Svaka riječ ima svoje mjesto u jeziku

U projektu Maloga školskoga priručnika koji je pretvoren u udžbenik Prvi školski pravopis hrvatskoga jezika (Zagreb, 2016.) za niže razrede osnovne škole možemo pročitati:

„ crtić Tako se kaže u razgovoru. Bolje je reći crtani film.

dečko Tako se kaže u razgovoru. Bolje je reći dječak.

dečkov Tako se kaže u razgovoru. Bolje je reći dječakov.

dućan Tako se kaže u razgovoru. Bolje je reći prodavaonica ili trgovina.”

Crtani film ili crtić

Nije jasno zašto je dvočlani izraz crtani film bolji od jednočlanoga crtića? Ponajprije treba reći da se u suvremenom hrvatskom jeziku često dvočlani izrazi crtani film i animirani film susreću kao istoznačnice bez obzira na različito podrijetlo tih riječi i njihovo značenje (denotaciju). Trebalo bi pitati struku kako se to zapravo naziva. Riječ crtić pripada razgovornomu jeziku, usmenomu govoru, ali susrećemo ju i u pisanom jeziku. Primjerice, u hrvatskim tiskovinama nalazimo: „Crtić 'Paw Patrol' i ranije su optuživali da djeci, vrlo perceptivnoj publici, prikazuju mizoginističku, konzervativnu i autoritarnu fantaziju” (Večernji list, 12. 6. 2020., poveznica); „Naručitelji 1,33 minute dugog crtića vrijednog 100 tisuća kuna, planiraju ga plasirati …” (Dubrovački vjesnik, 2. 7. 2020., poveznica); „… da bi po njegovom završetku bio prikazan crtić ‘Drske djevojke‘…” (Slobodna Dalmacija, 20. 3. 2023., poveznica). U tom smislu nema ni danas određene stilske denotacije tih riječi, premda je u hrvatskim priručnicima riječ crtić označena stilskom oznakom razg. Naravno, postoje i kao istoznačnice u jednom tekstu: crtani film, animirani film i crtić. S druge pak strane ustaljenu svezu riječi crtani film imamo i u pisanom i službenom razgovornom. Usmeni govor može biti pripremljen (izvješće, predavanje) i nepripremljen (svakdanji razgovor). Govor je učitelja na školskom satu pri pojašnjavanju obično pripremljen. Treba napomenuti da i razgovorni jezik ima svoje norme, govorimo npr. crtić, a ne nrtić u rječoporabi. Hrvatski jezik postoji u dvama oblicima: usmenom i pisanom (normiranom). I crtić i crtani film imaju svoje mjesto u jeziku, jedan izraz često pripada razgovornomu jeziku ili usmenomu obliku jezika, a drugi pripada pisanomu standardnomu književnomu ili pisanomu normiranomu obliku. Ne možemo npr. učenika prisiljavati da govori crtani film ili animirani film, a ne crtić pa i nema smisla jer će u razgovoru i dalje govoriti crtić, poglavito sa svojim vršnjacima. Isto se to tiče i dijalekata. Ovdje treba pojasniti ili dodati da kad govorimo o pisanom standardnom književnom jeziku, tamo je bolje rabiti svezu riječi ili napisati crtani film, a ne crtić. Pisani je jezik slovopisno određen, unaprijed često promišljen, rabi pretežno književni leksik i strogo se drži jezičnih norma.

Kadar iz crtanoga filma – crtića Cvrčak i mravica

Momak ili mladić

Uzgred budi rečeno da sličan jezični savjet nalazimo na institutskim mrežnim stranicama u rubrici Hrvatski u školi: „momak > mladić. Riječ momak upotrebljava se u razgovoru. Ona ne pripada hrvatskomu standardnom jeziku. U hrvatskome standardnom jeziku treba umjesto riječi momak upotrijebiti riječ mladić. Zato su u njemu točne rečenice Mladić jede sladoled. i Mladići igraju nogomet., a nije točna rečenica Momak jede sladoled. i Momci igraju nogomet“ (poveznica). Isto nije sasvim jasno zašto je učenicima ponuđeno da riječ momak ne pripada standardnomu hrvatskomu jeziku? Zašto momci ne mogu jesti sladoled i igrati nogomet, a to „pravo” u standardnom jeziku imaju mladići? Momak je „obična“ riječ, ne bi bilo dobro tvrditi da treba reći mladić namjesto momak jer se riječi značenjski potpuno ne podudaraju. Riječ mladić ima malo drukčije značenje negoli momak, to je obično dobna kategorija (dijete, mladić...), a momak znači 'neoženjen muškarac' pa odatle: stari momak, koji može imati i 50 godina, kad stvarno nije više mladić. Trebalo bi možda pitati savjetodavce od koje je riječi onda tvorena riječ momčad, koja valjda ipak pripada standardnomu hrvatskomu jeziku? Trener igrače na treningu i na igralištu tretira kao momke, odatle i riječ momčad. Kad djevojka ima mladića, uobičajeno je u štokavaca reći da ima momka (v. potanko A. Bagdasarov. Hrvatski iz drugoga kuta. Zagreb, 2023., str. 60. - 61.).  

U školi nas na satima uče uz pomoć školskih udžbenika da govorimo na standardnom jeziku, a učenici, izlazeći iz škole ili razreda, među sobom razgovaraju usmeno. To uopće nije problem pravopisa negoli kulture govorenja. Ne trebate tražiti od učenika osnovne škole da gleda crtane filmove ako to on sam ne želi, radije se igrajte s njim. Svaka riječ ima svoje mjesto u jeziku.

Artur Bagdasarov

Školske novine, 5. rujna 2023.