Mogranj i Armenija

UArmeniji postoji nekoliko tradicionalnih narodnih simbola i jedan je od njih mogranj ili šipak. Ovisno o različitim inačicama, podrijetlo ove biljke (lat. Punica granatum) potječe iz mnogih strana svijeta. Ima autora koji mogranj svrstavaju u područje Afganistana, Egipta, Indije, Irana, Pakistana, a ima koji smatraju da je taj plod izvorne sredozemne biljke.

Mogranj se susreće u mitovima praktički svih naroda Bliskoga istoka, Sredozemlja i sjeverne Afrike. Indijsko je plemstvo začinjalo svoje gozbe mogranjem, grožđem i žižulom. Arapi su tijekom svojega putovanja širili njegovu porabu u mnogim istočnim zemljama. U sasanidskoj Perziji mogranj je povezan sa štovanjem boginje Anait (Anahit). Židovska tradicija tvrdi da mogranj ima 613 sočnih sjemenaka koje predstavljaju upravo zapovijedi u Petoknjižju. Grci su smatrali da je napunjen krvlju. Simbol je plodnosti, bračnoga života i procvata. U Odiseji grčki pjesnik Homer spominje mogranj kao dio Alkinojevih vrtova. U kineskom budizmu to je jedan od triju svetih plodova. Katkad tvrde da je Evina jabuka isto mogranj, ali njegova je afrička vrsta bez koštica. U Cipru zlatni je mogranj simbol Afrodite. U europskoj se kulturi stalno susreće  kao božanski simbol ili kao znak kraljevske, plave krvi.

Latinska riječ punica potječe od latinskoga pridjeva punicus – punski, odnosi se na područje nekadanje Kartage i njezine okolice (danas u Tunisu), a pridjev granatus, granata, granatum 'zrnat, zrnata, zrnato' dolazi od granus 'zrno'. U srednjovjekovlju poznat je pod nazivom Pomum granatum –  zrnata jabuka, a poslije je švedski botaničar Carl Linné (1707. – 1778.) dao biljci znanstveni naziv Punica granatum L. U antičkom Rimu mogranj je imao i naziv malum granatum što znači 'zrnasta jabuka'. U mnogim europskim jezicima i sada se značenje riječi jabuka nalazi u nazivu za mogranj. Prikazivanje njegovih cvjetova i plodova možemo susresti na slikama starih majstora.

Fra Angelico (između 1395. i 1400. – 1455.), Madona s mogranjem, 1426., muzej Prado, Madrid

Sandro Botticelli (1445. – 1510.), Madona s mogranjem, 1487., galerija Uffizi, Firenza

Armenska sitnoslika, 17. st., Walters Art Museum, Baltimore, SAD

Mogranj u Armeniji i Hrvatskoj

Mogranj raste u zemljama Bliskoga istoka, u Afganistanu, Azerbajdžanu, Bosni i Hercegovini, Grčkoj, Crnoj Gori, Francuskoj, Gruziji, Iranu, Italiji, Španjolskoj, Tadžikistanu, Turskoj, Uzbekistanu, te u južnim dijelovima Rusije. U Armeniji raste divlji mogranj u Zangezuru, u klancu rijeke Vorotan, u dolini rijeke Araks u Megriju. U armenskom jeziku mogranj ili šipak je նուռ (nur), a njegovo drvo – նռնենի (nrneni). Približno su tako nazivali to voće stanovnici Bliskoga istoka  – Huriti ‘nu-ra-an-ti’, Akađani – ‘nu-ri-im-du’, Sumerani – ‘nurma’.

U Hrvatskoj mogranj raste od davnine i uzgaja se uzduž obale Jadranskoga mora, u Dalmaciji i Istri, a najviše u dolini rijeke Neretve i na dubrovačkom području. U hrvatskom jeziku postoji nekoliko naziva te biljke: šipak, mogranj, granat, nar i drugi. Postoje dvije vrste šipka: slatki i ljuti. Prvomu je narodni naziv sladun, a drugomu – ljutun. Uzgaja se nekoliko poznatih sorata: ‘barski slatki’, ‘ciparski’ ‘sladun’, ‘konjski zub’, ‘glavaš’ i dr.

Blagdan mogranja u Armeniji

U mnogih naroda koji su živjeli od davnine na Armenskoj visoravni i u području Sredozemlja mogranj je bio simbol prirodne ljepote i jedinstva svega postojećega. U armenskoj tradiciji mogranj je simbol života, napretka, plodnosti i supružništva, a također i blagostanja jer grmovi mogranja ujesen nam daju svoje plodove. Crvena boja mogranja podsjeća na krv, procvat i životnu snagu, a njegova zrna na rađanje djece. U Armeniji postoji narodno vjerovanje: zaručnica mora razbiti mogranj o zid da dozna koliko će imati djece. Što se više zrna raspe, to će zaručnica imati više djece. Armenski duhovnici uspoređuju zrna mogranja s vjernicima koji su ujedinjeni u Crkvu. Postoji i crkveni obred blagoslivljanja mogranja.

Crkveni armenski obred blagoslivljanja mogranja slavi se uoči Nove godine, nakon noćnoga bogoslužja. Mogranj simbolizira u Crkvi Kristovu krv, uskrsnuće i Božju blagodat.

Blagoslivljanja mogranja u Armenskoj apostolskoj crkvi, Gruzija. Foto: https://armenianchurch.ge/ru/novosti/chin-osvyashcheniya-granata-v-tserkvi-surb-gevorg-g-tbilisi

U armenskoj crkvenoj tradiciji mogranj još simbolizira nevine žrtve genocida nad Armencima i armensko iseljeništvo koje je rasuto diljem svijeta. Film redatelja Sergeja Paradžanova (1924. – 1990.), koji je posvećen pjesniku Sajatu Novi, naziva se Boja šipka, što izražava simboličan pojam za Armence.

Kadar iz Paradžanova filma Boja šipka, 1969.

Prikazivanje mogranja možemo susresti u armenskoj arhitekturi, umjetnosti, književnosti, hačkarima (kameni križ), rezbariji u drvetu, keramici, vezenju, čak i stiliziran njegov prikaz nalazi se na armenskom grbu.

Motiv mogranja na hačkaru

Dakle, mogranj je u većini zemalja simbol plodnosti, blagostanja, potomstva, tragične prošlosti i svijetle budućnosti.

Pripremio: Artur Bagdasarov