U Dubrovniku kradu vanjske gume i benzin

Josip Bersa, Dubrovačke slike i prilike 1800.-1880., (Pretisak), Nakladni zavod Hrvatski zapisnik, Hannover - Čakovec, 2002, str. 193, kaže da se na opće čuđenje nazočnog puka Ivan Kukuljević Sakcinski „poklonio i skinuo kapu" nakon što je kočijom iz Gruža 1856. (za)stao ispred Vrata od Pila i ugledao kameni kip Sv. Vlaha. „Ako je Kukuljević iznenadio Dubrovnik tim znakom poštovanja prema slavnome gradu, iznenadio ga je Dubrovnik tim, što na vratima svoje sobe u gostionici nije našao ni brave ni ključa. 'Kako da zatvorim vrata?', upita gazdaricu, a ona njemu: 'Ne bojte se, gosparu, u Dubrovniku niko ništa ne krade'." O, kako li bi se iznenadio neki suvremeni Kukuljević da slučajno ima popraviti moped ili automobil!

Nemalo sam se iznenadio kada sam pokušao promijeniti prednju gumu od mopeda (stari Tomos Automatic) jer sam tek tada vidio da mi se na mjestu gdje sam prije 1-2 godine kupio novu vanjsku gumu „Sava, Kranj" zapravo nalazi „Obilićevo, Made in Yugoslavia". Nisam išao za tim da provjeravam vanjsku gumu nakon popravka, ali ubuduće hoću. Mislim da sam zadnju takvu vanjsku gumu promijenio prije 10-ak i više godina, a u RH takvih uopće nema za kupiti još od Domovinskog rata. Znači, na mjestu gdje se popravljaju motori netko je izgleda pokušao biti mudar, te ukrasti postojeću vanjsku, gotovo novu gumu (radi se o kaznenom djelu krađe) i staviti staru, ispucanu i istrošenu, iz ex-Jugoslavije. Tko zna, možda se radilo o „(ne)namjernoj zabuni". Sada mi padaju na pamet svi oni popravci (mijenjanje lanca, ležajeva i dr.), te i činjenica da nakon prvog popravka motor više nije radio kao prije i trošio je više goriva (štoviše, čak i gorivo znaju ukrasti iako se radi o 2-3 litre). Sramota.

Stanice za tehnički pregled bi zapravo trebale osim dimenzija i karakteristika gume, zapravo bilježiti i marku, možda čak i serijski broj, iako bi čak i to lopove djelomično spriječilo od zacrtanog plana. Nadalje, kažu mi da je na popravku automobila na jednom drugom mjestu izvan Grada (u Župi dubrovačkoj) dotični automehaničar popravio auto, ali je puni rezervoar olakšao za otprilike više od 20-25 litara benzine. Nije to baš mala para (otprilike u visini kao i poneki popravak), a svejedno je to također kazneno djelo krađe. Netko će možda dodati, znatno manje nego što se krade pri gradnji auto-ceste, ali loš je to put za bilo kakvu uniju ili asocijaciju bilo kakvog tipa.

Još se sjećam slučaja kada su automehaničari mali aparat (bocu) za gašenje požara (nisam siguran je li sada obvezan) jednostavno zamijenili naizgled istim, ali praznim. Zamislite iznenađenje čovjeka koji bi išao gasiti eventualno zapaljeno auto, te posegnuo za praznim aparatom za gašenje požara kojeg mu je otuđila neka fukara (u težim slučajevima, i ubojica).

Potrebno je upozoriti građane RH, te sugerirati da postoje zaštite (npr. Hrvatski uljudbeni pokret, Udruga za zaštitu prava građana, Pete Poljanice 7, 10 000 Zagreb, www.hrvatskauljudba.hr, e-mail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite., iako za raskrinkavanje malo većih zvjerki i lopova, kao i Europska komisija: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.; Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.; Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite., itd.). Trebat' će nam sreće u EU koja je dodatno opterećenje ionako auto-opterećenih birokratskih europskih sustava.

Đivo Bašić