreba, ali sve što je dalje od tog središta daleko je od božićnoga ugođaja jer su udaljeniji gradski kvartovi zatrpani lišćem otpalim s uličnih drvoreda i stabala u parkovima.
To lišće, kao što je bio slučaj za mandata prijašnje gradske vlasti, mjerodavne komunalne službe ne čiste. U ne tako dalekom vremenu Zagreb je bio puno čišći, lišće se gotovo svakodnevno skupljalo i odvozilo u prigradske kompostane. Nekad su u tom lišću vlasti vidjele novac, sada više to nije tako. Sve više može se vidjeti građane s metlom u ruci na ulici. Mete se tako lišće u ulicama u blizini Gimnazije Lucijana Vranjanina s nogostupa, ali i gradskih prometnica.
Ljudi strahuje od poledice, koja je u podlozi s lišćem osobito opasna, posebice za krhke kosti starijih osoba. Građani glasno komentiraju kako se ne može očekivati od gradskih vlasti da organiziraju čišćenje grada, pa ne preostaje nego masovno uzeti metle u ruke. U blizini spomenute gimnazije, zapadno uz Samoborsku cestu smještena je jedna od radnih jedinica Zrinjevca. Ondje se uz razna ukrasna stabla mogao kupiti i pakirani kompost. U proljeće je to bilo masovno. Sada se sve rasprodaje ili čak besplatno dijeli. Lokacija će biti po svemu namijenjena nekom drugom sadržaju. Tko je bacio oko na nju, radnici ne znaju. Ali umjesto da se na tom području razvije postojeći posao i umjesto što gradonačelnik plaća gotovo 500 eura po zasađenom stablu u gradskim parkovima, iznos kakav nemaju mnogi umirovljenici, zar se na tom mjestu nije moglo proizvoditi razno drveće za potrebe grada, i onaj trošak po stablu najmanje prepoloviti, kao i kompost za okućnice i vrtova, ukrasno cvijeće i druge sezonske sadnice za potrebe građana? Zar to nije mogao biti gradski centar vrtne arhitekture?
Ali ne stvara samo otpalo lišće sa stabala sliku zapuštena Zagreba. Oko stambenih odlagališta otpada na otvorenom nerijetko su hrpe smeća, jer su spremnici za miješani otpad puni. To je protekloga ljeta izgledalo prestrašno. Rojevi muha vrtjeli se u zraku oko spremnika biootpada koji su se rijetko praznili.
Gotovo je nemoguće pronaći spremnik s papirom u koji se može ubaciti i najmanji papirić. Danima se ne prazne. Odbačeni papir jednostavno se ne odvozi. Građanima ne ostaje nego gomilati papir u stanovima. Sve je to nekakav novac, možda sitan za koji grad nema interesa. Nema se tko sagnuti i pokupiti.
Zar aktualni gradonačelnik svojedobno nije uzvikivao, gotovo recitirao, s najvećega gradskoga odlagališta u Jakuševcu, koje je proteklih dana bilo kobno za jednoga radnika, kako se ponašamo poput pijanih milijardera jer godišnje bacimo 150 milijuna vrijednih sirovina na otpad na Jakuševec, što je, kako je uzvikivao, sedam vrtića godišnje? Gdje su danas ti vrtići?
Aktualnoj gradskoj vlasti lakše uokolo tražiti novac nego skupiti onaj pred nosom
No gradska vlast ne samo da nije u stanju skupiti taj novac nego se slično ponaša i u pogledu ubiranja novca u gradskom prometu. Nije sposobna skupiti gotov novac u autobusima i tramvajima, a traži ga od hrvatske Vlade i fondova EU. Zar nije to apsurdno! Uređaji za poništavanje putnih karata u autobusima i tramvajima češće su izvan funkcije nego u funkciji. Je li tko izračunao koliko gradski prijevoznik samo na taj način dnevno ne ubere novca, a vozače treba platiti, autobuse servisirati. Kada pokušate poništiti kartu u autobusu, stvori se red i nervoza na ulazu. Vozači samo ponavljaju: „Prođite, uređaj ne radi.“
Gradonačelnik se očito ne vozi gradskim prijevozom, njegovo je prometalo bicikl, pa ne zna za to stanje u autobusima i tramvajima.
To što se vozi biciklom čak je pohvalno. Ali je vrlo neobično da se nogostupima na kojima nije označena staza za bicikliste u predvečerje i noću mahnito vozi biciklima bez svjetlosnih oznaka. Dolaskom „biciklističke garniture na vlast“ biciklista je po gradu mnogo više nego nekada. I to je u jednu ruku dobro, ali zabrinjava nedostatak elementarne biciklističke prometne kulture.
U zapušteni grad zatrpan smećem nije neobično da ulaze razne divlje zvijeri. O tome smo na ovom mjestu već jednom pisali - kako se grad na potocima prometnuo u grad crnih vrana.
Jesu li po ispraznosti slične priče vođa pobune „svinjogojaca“ koje ovih dana prenose neke televizije u ratničkoj hajci protiv premijera?
Ako Zagrepčani budu željeli imati ponovno uređeni grad, u svakom pogledu, morat će prije nego što komu dadu svoj glas razmisliti kakve kompetencije stoje iza kandidata za gradonačelnika. Ako je tko najveći dio života živio na apanažama, pučki rečeno: sisao novac, uglavnom na „praznim projektima“, takav se sigurno nije naučio ni ozbiljno raditi ni rješavati životne probleme. Dobro sročene zvučne parole često privuku, obmane mase, ali brzo se pokaže kako iza svega stoji čista ispraznost.
Zar ovih dana ne svjedočimo sličnoj pojavi u Slavoniji? Dio medijske scene vodeći ratničku hajku protiv hrvatskoga premijera pušta u golemim količinama jednoga nekompetentnoga čovjeka u hrvatske domove stvarajući vrlo zapaljujuću atmosferu, koja može završiti kao Jakuševec.
Video koji je ovih dana u optjecaju po društvenim mrežama na kojem gradonačelnik zabija na Jakuševcu plavu zastavu na kojoj piše „Zagreb je naš“ mogli bismo gledati s nekim drugim akterima u dogledno vrijeme na državnoj razini ako stručnjaci, raznih profila, ne dignu kritički svoj glas, odlučnije ne nastupe u hrvatskom javnom prostoru, umjesto evidentne manipulacije, koju u golemim količinama aktivistički i zlurado prenose neke televizijske postaje. U važnim političkim temama sve više se gubi novinarski profesionalizam. Otvara se pitanje ima li povoda za preispitivanje nekih TV koncesija na nacionalnoj razini?
Zar ne bi bilo pogubno kad bi kandidatkinja iz gradonačelnikova okružja postala premijerka?
No vratimo se spomenutom videu. Okružen jatom ptica koje žive na smetlištu tada je današnji gradonačelnik slavodobitno uzvikivao: „Na ovom brdu počinje bitka za Zagreb.“ No čini se da je tu bitku nakon dvije i pol godine mandata već izgubio jer mu građani po svemu ne će potpisati novi „bjanko-ček“. Povjerenje je prokockao. Htio bi odgovornost svaliti na druge. To ne će proći.
Građani koje je obmanuo jednostavno će kazniti njegova prazna obećanja, bez obzira na to koliko se vadio da 16 godina prethodne vlasti nisu htjele riješiti problem Jakuševca.
Zar gradonačelnik nije jasno tvrdio kako su oni politička opcija koja zna i hoće riješiti ovaj problem i riješit će ga kad uđu u Gradsku skupštinu?
U životu i politici nema druge prilike. Gledajući gradonačelnika kako gaca po živom pijesku nema baš mnogo njegovih bližih suradnika koji su mu spremni i praktično pomoći. Jedina iza njega stameno stoji dogradonačelnica dr. sc. Danijela Dolenec. Gdje su u svemu ovome vrlo glasni zastupnici Benčić, Kekin, Raukar, Bakić... Jedna od njih htjela bi voditi hrvatsku državu, zapravo istaknula je kandidatura za premijerku. Treba li se, imajući pred očima situaciju u Zagrebu, ozbiljno pribojavati da takva mogućnost može postati realna?
I na samom kraju, u čitavoj ovoj situaciji u kojoj je Grad Zagreb postao poznat po mnogim negativnostima, ne treba se ponašati po onoj „što gore, to bolje“. Ne treba dati prostora onima koji hrvatsku državu percipiraju kao „slučajnu državu“, a Zagreb kao „grad slučaj“. Svjetonazorske i ine razlike treba gurnuti u drugi plan jer je Zagreb važniji od toga. Jednostavno do izbora – na kojima će građani dati svoj sud o tome koliko je bila uspješna aktualna vlast – treba sve učiniti da Zagreb još dublje ne potone. Tu prije svega mislimo na hrvatsku Vladu, Sveučilište u Zagrebu, HAZU koji je sa svojim stručnim potencijalima pozvan pridonijeti rješavanju gorućih problema Grada, a to nije samo Jakuševec.
Marko Curać