"Odmaknuti se, gledati i čekati"
Odmaknuti se od stola, gledati što se događa i čekati. Tako govori Z. Milanović, odlučno i vizionarski kao 'drug Tito' na sastanku s Naserom i Nehruom na Brijunima. Možda će se netko sjetiti i ponuditi mu da sad, kad je obnova broda Galeb pri kraju, odveže brod od obale i krene na plovidbu. Bar do Indije. Čovjek je već umoran od dugotrajnoga gledanja i čekanja, a nestale su i 'velike ideje' koje su ga 'okupirale' dok je bio na čelu stranke sljednice Saveza komunista. 'Odmaknuti se, gledati i čekati'? Kloniti se svakoga djelovanja. Možda baš te riječi opisuju dosadašnji mandat Z. Milanovića. Zapravo, izgleda da je, zbog taktičkih razloga, napustio Tita, pa drukčije definira nesvrstavanje. Sad je na mačekovskim pozicijama.
Boreći se za ostanak na Pantovčaku, a znajući koliko je ratnih trauma u hrvatskom pamćenju, ponavlja da bez obzira na to "želi li Plenković izmjenom Zakona o obrani nametnuti svoje samovlašće i Hrvatskoj vojsci ili želi pripremiti teren za slanje Hrvatske vojske u Ukrajinu, mora mu biti jasno: dok sam predsjednik Republike, bit ću vrhovni zapovjednik OSRH-a, a hrvatski vojnik neće voditi tuđe ratove. Pozivam Plenkovića da poštuje hrvatski Ustav i da poštuje volju hrvatskih ljudi koji su mi dali povjerenje baš zato što Hrvatsku vojsku čuvam od Plenkovićevih i tuđih ratova".
Hrvati i NATO savez
Nije rekao koji su to 'Plenkovićevi ratovi'? Kako bi mogao biti Plenkovićev rat onaj koji je pokrenuo Putin, agresijom na Ukrajinu? Koji je dio svijeta stao uz Ukrajince, a koji uz putinovce? Kome nesvrstavanje u tom ratu ide na ruku: agresoru ili braniteljima, Putinu ili Ukrajincima? Što Z. Milanoviću znače međunarodni obrambeni savezi? Ako bi sutra netko oružanom silom napao Hrvatsku, smijemo li, na temelju Ugovora sa saveznicima u NATO-u, očekivati njihovu pomoć u obrani, kakvu taj savez nudi i ostalim članicama koje su se i udružile radi zajedničke obrane? Ili trebamo očekivati da će Z. Milanović, ako ponovno bude predsjednikom RH, pokušati poništiti hrvatske veze s NATO savezom, a ako u tomu ne uspije, a Hrvatskoj zatreba obrana, zabraniti, recimo, francuskim vojnicima, čija je država isto članica NATO-a ulazak u Hrvatsku, a Hrvatskoj zabraniti slanje pomoći Francuskoj, ako bi ona bila napadnuta?
Ukrajina nije članicom NATO-a. Možda bi sve to bilo bar malo jasnije kad bi Z. Milanović rekao što u njegovu razumijevanju znači članstvo država u NATO paktu, kad već ne prihvaća da je 'temeljni cilj NATO-a zaštititi slobodu i sigurnost saveznika političkim i vojnim sredstvima, koji se temelji na vojno-sigurnosnoj suradnji i zajedničkoj obrani'. (Hrv. encikl.) Što? 'Odmaknuti se od stola i gledati'? Hrvatska je članicom NATO saveza od 2009.
Odmaknuti se od 'stola'
Z. Milanović, umjesto toga, ponavlja jedan davno izrečeni 'stav': 'kad se veliki tuku, mali idu pod stol'. Ali nije znao tko je to rekao. ("Namjera je jasna što je Radić htio reći.") "Naravno, ne idu pod stol, pod stol idu pijanci i kukavice. Dakle, maknuti se od stola i gledati što se zbiva." Uz to je dodao da je dobro što je Hrvatska članicom NATO saveza. Ali, ona članica koju bi on maknuo 'od stola'. Dovoljno je gledati. Tko bi prihvatio takvo (promatračko) 'članstvo'?
"To je dobro i za Hrvatsku jedini put. Ali, moramo biti svjesni i stalno propitkivati - bez da gubimo ljudsku i savezničku lojalnost koja mora biti konstanta - moramo stalno gledati stvari oko sebe". (Hina, 30. 10. 2024.). Oponenti su mu odgovorili da je "praveći se pametan i izigravajući frajera, ruski Pinocchio" (lik iz bajke koji je sklon laganju), S. Radiću pripisao riječi V. Mačeka. (Nacional, 30. 10. 2024.).
Došlo je dodatno objašnjenje. Z. Milanović je, kako javljaju iz njegova Ureda, "pozvao trezveno i hladno promišljati o svojim interesima u svijetu koji se već desetljećima mijenja“. I Uredu je, na žalost, promakla ozbiljna nepreciznost: svijet se, naime, ne mijenja samo 'već desetljećima' nego od svoga postanka, a tako će, vjerojatno, biti i ubuduće. Ni u sljedećoj rečenici nisu bili bolje sreće.
Napisali su da mi u 'novoj podjeli karata' "na vrhu stola ne možemo sjediti, pod stol ne smijemo - odmaknuti se od stola i gledati što se događa, čekati bolji trenutak, to svakako". (Ured predsjednika,13. 11. 2023.) Nije tako. To je ponižavajući prikaz hrvatskoga članstva u NATO savezu. Na vrhu stola možemo sjediti kao i ostale članice. 'Odmaknuti se od stola' znači opstrukciju članstva. Spomenimo samo da je Republika Hrvatska već predsjedala ('sjedila na vrhu stola') Vijećem Europske unije (od 1. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020.).
'Predsjednik ne govori istinu'
Odgovarajući na upit zbog čega onda Milanović misli da ga se zakonskim izmjenama planira zakinuti u obavljanju dužnosti, ministar obrane RH I. Anušić osvrnuo se na predsjednikovu izjavu da se spremaju izmjene Ustava i zakona koje će omogućiti slanje Hrvatske vojske u Ukrajinu. "To je nečuveno. On je s tom izjavom iznio netočnu tezu te unio nemir, ljudi su uznemireni jer misle da mi mijenjamo zakon i Ustav da bi slali Hrvatsku vojsku u Ukrajinu."
Dodao je kako ta izjava zaslužuje najtežu osudu, Milanović je „ušao i u sferu kaznene odgovornosti, jer je namjerno širenje panike i laži, pogotovo kada to govori predsjednik države, nešto što se ne smije tek tako dopustiti". I. Anušić još je dopunio svoj osvrt na prosudbe Z. Milanovića o ulozi Hrvatske vojske. "Kao što je predsjednik obmanjivao hrvatske ljude da će hrvatski vojnici u sklopu NSATU aktivnosti ići u Ukrajinu, što je NATO demantirao na najvišoj razini, tako i sad ponovno govori neistine. Milanovićeva temeljna postavka političkog djelovanja jest - laž." (Ivan Anušić, Jutarnji list, 3. 1. 2025.)
Kako se nakupilo previše pitanja, bez odgovora, o političkoj platformi i ciljevima Z. Milanovića, možda bi koristilo dodati i bilješku o njegovim prošlim političkim stazama i nasljeđu političke stranke u Hrvatskoj kojoj je godinama bio na čelu. A to je nasljeđe boljševičkoga komunizma, koji je imao vrlo negativan stav prema 'kapitalističkom zapadu' i njihovu NATO paktu. Komunističke su države uspostavile 'Varšavski ugovor', kolokvijalno Varšavski pakt, vojno-političku organizaciju više europskih komunističkih država, koja je djelovala od 1955. do 1991. (Hrv. encikl.)
Pomoći Ukrajini
Hrvatski političari nemilanovićevske orijentacije ponavljaju da Hrvatska vojska ne će ratovati u Ukrajini, ali da Hrvatska želi, najviše što može, pomoći Ukrajini i njezinu napaćenom narodu u obrani od ruskih osvajača. Uz ovu se temu sudaraju dva svijeta i dva nasljeđa. U Hrvatskoj sve češće na javnu scenu izlazi prikrivana ostavština komunizma, koja se pokušava razbuditi na različite načine. Nekoliko kratkih bilježaka moglo bi poslužiti njezinu boljem razumijevanju. Mnogi su narodi na europskom istoku nakon 1945. živjeli pod vlašću komunističkoga totalitarizma, a kroz rat su im na čelu bile kvislinške vlasti, koje su poražene. Među njima su bili i Hrvati na europskom jugoistoku. Danas svjedočimo o prilagođenoj, moskovskoj retorici hrvatskih komunista, s jedne strane i proustaški raspoloženih ljudi s druge strane. A možda ni 'poticaji' nisu različiti.
Dakle, uz zagovornike jugoslavenske orijentacije u Hrvatskoj, koji F. Tuđmanu nisu oprostili uspostavu slobodne hrvatske države, postoje i javni mediji koji još uvijek prigovaraju prvom hrvatskom, demokratski izabranom predsjedniku dr. F. Tuđmanu, ne samo zbog toga što je pripadao antinacističkom pokretu u Drugom svjetskom ratu, nego i zbog toga što je u Izvorišne osnove Ustava RH, dao zapisati rečenicu o važnosti hrvatskoga antinacizma i antifašizma.
Tuđmanov antinacizam
'Kritičari' drže da nakon sloma komunističkoga totalitarizma i oslobođenja hrvatske države, nije trebalo u Izvorišne osnove Ustava RH pisati o organiziranom otporu Hrvata nacistima i njihovim pristašama (1941.-1945.). Izgleda kao da su uvjereni kako samo oni znaju i razumiju povijesnu istinu, okolnosti i mijene u stvarnom životu. Ili, da će samo govor o teroru boljševika, posebno (kod nas) nakon 1945. izbrisati nacistička zlodjela koja su mu prethodila.
Prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman nije skrivao svoj životni put do 1990., nije skrivao svoju pripadnost antinacističkom pokretu, ni svoje tamnice u koje su ga zatvarali komunisti. Od vremena kad su ga Hrvati 1990. izabrali svojim vođom, nisu nepoznate okolnosti u kojima je obranjena i oslobođena Republika Hrvatska. Hrvatima je danas sigurno važnija skrb o vlastitoj državi, nego glorifikacija bilo kojega od poraženih zločinačkih totalitarizama: nacional-socijalističkoga ili nacional-boljševičkoga. Rezultat referenduma iz 1991., Hrvatskoj je značio njezino unutarnje 'priznanje', ali to nije bilo dovoljno da bi postala dijelom slobodnoga svijeta i međunarodno priznatom državom. Tuđman je znao kako stvari stoje s onima koji su, zbog svojih interesa i utjecaja moćnih, bili suzdržani prema oslobođenju i priznanju Hrvatske. Znao je koji i čiji otpor mora svladati kako bi potpuno uspio, ne samo u uspostavi, obrani i oslobođenju Hrvatske, nego i u njezinom međunarodnom priznanju.
'Inicijativa mladih'
Predsjedničku kampanju 2024./2025. obilježile su i božićne poruke iz središta Zagreba, na koje s političke scene nije bilo primjerena odgovora. Zna li predsjednik Z. Milanović što o protuhrvatskom djelovanju, kod nas i oko nas? Prema medijskoj interpretaciji, nedavni je javni nastup 'Inicijative mladih' na Jelačić placu u Zagrebu išao za tim da se "problematiziraju Domovinski rat i hrvatsko vodstvo s početka 1990-ih". Prevedeno na razumljiviji jezik, mladi bi 'zastupnici ljudskih prava' u Hrvatskoj, otvorili javnu raspravu o uspostavi hrvatske države, njezinoj obrani i oslobađanju. I o njezinom vođi - Franji Tuđmanu.
Izgleda da im je za pokretanje 'inicijative' i potrebnih predradnja trebalo i nešto novca. Tražili su ga, a sponzori iz Hrvatske i izvan Hrvatske nisu štedjeli. Skupilo se dosta. Možda ne onoliko koliko se skupilo za novčanu potporu orjunaško-feralovskom protuhrvatstvu u najtežim vremenima uspostave, obrane i oslobađanja Hrvatske. Kroz nekoliko godina, na račun ovovremene 'Inicijative', za aktivnosti i projekte, koje provode u suradnji i s drugim organizacijama, uplaćeno je 2.895.961 eura. Dva milijuna osamsto devedeset pet tisuća devetsto šezdeset i jedan euro. (Samo uži krug aktivista Inicijative, potpomognut je s malo manje od milijun eura - 837.134 eura). (Izvor, Jutarnji list, 29. 12. 2024.)
Sve to, kako kažu, samo za kvalitetan, 'multiperspektivan' razgovor, dijalog o prošlosti (radi budućnosti, naravno), o uspostavi i perspektivama hrvatske države. Istodobno aktualni predsjednik RH, preispituje međunarodni položaj i mjesto Hrvatske među slobodnim državama, iako je kroz cijeli dosadašnji mandat ponešto zapustio taj vid svojih obveza, tj. prinose komunikaciji s državnicima drugih zemalja. Za 'stolom' se vrlo rijetko pojavljivao.
Putovanje u Albaniju
Ne želimo podcijeniti Milanovićevo putovanje u Albaniju 2020. iako on o tomu ne bi izvijestio hrvatske građane da na to nije bio prisiljen, nakon anonimne prijave jer je nekome, kako su novine javile, "zasmetalo što je na privatni put otišao o trošku svih nas na jahti Hrvatske ratne mornarice od 39 metara i uz korištenje vojnog helikoptera s Hvara do Dubrovnika, što je porezne obveznike koštalo više od 100.000 kuna, kako su naknadno u Ministarstvu obrane doznali u Dnevniku Nove TV.“"
U Albaniju je putovao o državnom trošku i "nije pružao usluge savjetovanja za predsjednika Vlade Republike Albanije, što je već više puta javno rekao". Premda je Edi Rama javno rekao kako su mu Milanovićevi savjeti uvijek dobrodošli i korisni. Iako se iz toga ne može zaključiti jesu li naplaćivani ili nisu, Milanović je, dok se odmarao od politike, imao tvrtku za savjetodavne usluge EuroAlba Advisory pa se i u kampanji nosio s neugodnim pitanjima o osobnom sukobu privatnog i javnog. U svakom slučaju, sada znamo barem da snosimo troškove, iako ne i zašto. (Večernji list, 27. 8. 2020.)
Bez pogovora i savjesno
U ljeto 2024. opet su mediji javljali o putovanjima Z. Milanovića. Pišu da je helikoptere Hrvatskoga ratnog zrakoplovstva koristio 348 puta. Ukupno trajanje letova iznosi 241 sat i 25 minuta. Predsjednik je, zaključuju, u prosjeku koristio helikoptere svaki peti dan svog mandata. Osim Hvara (tamo je, prema Večernjem listu, letio 'na desetke puta') spominju se Brijuni, Sinj, Slunj, Dubrovnik, Korčula, Gračac i Karlovac. Uglavnom putuje u društvu od tri do 15 osoba, čija imena nisu navedena. U Black Hawku UH-60M, helikopteru američke proizvodnje, Milanović je prema podatcima Večernjega lista letio 90 puta u ukupnom trajanju od 63 sata i 35 minuta. Milanovićevi letovi helikopterima dosad su koštali oko milijun eura. (Jutarnji list, 31. 8. 2024.)
Vratit ćemo se, vrlo kratko, Milanovićevim političkim početcima. Spomenimo, radi kronologije, da je godinu dana prije nego što se kao pitomac JNA u Beogradu, učlanio u KPJ, (1985), F. Tuđman uvjetno otpušten iz zatvora (1984.) u kome je bio i drugi put zbog 'delikta mišljenja'. Z. Milanović je u Partiji dočekan s pohvalama. "Povjerene zadatke izvršava bez pogovora i savjesno" napisao je za novoga člana Partije Zorana Milanovića, 27. 9. 1985. u Beogradu, sekretar osnovne organizacije SKJ u JNA.
Što je bilo 1991.?
Vraćamo se pitanjima o Tuđmanovu vremenu. Na jednoj je božićnoj kuglici u Zagrebu 2024. i pitanje o 1991. i vodstvu Hrvata. Postavila ju je 'Inicijativa' koja najavljuje temeljitu rekonstrukcije odgovora na pitanje: što je, zapravo, bilo 1991. Traže nove udžbenike povijesti. "Za Božić želim znati što je stvarno bilo ’91", "Gdje je tko stvarno bio ’91?", "Za Božić želim da se udžbenici iz povijesti ažuriraju", "Želim ostaviti jelku nakon Sveta tri kralja bez straha da će susjedi misliti da sam Srpkinja", navodi se u nekim porukama. (Jutarnji list, 29. 12. 2024.) 'Inicijativa' želi znati što je 'stvarno' bilo, a ne ono što govore i pišu Tuđmanovi 'nacionalisti i separatisti'.
Najprije se mislilo da su to ukrasi gradskih vlasti, ali nije bilo tako. To je bio izraz političkoga aktivizma organizacije koja se naziva 'Inicijative mladih za ljudska prava', a opisuje se kao 'regionalna nevladina udruga' koja svoje ogranke ima i u Srbiji, Crnoj Gori, Kosovu i Bosni i Hercegovini. Nema Slovenije ni Makedonije. Dakle, uglavnom 'jugoslavenska inicijativa mladih' koja ispituje temelje današnje hrvatske države.
Nametanje neistina
Poruke su u dijelu javnosti izazvale kritike, ali i optužbe da se radi o provokaciji i govoru mržnje. O čemu je riječ objašnjavaju oni koji stoje iza ovog aktivističkog čina: "Ove kuglice nisu samo ukrasi, one su poruke za društvo koje je spremno suočiti se s prošlošću i graditi pravedniju budućnost. To je poruka Hrvatskoj iz Inicijative mladih za ljudska prava." Čitali smo i razborite odgovore onih koji misle drukčije.
"Naravno, to što je sadržaj njihovih poruka i argumentacija diletantski, ne znači da je diletantski i proces nametanja dezinformacija o ratnim 1990-im u javni prostor i takva bešćutnost prema hrvatskim žrtvama. /.../ Hrvatska se suočila s ratnim zločinima koje su pripadnici hrvatskih snaga počinili u Domovinskom ratu nad pripadnicima drugih naroda u RH i BiH, o tome se govori i piše. Nasuprot tome, u dijelu historiografije i medija, a posebice u miljeu raznih aktivističkih inicijativa, uporno se i bezobrazno ignorira cjelovit prikaz procesa i događaja te bešćutno i neljudski prešućuje žrtva hrvatskoga naroda i relativiziraju zločini nad Hrvatima u BiH, koji nisu bili razina incidenta. (dr. Ante Nazor)
'Vremenska prijelomnica'
Uskoro su se na istoj jelki pojavile i nove kuglice, drukčijega sadržaja: "Za Božić želim znati zašto ste pobili 100.000 Hrvata na Bleiburgu? Zašto?", "Za Božić želim znati zašto ste 1945. pobili bolesne ljude u bolnici Brestovac?", "Djede Mraz, zašto se u moju ulicu vraća JNA oficir koji je naredio granatiranje mojeg grada?", "Za Božić želim da A.P. objavi tko mu sve sjedi u vladi, a pucao je po Hrvatskoj", "Za Božić želim saznati gdje je moj otac, kojeg su zarobili 1. 11. 1991. u Vukovaru"...
'Provoditeljica programa' 'Inicijative mladih za ljudska prava Hrvatska' iz Zagreba Margareta Blažević sve to tumači "vremenskim prijelomnicama", koje "potiču ideološko-politički konflikt". Taj konflikt prema njezinu sudu sadrži "vrlo različita i međusobno sukobljena kolektivna pamćenja i vrijednosne pozicije, što uglavnom onemogućava kvalitetan dijalog". Iznosi da "još uvijek postoji potreba da se s njima pažljivo i odgovorno suočavamo, odnosno da se o njima otvorenije govori polazeći od naših ustavnih vrjednota, ali i da smo spremni kritizirati postojeće i dosadašnje načine (ne)suočavanja prisutnih po cijeloj dužini ideološkog spektra".
Vrlo je kritički raspoložena prema prikazu hrvatske uloge u vremenu obrane i oslobađanja okupiranih hrvatskih područja: "Osim odnosa prema ratu u BiH u Hrvatskoj također postoji percepcija da su zločini koje su u Hrvatskoj počinile hrvatske snage isključivo izolirani incidenti. Presude međunarodnih i domaćih sudova ukazuju da to jednostavno nije točno. Kako bismo se zaista suočili sa zločinima, moramo se suočiti i s ideologijom te političkom strategijom koja je do njih dovela. Inicijativa mladih, odnosno ljudi koji nastupaju pod tim nazivom, svojom zadaćom određuju skrb za "prava žrtava zločina počinjenih u naše ime", koje, prema njihovim tvrdnjama, "naše institucije, političko vodstvo i udžbenici, nedovoljno priznaju". (Jutarnji list, 29. 12. 2024.)
Ljudi koji znaju
Koja je 'ideologija' u temeljima hrvatske obrane i oslobođenja? Postoje li ili ne postoje institucije hrvatske države koje, kao i u drugim uređenim državama, istražuju i sankcioniraju zločine počinjene na prostoru pod njezinom vlašću; priznaju li te institucije spomenuta prava, ili ne priznaju? Država je, prema njihovu sudu, odgovorna za zločine koje 'nedovoljno priznaje'. Tko određuje mjeru, tko određuje kad, kako i koliko bi bilo 'dovoljno' (priznavanja)? Je li dovoljno otkriti i na zakonit način dokazati zločin?
Djelovanje 'Inicijative mladih', kako iznose u javnost, ne će završiti dok država, prema njihovu sudu, 'dovoljno' ne prizna "prava žrtava zločina počinjenih u naše ime". Saznajemo da Inicijativa posebnu pozornost usmjeruje prema "zločinima nad civilnim stanovništvom": "osuditi, odgovorne privesti pravdi te danas, desetljećima nakon počinjenih zločina"graditi drukčiju 'kulturu sjećanja'. Polaze od pretpostavke da Oni znaju ono što Država ne zna: tko je sudjelovao u ratnim sukobima, u kakvoj odori, s kakvim oružjem i s kakvim pravima na uporabu oružja.
Oni preuzimaju ulogu te Države i njihov "posao ne će biti završen" dok institucije, političko vodstvo i udžbenici' 'dovoljno' ne priznaju 'prava žrtava zločina'.(!?). Iz ovakve formulacije dalo bi se zaključiti da 'priznanje' zločina postoji, ali nedovoljno. Kad i kako ćemo saznati da su zadovoljni s 'priznanjem', ili to nikad ne ćemo saznati pa moramo računati na nove prikaze hrvatske genocidnosti poput onih o milijun ili 700.000 žrtava 'Jasenovca'? Je li to 'modus operandi', početni korak, kako se čini Inicijativi, prema novoj (jugoslavenskoj) budućnosti?
To je dio stvarnosti u kojoj danas nastupa Z. Milanović nudeći Hrvatima svoju zaštitu od ratišta u Ukrajini. Kako smo vidjeli, njegov 'multiperspektivan' razgovor o sadašnjosti, uključuje i iznošenje neistinitih tvrdnja. Jedan orjunaš feralovskoga profila, u Novostima piše kako "Milanović barem sprječava da nas Plenkovićevo sluganstvo prema 'zapadnim saveznicima' ne odvede u nepotrebna krvoprolića". (Novosti, 2. 1. 2025.). 'Sluganstvo' prema zapadnim saveznicima? Je li spas od te 'pogibelji' središnja točka Milanovićeve 'kampanje' za novi mandat? Uskoro ćemo doznati jesu li te obmanjujuće tvrdnje o svrsi izmjene jednoga zakona, donijele očekivane rezultate. Vrlo je vjerojatno da će i Dodik i Vučić i Putin bili vrlo zahvalni na takvoj 'skrbi za Hrvatsku'.
Ivan Bekavac