Tempus fucit (Vrijeme leti) - Život je samo mozaik sjećanja. Oblak, prepun tuge, radosti i bola. Rijeka, koja nesmiljeno teče, bez zaborava, bez pozdrava, bez povratka. Lani je bilo jučer, sutra će biti danas. Domovina, majka, sloboda, sreća, to tek su riječi, izrazi ljubavi i bola. Zemlja i nebo, toliko blizu, a tako daleko. Dragi svemogući Bože, gospodaru neba i zemlje, učini da vrijeme stane – makar na tren, učini, da se životne kazaljke vrate, da prošlost bude danas, a ne jučer. Učini, da sloboda drage nam domovine ne bude samo tlapnja, nedosanjan san onih ispred i onih iza nas, učini, da se vrijeme vrati, da sve drage osobe koje brižno nosimo duboko zakopane u srcu, budu opet s nama. Da li je to mjesto u srcu bol, tuga ili sreća – da li je to mjesto crni duboki bezdan ili bogato ispunjen prostor koji pršti nabijen emocijama. Amor vincit omnia (ljubav pobjeđuje sve) ili Veritas amara est (gorka je istina) Domovina – majka – vjera neka meni i mojoj djeci budu visoko na pijedastalu. Pomozi meni i mojima, Ti, koji ravnaš nama i našim okruženjem, da tako vječno ostane. Neka naše geslo – Proaris et focis, Deo propitio (Za žrtvenike i ognjišta s Božjom milošću) svjetli vječnim plamom.(V.Biondić)