Razgovor: Dr. Andrija Hebrang, nakon ostavke u Hrvatskome generalskom zboru

Prof. dr. sc. Andrija Hebrang, ratni ministar zdravstva, pričuvni general bojnik Hrvatske vojske, uputio je 1. svibnja predsjedniku Hrvatskoga generalskog zbora (HGZ) neopozivu ostavku na članstvo u toj udruzi zbog toga što se nije oglasio na "najteže blaćenje legalne braniteljske postrojbe HOS-a" od strane predsjednika Zorana Milanovića. Tim povodom prof. Hebrang govori za Hrvatski tjednik i o drugim prijeporima s HGZ-om, Hebrangzamjerkama na rad Zbora, odgovara predsjedniku HGZ-u koji mu je predbacio da želi politizaciju Zbora, značenju HOS-a za obranu u Domovinskome ratu, Milanovićevim "epidemiolozima" te odnosu prema žrtvama komunizma.

Što se događa s Hrvatskom: je li posrijedi prijelomni trenutak u društvu ili je sve rezultat predizborne uzrujanosti?

Hrvatska se nalazi u intenzivnom razdoblju zaborava svih najsjajnijih političkih i vojnih pobjeda iz razdoblja devedesetih. Sudionici tih događaja, branitelji, potisnuti su izbornim rezultatima u drugi plan. Kad je neki branitelj izabran za predsjednika države, vlade, Hrvatskoga sabora...? Opća klonulost duha hrvatskoga naroda, usmjeravanoga medijima, nastavnim programima te kulturnim stranputicama, dovela je do pobjede onih koji su prespavali stvaranje države. Zato se brišu temelji suvereniteta i to nije novi trenutak već trpno stanje.

Zbog čega je trebala neopoziva ostavka na članstvo u HGZ, je li odluka isprovocirana ili je rezultat dužega razmišljanja?

Odluku donosim već mjesecima. Počeo sam s izostankom reakcije na Bandićevu nagradu Budimiru Lončaru, čovjeku koji je embargom razoružao Hrvatsku, zatim odbijanjem vodstva Zbora bilo kakve reakcije na izbacivanje HGZTuđmanove biste iz Ureda predsjednika Republike Hrvatske, a odluka je sazrela nakon najteže Milanovićeve protuustavne uvrjede izrečene legalnim postrojbama hrvatske obrane. HGZ bi trebao biti krovna braniteljska udruga koja predvodi zaštitu branitelja i Domovinskoga rata, a sada je jedina udruga koja nije reagirala na najteži protubraniteljski ispad vrhovnoga zapovjednika OS RH! Ispada da samo HGZ uz neke okorjele ljevičare i političare nekih susjednih država podržavaju ispad Zorana Milanovića! Svaka kalkulantska politika morala bi imati neku granicu koja se ne prelazi, osobito kad su u pitanju žrtve branitelja.

Što nije dobro u radu HGZ-a i koje su Vaše glavne zamjerke na njegov rad?

Umjesto da bude stjegonoša obrane branitelja i nauka dr. Tuđmana, koji nas je poveo u oslobodilački rat protiv srpsko-crnogorskog agresora, HGZ je šutljiva struktura nekada aktivnih sudionika obrane. Nevjerojatno je što vrijeme i smišljena promidžba čini od ljudi, koji su predodređeni donositi odluke! Vodstvo danas politizira HGZ, a to je nedopustivo. Ugled hrvatskoga ratnika, osobito poginuloga, mora se štititi bez obzira na nečije političke interese i motive! Tu usluge političara prema pojedincima iz Zbora ne smiju biti prepreka jer političari su prolazni, a branitelji su vječna hrvatska vrijednost!

U pismu predbacujete HGZ-u kršenje Statuta. Je li se o tomu ikada povela rasprava na njegovim tijelima?

Najdulja rasprava bila je o Budimiru Lončaru, a održala se na moj prijedlog. Ušao sam u raspravu naoružan Budimir Lončardokumentima o tom načelniku Ozne za Zadar, koji je 1991. godine isposlovao embargo Vijeća sigurnosti UN-a za nabavku oružja. Tada nam je to bio znak da će oslobodilačka borba biti krvava i s mnogo žrtava, jer kad vojska nema oružja za obranu, ginu civili. Tako je srpski agresor pobio 7 263 civila, od čega 500 djece, napravio ratnu štetu za pet sljedećih naraštaja. Naime, po stručnim ocjenama jedna godina rata ukida tri sljedeća BDP-a, a to je za Hrvatsku ukupno oko 300 milijarda dolara gospodarske ratne štete. Nakon trosatne rasprave o Lončaru, objavljeno je zakašnjelo nerazumljivo priopćenje. Mislio sam, možda je to posljedica nekih obveza prema zagrebačkome gradonačelniku Milanu Bandiću, počasnome članu HGZ-a, pa sam odustao od velikih odluka. Sada predsjednik HGZ-a Pavao Miljavaca kaže da je Tuđman raspustio HOS. To nije istina nego ga je uključio u Hrvatsku vojsku. Bio sam, za razliku od Miljavca, uz Tuđmana kada je zbog međunarodnoga pritiska morao ponekad i kritizirati HOS. Točno je da je u početku bilo stranputica, ali ih je Tuđman znalački riješio i uklopio te hrabre momke u obranu Hrvatske.

Predsjednik HGZ-a predbacuje Vam politizaciju...

Predsjednik Zbora Miljavac morao bi pročitati Statut Zbora pa ne bi moju ostavku proglasio politizacijom. U čl. 6. jasno stoji da je temeljni cilj HGZ zaštita ugleda i dostojanstva hrvatskih branitelja iz Domovinskoga rata. Možda MIljavacMiljavac nije dobro čuo Milanovićevu izjavu koja je glasila da ploču s poginulim braniteljima HOS-a treba baciti! Onaj tko na to ne reagira bavi se politikantstvom i politizira cijelu Udrugu! Ili Miljavac misli da poginuli branitelji ne zahtijevaju zaštitu ugleda i dostojanstva? S obzirom na neke detalje iz njegova ratnoga puta, moglo bi biti tako. Sram ga može biti da reakciju na takav napad na mrtve branitelje zove mojom politikom. Meni je dvadeset godina politike bilo dosta, rezultat je stvaranje i oslobađanje Hrvatske i spoznaja o moralu mnogih ljudi. Zato me ona više ne zanima. No izgleda da se kod Miljavca javlja zakašnjela želja za političkim djelovanjem i za to zloupotrebljava dio HGZ-a. Nakon moje ostavke nazvalo me je petnaestak članova Zbora koji kažu da ih nitko uopće nije pitao za reakciju na Milanovićeve uvrjede mrtvih branitelja! Toliko o načinu vođenja Zbora.

Poziv predsjednika Milanovića da se baci ploča poginulim HOS-ovcima ocijenili ste "najtežim prljanjem imena jedne braniteljske postrojbe".

HGZ bi trebao biti stjegonoša obrane svih branitelja, posebice onih koji su krenuli u obranu u samom početku. Sve braniteljske udruge osudile su Milanovićev čin osim HGZ-a! Očito neki iz vrha imaju posebne interese da šute kada ne treba.

Možda se boje "novoga umirovljenja"...

Ne, ne boje se "umirovljenja" jer ih je ljevičarska politika umirovila i davno izbacila iz sedla. Sada neki iz vrha HOSpokušavaju skupljati mrvice i zato ugled HGZ-a među braniteljima nikada nije bio niži.

Novi izgred dogodio se u prigodi obilježavanja 25. obljetnice Bljeska u Okučanima. Je li na takav način baš trebao reagirati hrvatski predsjednik?

Naravno da nije. Otići u pola intoniranja hrvatske himne svetogrđe je i rijetko u kojoj državi se nakon toga ne bi tražio opoziv predsjednika ili barem jasnu ispriku. To može učiniti samo netko tko nije ni znao za Bljesak i druge oslobodilačke akcije jer se izuzeo iz obrane.

Budući da je HOS još u početku rata integriran u Hrvatsku vojsku, ne bi li njegov nastup trebao biti u sklopu nastupa OS RH?

Predsjednik Tuđman izuzetno je cijenio dragovoljce HOS-a, uključio ih je u HV. Svaka obrambena postrojba i njihove udruge imaju pravo istaknuti svoje ratno znakovlje. To pravo im daje zakon, ali ne i vodstvo HGZ-a koje preko Zbora želi provoditi politiku pojedinaca. To je nedopustivo!

Je li potrebno toliko izdvajati zasluge hosovaca, kad su jednom uključeni u Hrvatsku vojsku?

Da toliko ne napadaju HOS i pozdrav Za dom spremni, sigurno da ne bi bilo potrebe ni za isticanjem. Ovakvo je isticanje odgovor na verbalnu agresiju onih koji nisu imali pojma što znači HOS u hrvatskoj obrani i koji se zato danas ne klanjaju toj žrtvi.

Poznato je da su branitelji Vukovara prilikom ispaljivanja minobacačkih granata znali uzviknuti - Za dom spremni, može li se njima pripisivati nostalgija za NDH?

Kao čelnik saniteta, prošao sam sva bojišta, pa o tomu imam što reći. Pozdrav Za dom spremni čuo sam prvi put u Pakracu, zatim u Vukovaru, u Lici, u Dubrovniku, na Kupresu, u Bosanskom Grahovu i na Dinari...Tim su se pozdravom međusobno hrabrili branitelji jer su bili uvjereni da se bore za svoj dom i nikada nisu nogom stupili, za Milanovićrazliku od srpskog agresora, u tuđu državu. Onaj koji brani svoj dom ima više hrabrosti i spremniji je na žrtvu od bolje naoružanoga osvajača. To je pravi značaj toga pozdrava, a oni koji su ga izgovarali, nisu ni znali za NDH. To je jasno i današnjim protivnicima toga pozdrava, koji njegovom ustašizacijom negativiziraju Domovinski rat, koji su prespavali. Nisu sudjelovali u Domovinskome ratu, izbjegli su ratišta, a sada bi htjeli suditi, stvarati nekakve privide, biti u pravu. Zato je tu zadaća HGZ-a da brani istinu, a ne da podliježe nekim politikama koje pretvaraju najveće svetinje u prah i pepeo.

Kako komentirate Predsjednikovu izjavu: "Moji epidemiolozi su provjerili situaciju na terenu", znači li to da je hrvatsko društvo zahvatila nekakav opasna "epidemija" pa su potrebni "epidemiolozi"?

Ne vjerujem da Milanović ima priviđenja vraćanja nekakvoga ustašluka u Hrvatskoj. Ti njegovi "epidemiolozi" koji traže ustaše podsjećaju me na jugokomunističku tajnu policiju koja nam je podmetala emigrantski tisak da nas proglasi ustašama. Jednom mi je jedan zabunom podmetnuo strani tisak, ali ekstremno boljševičkoga sadržaja. Pitao sam ga je li uopće pročitao što u listu piše. Odgovorio mi je da ima tko to čitati, ne mora on! Sada i mi imamo one koji umjesto nas čitaju, to su Milanovićevi "epidemiolozi" Da nema izmišljene "epidemije", ne bi ni imao o čemu govoriti u nastupima.

Jesmo li postali preveliki zarobljenici prošlosti i zbog čega je tako?

Ima li ijedna uspješna državu u kojoj nisu riješeni prijepori prošlosti? I sama Rezolucija 1481 Vijeća Europe o komunističkim zločinima kaže da nema pomirbe bez istine. A naša istina su stotine tisuća pobijenih kojima nismo otkopali grobnice i dostojanstveno ih pokopali i prebrojali. Predsjednik Tuđman je rekao da u Jasenovcu osim ustaških žrtava leže i ubijeni pripadnici hrvatskih vojski, da se to mora istražiti. A što je sa stotinama tisuća pobijenih u od strane komunista u miru bez suđenja i bez obilježena groba? Jedini smo narod koji gazi po kostima svojih predaka. Nismo u trideset godina nove hrvatske države iskopali ni jedan posto tih leševa! Osobno sam imao nekoliko inicijativa da se utvrdi istina, ali one su zakočene od svih hrvatskih vlada jer su ih uglavnom vodili bivši komunisti ili neokomunisti. Jasno je da im je cilj bio da istina ostane zakopana. No doći će naraštaj Hrvata koja će htjeti da država krene naprijed i oni će otkopati istinu.

Bojite li se da bi mandat aktualnoga predsjednika mogao proteći u znaku njegova slogana - Ili oni ili mi? Jesu li na toj platformi mogući jači društveni sukobi?

Izabralo ga je više od milijun birača kojima je bilo jasno o kakvom se čovjeku radi. Sada imaju što su htjeli. Čeka nas dugo razdoblje poticanja sukoba po navedenom sloganu. Ne bojim se nemira jer je većina dobila što je htjela. Tu ubrajam i one koji šute i sustežu se od izbora. Njihov grijeh nije ništa manji.

Marko Curać
Hrvatski tjednik

 

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.