Glede priopćenja Hrvatske biskupske konferencije s 34. plenarnog zasjedanja na kojem su među inim biskupi razmotrali i pitanja vezana uz sjećanje i odavanje počasti žrtvama totalitarnih režima za vrijeme Drugoga svjetskog rata i poraća potrebno je uočiti da to pitanje nije do sada ozbiljno rješavano. Biskupi ukazuju kako do sada nisu poduzeta cjelovita istraživanja da bi se na znanstven i nepristran način utvrdio broj svih žrtava, te pozivaju i potiču sve odgovorne u hrvatskom društvu na djelotvornost po pitanju potpune isitine. U pripremi je odlazak biskupa i vjernika na Bleiburg, Macelj, u Staru Gradišku i druga stratišta, te je potrebno da se sva ta mjesta oslobode svakog oblika manipulacije i učine mjestima dostojanstvene molitve i sjećanja na teška stradanja nevinih ljudi. Biskup Mrzljak je izjavio kako su stradanja iz vremena komunističkog režima još uvijek kod nas velika tabu tema.

Nažalost, 17 godina poslije službenog svrgavanja s vlasti komunističkog režima u Hrvatskoj i 12 godina poslije završetka Domovinskog obrambenog rata, u okolnostima kad su ponovno žrtva i agresor zamjenili uloge, istina o komunističkim zločinima iz Drugog svjetskog rata i poraća namjerno se prikriva, zanemaruje a pokušava i krivotvoriti. Iako su podnesene kaznene prijave za masovne zločine iz vremena poraća Drugog svjetskog rata, poput onih u Maclju, Jazovki, za stratišta u okolici Zagreba i na drugim mjestima širom Hrvatske, do sada nije bilo nikakvih rezultata. Stoga je zanimljiva nedavna vijest, kako je izvjesni Petar Zinaić nakon 60 godina okrivljen za likvidaciju 124 civila krajem Drugog svjetskog rata temeljem rezultata opsežne istrage o ekshumiranim komunističkim žrtvama. Slučaj je dio istrage kojom se nastoje rasvijetliti zločini za vrijeme i nakon Drugog svjetskog rata na području Karlovačke županije, a nakon ekshumacija na Babinoj gori te u šumi Bujadnjak na Petrovoj gori, gdje su pronađeni ostaci 360 pobijenih osoba. Karlovačka policija je Državnom odvjetništvu podnijela kaznenu prijavu protiv 89-godišnjeg Petra Zinaića zbog sumnje da je, kao šef „Rejonsko obavještajnog centra” – ROC i opunomoćenik povjerenstva "Odsjeka za zaštitu naroda” – OZNE za područje općine Slunja i Plaškog, počinio kazneno djelo protiv više od sto civila krajem Drugog svjetskog rata i poraća. Zinaić se među inim smatra odgovornim za gušenje 15 stanovnika Kremina, Popovca i Lađevačkog Selišta u Kuterčevoj špilji, zatim za likvidaciju 91 stanovnika iz slunjske okolice te 18 osoba s prostora cijele bivše Jugoslavije. Nije dostupan hrvatskim pravosudnim organima, a mještani su ispričali da je neposredno prije vojne akcije "Oluja”, iz okupiranog Slunja s obitelji pobjegao u Beograd.

U svezi podnošenja kaznene prijave Večernji list od 20. travnja piše kako je Petar Zinaić sa sigurne udaljenosti iz Beograda poručio da se ne sjeća tog vremena. "Zašto me sada pitate o tome? Bilo pa prošlo. Ja se toga više i ne sjećam. O tome je sve napisano, a i ja sam napisao puno knjiga" – izjavio je Zinaić novinarima. Na pitanje je li itko službeno razgovarao s njim o tome i je li spreman doći u Hrvatsku na suđenje, odgovorio je: "Kud bi ja sada ovako star i bolestan išao? Pa imam više godina nego je imao drug Tito." Suvremenik tih vremena, Josip Boljkovac izjavljuje kako je Zinaić bio šef okružne Ozne, posebno zadužen za likvidiranje ostataka hrvatske vojske koje su još nakon rata nalazile po šumama, te da je Zinaić osnivač poslijeratnog logora u karlovačkom naselju Dubovac. Zinaić je bio je djelatan sudionik pobune Srba u vremenu agresije na Hrvatsku. Mnoge hrvatske knjige, povijesni arhiv i drugi dokumenti tijekom Domovinskog rata završili su u Beogradu. Potvrđuje to i sam Zinaić izjavom da je osobno u Beograd dopremio pun kamion knjiga i drugog materijala te ga predao u Srpsku akademiju nauka i umetnosti. Krađu dokumentacije potvrđuje i mons. Mile Pecić, dekan Slunjskog dekanata koji je izjavio: "Osobno je odnio mnogo arhivskog materijala, a među njima i matične knjige još od 1725. godine. Ne moram vam reči koliko je to važno za nas. Tu su svi naši korijeni, naša povijest. Zašto je to učinio? Vjerojatno da prikrije sve ono što se događalo do 1947. godine.".

Dakle, eto odgovora zašto će se Hrvatska još dugo trebati mučiti u rasvjetljavanju svoje prošlosti. Pedeset godina trajao je teror i prisilna šutnja zbog prikrivanja komunističkih zločina, a sada se provode razno-razna suvremena medijska i TV-ispiranja mozga javnom mnijenju. Pitanje je samo dokle će se to tako nastaviti u samostalnoj hrvatskoj državi? Ima li hrvatska država snage konačno javno presuditi komunističkim zločinima kao temeljnom uzroku zatiranja svih ključnih hrvatskih istina, pa i ovih najnovijih izokretanja događaja u svezi s krivotvorinama iz vremena Domovinskog rata? Ima li Hrvatska snage stati na kraj svima onima koji paušalno tvrde kako se na Bleiburgu i po Križnim putovima nisu događali zločini, a ako ih je bilo, onda je to bilo potrebno s obzirom da su bježali oni koji su ipak bili nešto krivi, odnosno bili su zločinci? Hoće li se sve svesti na zaborav i "bilo pa prošlo", što kaže Zinaić i njemu slični, ili će se krvava komunistička ideologija lažnog humanizma (i onda i sada), konačno početi glasno i jasno prozivati i moralno osuđivati?

Damir Borovčak
Glas Koncila

{mxc}