Zanimljiv je sustav u kojem je podignuta optužnica protiv jedne stranke, a gotovo nijednog „nedodirljivog"

U Hrvatskoj se ne vlada (nad) ljudima niti to čini većina ljudi hrvatskog naroda, već to čine (politički) izbori (za pojedine ljude). Nažalost, korijeni izbornog „sustava" sežu duboko u prošlost (znatno prije odrednice era) i pravila igre nametnuli su pokvareni i izopačeni ljudi kojima se napredak države doslovno poklapa(o) s njihovim osobnim probitcima. Izbori su jedina mogućnost ispravka pravno neutemeljenih i (dijelova) pogubnih zakona. Glasovanje bi trebalo koncentrirati na stranke koje precizno naznače pogubnost zakona, te na koji ih način promijeniti (i u praksi primjene), a sve drugo su puste priče.

Što to znači da „kazneno djelo ne zastarijeva"? Za ortake zasad ništa. Vjerujte, doći će vrijeme kada će (abecednim redom), npr. nepostojeće „većinske" stranke ABC, DEF i GHJ imati svaka čak po 5 mandata u Saboru (mislim da ćemo i to doživjeti). Odakle im „većina"? Od većine naroda? Ne bih baš rekao. Zakoni su nepravedno i pravno neutemeljeno „filtrirali" te stranke u Sabor, a ne većina ljudi države. Kako saborska većina može uopće raspravljati o sljedećim izborima i koji to državni ili lokalni proračun može financirati političke stranke?

Kakva je to „transparentnost" objave takvih i sličnih podataka na Internetu? Privatnici i fondacije trebaju financirati stranke (tvrtke mogu biti manipulacijski izreketirane kao i nestabilni pojedinci), ali to treba postići pravno-utemeljeno stečenim sredstvima, a ne sredstvima ukradenim narodu jer u srži toga leži pravo naroda za tim sredstvima kao i zabrana trošenja u vjetar i prozirnost. Naravno, ne s ovakvim zakonima (o političkim strankama, izborima i dr.) jer su se drugovi ex-komunistički direktori pobrinuli za postkomunistički status quo i rasprodaju imovine, pa je lako prodati "tuđe" i ono što ne osjećaš za svoje.

Štititi tradiciju

Zanimljiv je sustav u kojem je podignuta optužnica protiv jedne stranke, a gotovo nijednog „nedodirljivog". Zamislite da donirate nekoj stranci ili političaru sredstva i time ona postaju „legalna" i nitko vas ne pita otkud vam ta SubvencijeVrlo je jednostavan princip da bogate države daju bogate subvencije (npr. brodogradnji) i one time kotiraju na tržištu, time napreduje i poslovanje, ali male države naveliko opljačkane pojedincima to ne mogu činiti. Tradiciju treba štititi, a ne uništavati. Poznato je pravilo (malih) tvrtki da u početku poslovanja idu u rizik namjernog minusa (gubitka) niskim cijenama što tržište nagrađuje kupnjom proizvoda i usluga, te dugoročno (samo)reklamira i generira stvaranjem potencijalnih kupaca.sredstva. Kada određena klika ljudi umjetno stvori tajkuna, a ovaj im zahvaljuje sredstvima za stranke, što mislite zašto radnici imaju znatno manje plaće nego na demokratskom Zapadu? Kako može brodogradilišni radnik u Koreji imati plaću oko 10.000 Kn, a hrvatska brodogradilišta propadaju (bez obzira na nemalu pomorsku tradiciju)?

Vrlo je jednostavan princip da bogate države daju bogate subvencije (npr. brodogradnji) i one time kotiraju na tržištu, time napreduje i poslovanje, ali male države naveliko opljačkane pojedincima to ne mogu činiti. Tradiciju treba štititi, a ne uništavati. Poznato je pravilo (malih) tvrtki da u početku poslovanja idu u rizik namjernog minusa (gubitka) niskim cijenama što tržište nagrađuje kupnjom proizvoda i usluga, te dugoročno (samo)reklamira i generira stvaranjem potencijalnih kupaca.

Jeste li čuli da je neki župan ili gradonačelnik bivši smetlištar ili lučki radnik (iako živimo u demokraciji „vladavini naroda", pa i ti ljudi „vladaju"), ili su to uglavnom direktori i aparatčici iz bivšeg sustava? Što može promijeniti npr. (akademski) obrazovan i pošten čovjek ako se nađe u pravnom brlogu pohlepnih ljudi? Vjerujte, vrlo malo kao pojedinac, pa makar lajao na sve strane jer prav(n)e „karavane prolaze".

Demokraciju ću tek djelomično priznati kada na listama za državne i lokalne izbore bude onoliko kandidata koliko postoji stranaka u RH (znači, po jedan kandidat na listi /koji ima svoju listu unutarstranačkom dvotrećinskom većinom predloženih ljudi/; drugim riječima, 130 stranaka čini 130 kandidata, uz obvezu stranaka da u svakom mjestu imenuju dotične uz mogućnost koalicije tek nakon izbora).

Zakoni se ne čitaju

Još početkom 1990-ih, ako su već uvedene županije kao srednjovjekovna stečevina (što je u modernim vremenima administrativna bedastoća opterećenja proračuna svoje vrste), trebalo je tradicijski uvesti najviše četiri stranke: HSP, HSS, HNS i HS (Hrvatska stranka - nazovimo je tako), ali i tu bi se infiltrirao komunistički prežitak čak i onda kada nitko tko je imao crvenu knjižicu ili bio u UDBI ni na kojoj razini ne bi smio participirati u vlasti (jer očito je da je moralnost autobiografska ništica tih ljudi).

Zanimljivo je da u RH imamo i stranke koje u svom nazivu imaju i naznake nacionalnih manjina. Drugim riječima, npr. u Srbiji, Mađarskoj i Austriji postoji politička stranka koja u nazivu ima hrvatsko ime? Pazite, govorimo o političkim strankama, a ne kulturno-umjetničkim društvima ili drugim sličnim organizacijama. Ovakvi slučajevi najbolji su primjeri ljudske nepromišljenosti, blesavosti i pohlepe (za vlašću i dr.).

Izbori bi bili loto-sistemom 31. prosinca (biranje loptica i većine u Saboru odnosno na lokalnoj razini, a mandat bi na svim razinama iznosio godinu dana uz nemogućnost imuniteta na svim razinama i potrebitu mogućnost odvažno najotvorenijeg govorenja). I to je sve. Nažalost, zasigurno više od 85% zakona koji se nađu na stolovima (izostajućih) saborskih zastupnika dotični uopće ne pročitaju, a cijeli ih narod mora slušati: i njih i zakone. Za koga? Onda se moramo zapitati tko prezentira i donosi zakone i tko manipulira izborima već godinama? Odgovor: ni nazbilj, ni zaozbilj, već prežitak-ljudi.

Đivo Bašić

P. S. Predizborna obećanja moraju biti pravne prirode, te ovjerena u javnog bilježnika, a „hipoteka" osobni imetak uključujući i moralnu stranu djelovanja za narod.