Armenci u Iranu
Islamska Republika Iran je višenacionalna i višereligijska država u kojoj jedna pokraj druge živi više od 30 nacionalnosti i etničkih skupina. To su ponajprije iranski narodi, koji su sastavni dio iranskoga etničkoga krajolika. Međutim, u zemlji žive i predstavnici drugih nacionalnosti različitoga podrijetla, za koje je Iran također postao njihova domovina. Jedna su takva etnička skupina Armenci.
Škola Ajkazjan, prva armenska škola u Iranu, utemeljena je 70-ih godina 19. st.
Armenci već dugo žive na području suvremenoga Irana. Veza između Armenaca i Perzijanaca seže stoljećima unatrag, još od vremena perzijskoga cara Darija Velikoga (522. – 486. pr. Kr.), koji je u poznatom Behistunskom natpisu spomenuo Armeniju među zemljama koje je osvojio, nazivajući ju nasljednicom Urartu. Stoljećima je Armenija bila dio različitih perzijskih država – od Ahemenida do Sasanida i Kadžara. Odnosi su bili tijekom povijesti i dobri i loši, ali često obostrano korisni i kulturno bliski.
Behistunski natpisi
U 11. stoljeću, tijekom seldžučkoga razdoblja, tisuće Armenaca preseljeno je unutar Perzije. Neki su postali obrtnici, drugi trgovci, a treći umjetnici. Nakon mongolskih osvajanja u 13. st., mnogi Armenci pronašli su novi dom u iranskim gradovima Tabrizu, Khoyu, Maraghehu, Urmiji i Makuu, gdje su se bavili trgovinom, arhitekturom i umjetnošću. S vremenom je armenska zajednica postala sastavni dio iranskoga društva. To je bilo posebno očito u 17. st., kada je šah Abbas Veliki preselio Armence iz staroga grada Džuge (Jughe) u Isfahan, osnovavši Novu Džugu – okrug koji je postao središte armenskoga života u Perziji.
Armenska ženska nošnja, Isfahan, 16. – 17. st.
Аrmenske općine u Iranu postoje uglavnom u Teheranu, Isfahanu i drugim gradovima i imaju približno više od sto tisuća ljudi. Od Islamske revolucije 1979. godine, armensko stanovništvo u Iranu znatno je opalo zbog iseljavanja, ali oni ostaju važan dio vjerskoga i etničkoga krajolika zemlje. Sada u Iranu postoji dvadeset i pet armenskih crkava i njih jedanaest u funkciji su većinom u Teheranu, Tabrizu i Isfahanu. To su crkve sv. Marije, sv. Jakova, sv. Gevorka, sv. Grgura Prosvjetitelja, sv. Minasa, sv. Ivana Krstitelja, sv. Stjepana, sv. Sargisa i druge. Jedan od najpoznatijih samostana jest samostan sv. Tadeja (arm. Surb Tadevos) koji se nalazi u provinciji Zapadni Azerbajdžan, u rajonu Čaldoran blizu grada Makua. Naziv samostana povezan je s apostolom Tadejem. Prema predaji prva crkva pri grobu apostola Tadeja pojavila se ovdje u 68. godini poslije Krista. Prvo svjedočanstvo o samostanu datira iz 6. st. Današnja zgrada glavne katedrale sagrađena je 1329. godine na mjestu prijašnje koja je srušena u potresu 1319. godine. Većina obnovljenih današnjih zgrada izgrađena je početkom 19. st., zahvaljujući donacijama kraljevića Abasa-Mirze. Dijelovi samostanskih zgrada iz 19. st. isklesani su od pješčanika, a još stariji dijelovi od crnoga i bijeloga kamena. Bogoslužje se održava jedanput godišnje, u mjesecu srpnju na dan sv. Tadeja.
Samostan sv. Tadeja
Dzordzorski samostan, kapela Svete Bogorodice
Unutarnjost katedrale Krista Svespasitelja (ili Vanska katedrala) u Isfahanu
Unutarnjost crkve Svete Marije u Tebrizu
Godine 2008. armenski samostani sv. Tadeja, sv. Stjepana iz 9. st. blizu grada Džolfe i kapela Dzordzor iz 9. – 10. st. u iranskoj pokrajini Zapadni Azerbajdžan uvršteni su na UNESCO-ovu listu mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji (v. ovdje).
U Iranu postoje tri glavne armenske zajednice: Teheran, Iranski Azerbajdžan i Nova Džuga (Nor Julfa, Isfahan). Uzgred budi rečeno da su predci poznatoga liječnika, podrijetlom Armenca, Dubrovčanina Đure Baglivija (1668. – 1707.) bili iz mjesta Nor Džuga u Iranu. Veze su armenskih zajednica izravne i trajne. Armenska zajednica u Iranu blisko surađuje, posebno u pitanjima koja utječu na cijelo armensko iseljeništvo u Iranu. Dva člana iranskoga Majlisa armenskoga podrijetla igraju veliku ulogu u svim tim odnosima, zalažući se za prava Armenaca u Iranu. Armenci su u Iranu najveća vjerska kršćanska manjina.
Postaja metroa Sveta Marija u Teheranu, foto: Shayan Mehrabi/Tehran Picture Agency
Unatoč islamizaciji društva, Armenci su uspjeli sačuvati svoju vjeru, jezik i običaje. Štoviše, njihova kultura utjecala je na perzijsku umjetnost, glazbu i arhitekturu. Motivi kršćanske simbolike prožimaju iransku poeziju, a perzijski elementi armenske freske i ornamentiku. Zajednica je aktivna, s vlastitim crkvama, školama i kulturnim centrima.
Ilustracije:
Priredio: Artur Bagdasarov