Hrvati

(Odlomak iz knjige A. D. Duličenko. Uvod u slavensku filologiju, 3. izd., M.: FLINTA, 2016., str. 213 .- 214.)

Hrvati. Korjenoslovlje (ili etimologija) etnonima Hrvat nije do kraja jasna. Prva je njegova napomena u povelji na latinskom jeziku u vidu dux Chroatorum spada u 9. st. (852.). U davnini hrvatska plemena su boravila u zapadnom dijelu Hrvatske, u gornjem toku Dnjestra, u Malopopoljskoj, na sjeveru Češke. Na jugoistoku, u području ušća Dona, u otkrivenom početkom 20. st. antičkom grčkom natpisu susreće se ime Хороυαθoς [Horovathos].

Oton Iveković, Dolazak Hrvata na Jadran

O. N. Trubačov smatra da je proiranski korijen *har- u značenju ‘žena’ uz pomoć sufiksa -at, tj. *harvat- dao pridjev sa značenjem ‘ženski, koji obiluje ženama’. M. Fasmer je smatrao da izvor etnonima Hrvati je staroiranski *(fšu-) haurvatā 'čuvar stoke’. Što se tiče smjera seoba toga etnonima, mnogi strukovnjaci (stručnjaci) smatraju da su se kretale s istoka na zapad. Međutim, u svjetlu dunavsko-balkanske (srednjoeuropske) pretpostavke seobe su se mogle odvijati od juga u smjeru sjevera i istoka.

Aleksandar Duličenko

Prof. emer. dr. sc. Aleksandar V. Duličenko - stručnjak u području teoretskoga i slavenskoga jezikoslovlja. Bavi se slavenskim književnim mikrojezicima. Objavio je više od 500 radova. Živi i radi u gradu Tartu (Estonija).

Artur Bagdasarov

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.