Patrijarh

Uvod

Rječnički članak je osnovna ustrojbena jedinica rječnika. Sastoji se od natuknice i teksta koji objašnjava natuknicu i opisuje njezine osnove značajke. Rječnički članak je, slikovito rečeno, portret ili lik riječi. Za pravilnu zamjedbu lika treba znati čitati rječnički članak, izvlačeći iz njega potrebne i obrazložene podatke. Rječnički članak, obično, uključuje nekoliko opisnih rječničkih zona: natuknička, gramatička, značenjska i dr. Jedna je od važnih zona - značenjska zona koja se dijeli na nekoliko podzona: broj značenja; dodatne gramatičke ili stilske odrednice; zona tumačenja; zona za primjere (ilustracije); nijansna zona različitih značenja; frazeološka zona i etimološka zona. Tumačenje leksičkoga ili nazivoslovnoga značenja predviđa ustanovljivanje broja značenja i redoslijed određivanja svakoga značenja u višeznačnica odijeljeno. U pojedinih višeznačnica razlikuju opće, općeporabno i usko, uskospecijalno značenje. B. Tafra u knjizi “Od riječi do rječnika“ piše: “Premda je svaki rječnički članak samostalna cjelina, nužno je izgraditi takve kriterije izrade rječnika da se postigne visok stupanj ujednačenosti kako bi i rječnik bio jedna zaokružena cjelina. Stoga za sve faze rada leksikografski postupci moraju biti unaprijed razrađeni da bi istovrsni leksikografski elementi bili na isti način prezentirani“ (Tafra, 2005.).

Natuknica patrijarh

U "Školskom rječniku hrvatskoga jezika" (ŠRHJ) Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje iz 2012. god. nalazimo na stranici 481. natuknicu patrijarh koja znači: 1. ”židovski plemenski starješina 2. starješina Pravoslavne crkve” (Školski rječnik hrvatskoga jezika, 2012.). Uzgred budi rečeno da u Školskom rječniku IHJJ-a iz 2012. god. na stranici 56. riječ crkva (još prije sastavljanja Hrvatskoga pravopisa IHJJ-a) piše se velikim slovom (“Crkva”) u značenju ”zajednica kršćanskih vjernika”, ali bez obzira na nevedeno, na drugim mjestima u primjerima riječ crkva se piše u istom značenju uz natuknice katolički, katolik, patrijarh malim slovom: ”Katolička crkva, starješina Pravoslavne crkve” (str. 235., 481.). Znači li ovo da u praksi porabnik može istodobno pisati riječ crkva i malim i velikim slovom u značenju vjerske zajednice? Prema raznolikomu pisanju tako bi se moglo zaključiti, poglavito u školarca ili nepućena porabnika.

Ispada, slično i s riječju sinod(a), da za školarca pa i porabnika Školskoga rječnika IHJJ-a natuknica patrijarh pripada samo židovskim i pravoslavnim starješinama, a u katoličanstvu naziv ne postoji. Što znači riječ patrijarh u Katoličkoj crkvi nema ni Anićev Rječnik hrvatskoga jezika iz 1998. god. Porabnik može doznati u Anićevu rječniku što znači riječ patrijarh u pravoslavlju, što u prenesenom značenju, a što u katoličanstvu ne će doznati jer ga u rječničkom članku nema (Anić, 1998.) U Anićevu proširenom izdanju Velikoga rječniku hrvatskoga jezika iz 2004. god. na stranici 1008. nalazimo nepotpuni dodatak (nema značenja poglavara istočnokatoličkih crkava) što znači riječ patrijarh u Katoličkoj crkvi: “c. u Katoličkoj crkvi, počasni naslov što ga nose biskupi Rima, Venecije, Lisabona, Jeruzalema, Zapadne Indije i Istočne Indije (Panjim, Goa)“ (Anić, 2004.). Školski rječnik IHJJ-a često, vjerojatno zbog školaraca kojemu je namijenjen priručnik i opsega, navodi samo dva “osnovna” ili “općepoznata“ značenja riječi, a “sporedna” ili “uskospecijalna“ izostavlja. Prije definicije i odabira što će ostati u priručniku, a što ne će u njega ući, treba predstaviti kako u cjelini izgleda rječnički članak. U našem primjeru crkvenoga naziva treba uzeti u obzir ne samo opće značenje riječi patrijarh ili što znači ovaj naziv u pravoslavnom crkvenom nazivlju nego i što znači u Katoličkoj crkvi jer u Hrvatskoj, prema popisu stanovništa iz 2011. god., 86,28 % građana se je izjasnilo da su katolici, dakle katoličke vjeroispovijesti. Vidik znanja u školaraca pa i drugih porabnika, nažalost, sužuje se, a ne širi... Posljedica nepotpune obradbe višeznačnice patrijarh daju krivu sliku o značenju te leksičke jedinice u rječniku. U drugim priručnicima ipak doznajemo da riječ patrijarh ipak postoji u Katoličkoj crkvi i što ona znači.

Naziv patrijarh (grč. πατριάρχης od stgrč. πατήρ - 'otac' i ἀρχή - 'gospodstvo, vlast; podrijetlo, početak') u katoličanstvu imaju sada većinom poglavari istočnokatoličkih crkava koje su u punom zajedništvu s rimskom Crkvom te priznaju papu za svojega vrhovnoga poglavara uz mogućnost očuvanja vlastitoga liturgijskoga obreda i materinskoga jezika. Patrijarsi se biraju obično u istočnokatoličkim crkvama biskupijskim sinodom, nakon čega se provodi ustoličenje (intronizacija) patrijarha. Obično novi patrijarh nakon njegova izbora ima audijenciju u pape koji s novoizabranim patrijarhom može obaviti zajedničku liturgiju. Istočnokatolički patrijarh je s papom u crkvenom jedinstvu (communio ecclesiastica). Naslov „zapadni patrijarh“ pape su rabili obično kad je bio govor o povijesnom ustroju Crkve. Isti je slučaj i s nazivom „rimski biskup“. Pape su uvijek bili jedno i drugo. U tom ustroju njihov autoritet je od početka Crkve počivao na činjenici apostolskoga nasljeđa prvaka apostola sv. Petra. U istočnokatoličkim crkvama postoji naslov patrijarh: patrijarh Armenske katoličke crkve (katolikos patrijarh Cilicije), patrijarh Kaldejske katoličke crkve, patrijarh Koptske katoličke crkve, latinski patrijarh Jeruzalema, patrijarh Maronitske katoličke crkve i druge. Navest ćemo nekoliko primjera:

„...rekao je poglavar iračke Kaldejske katoličke crkve patrijarh Louis Sako.“ (Dio BBB-a, 2014.).

„Povodom preminuća Njegova Blaženstva Nersesa Bedrosa XIX., katoličkoga patrijarha cilicijske Armenije, ...“ (Papina sućut, 2015.).

„Patrijarh Koptske katoličke Crkve prosvjedočio je ...“ (Vojvodić, 2017.).

„Umirovljeni latinski patrijarh Jeruzalema mons. Fouad Twal, koji je sudjelovao na Glavnoj izbornoj skupštini Hrvatskog kulturnog društva Napredak,...“ (Umirovljeni latinski patrijarh, 2019.).

Sastanak patrijarha istočnih katoličkih crkava Bliskoga istoka i Egipta, veljača 2020.

U Jeronima Šetke susrećemo kolebanje riječi patrijarh(a) u korist imenice a-sklonidbe (N jd. patrijarh, G jd. patrijarha). U Šetkinu nazivoslovnom rječniku na stranici 203. nalazimo: “patrijarh(a), patrijarh m naziv za: 1. praoce židovskog naroda, tj. 12 sinova Jakovljevih <...>; 2. crkvene poglavare, kojima su podložni metropoliti i ostali biskupi... To su bili najprije biskupi u Rimu, Aleksandriji, Antiohiji, Carigradu i Jeruzalemu, a kasnije i drugi. Dok su patrijarsi pojedinih istočnih obreda zadržali svoju prijašnju vlast, u Kat. crkvi imaju oni samo čast i prednost među drugim biskupima (kan. 271). 3. To je napokon naziv za utemeljitelje redovničke zadruge, reda (Patrijarha Benedikt, Franjo) ...“ (Šetka, 1976.).

Opći religijski leksikon na stranici 696. - 697. navodi sljedeću definiciju: “patrijarh (od. grč. πατριάρχης: praotac). 1. U Bibliji, praotac, rodozačetnik, obiteljski ili plemenski glavar ili odličnik u narodu. Najčešće se patrijarsima nazivaju rodozačetnici Abraham, Izak, Jakov, ali i deset praotaca od Adama do Noe, te od Noe do Abrahama. 2. U ranoj Crkvi (od IV. st.) poglavar kojem su podložni metropoliti i ostali biskupi. To su najprije biskupi u Rimu, Aleksandriji i Antiohiji, a potom i u Carigradu (381) i Jeruzalemu (451). 3. Poglavar autokefalne pravoslavne crkve, 4. U Katoličkoj crkvi titula pape, poglavara nekih istočnih crkava (Armenske, Maronitske, Sirijske crkve) te nadbiskupa u Jeruzalemu, Lisabonu, Goi i Veneciji.“ (Opći religijski leksikon, 2002.).

U Malom religijskom rječniku Adalberta Rebića iz 2006. god. natuknica patrijarh određuje se značenjski ovako: “1. naziv za praoce židovskih naroda, za dvanaest plemena Izraelovih; 2. crkveni poglavar kojemu su podložni metropoliti i ostali biskupi; 3. u starini biskupi Rima, Aleksandrije, Antiohije, Carigrada i Jeruzalema, a kasnije su dodana još i neka druga mjesta; 4. u istočnim crkvama poglavar autokefalne, autonomne crkvene pokrajine; 5. u Katoličkoj crkvi samo naslov i čast, ima prednost pred drugim biskupima (npr. patrijarh Venecije)“ (Rebić, 2006.).

U "Hrvatskoj enciklopediji" (mrežno izdanje) nalazimo pod brojem 3. sljedeću definiciju "3. U ranoj Crkvi (od IV. st.), poglavar crkvene pokrajine (patrijarhata) kojemu su bili podložni metropoliti i ostali biskupi. To su najprije bili biskupi u Rimu, Aleksandriji i Antiohiji, a potom i u Carigradu (381) i Jeruzalemu (451). - Poglavar autokefalne Pravoslavne crkve. - U Katoličkoj crkvi, titula poglavarâ nekih ist. crkava (Armenske, Maronitske, Sir/ij/ske crkve) te nadbiskupâ u Jeruzalemu, Lisabonu, Goi i Veneciji” (Hrvatska enciklopedija).

U jednojezičnom "Velikom rječniku hrvatskoga standardnog jezika" (VRH) Školske knjige iz 2015. god. na stranici 1030. - 1031. možemo pročitati sljedeće : “patrijarh im m <...> 1.a. BIBL praoci židovskoga naroda Abraham, Izak, Jakov <...>: b. rodonačelnici izraelskih plemena (12 Jakovljevih sinova) i drugi vođe plemena prije Mojsija <...>; 2. CRKV a. biskup jedne od pet ranih crkava (Jeruzalem, Rim, Antiohija, Aleksandrija i Carigrad) <...>; b. vrhovni poglavar autokefalne Pravoslavne crkve <...>; c. u Rimokatoličkoj crkvi jedan od dvanaestorice visokih biskupa (Papa, biskupi Venecije, Lisabona, Juruzalema, Istočne Indije i sedam “istočnih patrijarha“) <...>; 3. PREN ugledna i istaknuta osoba koja se ističe među ljudima istih ili sličnih zanimanja <...>“ (Veliki rječnik hrvatskoga standardnog jezika, 2015.).

Istu nedosljednost i nesređenost kao u Školskom rječniku susrećemo i u VRH-u, gdje se riječ crkva u značenju vjerska kršćanska zajednica piše velikim slovom, ali u primjerima porabe uz druge natuknice se piše malim slovom: “Pravoslavna crkva, Rimokatolička crkva“. Pravilo kao da postoji uz natuknicu crkva (“Crkva, kršćanska vjerska zajednica”), ali to pravilo u primjerima porabe uz druge natuknice ne rabe sastavljači pojedinih rječnika. Takva je situcija nastala u zadnje vrijeme preporukom da treba pisati riječ crkva velikim slovom u značenju vjerske zajednice. Očita je neusklađenost u kodifikaciji pisanja riječi crkva jer u jednom normativnom priručniku susrećemo jedno pisanje, velikim slovom, a u drugom - drugo, malim slovom ili u jednom te istom na različite načine što stvara pravopisnu zbrku. Treba dodati da stare pravopisne navike u pojedinih autora nisu još posvema otišle ili oni ih poštuju i dalje u svojem pismu, a razmjerno nove nisu još potpuno prihvaćene ili ustaljene. Normativna izjednačenost u pisanju riječi crkva ni sada ne postoji. Nažalost, ponekad jedne te iste netočnosti, mane i pogrješke bez dodatne ozbiljne prethodne raščlambe prelaze iz Anićeve rječničke građe u ŠRHJ i VRH pa i u druge priručnike.

Nerazumljivo je da u mnogim rječničkim člancima na prvom mjestu, osim općega značenja, navodi se značenje crkvenoga naziva u pravoslavlju, a iza njega ili negdje na kraju što znači naziv u katoličanstvu, što govori vjerojatno o tom da suvremeni leksikografi često nepromišljeno ili nehotice rabe u rječničkom članku staru ustrojbenu građu iz drugih leksikografskih izvora i pri sastavljanju vlastitoga priručnika katkada dodaju na kraju rječničkoga članka značenje riječi u Katoličkoj crkvi.

Zaključak

Nenavođenje pojedinih značenja u rječničkom članku može iskriviti smisao riječi ili stvoriti sliku nezaokružene rječničke cjeline. Za leksikografsku definiciju je važno da sadržava sva značenja natuknice i da pritom bude izjednačena, jasna i nedvosmislena. Pri sastavljanju rječničkoga članka treba odrediti prioritete u obrojčivanju crkvenih naziva. Ako postoji u hrvatskom jeziku višeznačni crkveni naziv, nazivoslovna višeznačnica koju rabimo u različitim vjeroispovijestima, tada na prvom mjestu, nakon općereligijskoga (općeporabnoga) pojma, valja navesti što on znači u katoličanstvu, a zatim što u drugim vjeroispovijestima, a ne obratno. U Hrvatskoj je velika većina katolika, a ne pravoslavaca, budista ili muslimana. Prednost dajemo ili moramo dati značenju koje je najšire predstavljeno u javnom i crkvenom životu naroda. Odabir, obradba i poraba crkvenoga nazivlja u različitim rječnicima ili priručnicima zahtijeva tijesnu suradnju sa strukovnjacima različitih vjerskih zajednica i potreban oprez pri sastavljanju rječničkih članaka. Nazivoslvna norma nastoji što je više moguće izjednačiti pravila leksikografske definicije radi bolje jasnoće za porabnike i pojednostavnjivanja koje je posebno važno prilikom ovladavanja jezikom.

Literatura i izvori

Anić, V., 1988., Rječnik hrvatskoga jezika, treće, prošireno izdanje, Novi Liber, Zagreb.
Anić, V., 2004., Veliki rječnik hrvatskoga jezika, Novi Liber, Zagreb, str. 1008.
Dio BBB-a dao je podršku iračkim kršćanima, Večernji list, 29. rujna 2014., Dio BBB-a dao je podršku iračkim kršćanima .
Hrvatska enciklopedija mrežno izdanje, patrijarh
Opći religijski leksikon: A - Ž, (gl. ur. A. Rebić), 2002., Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb, str. 696. - 697.
Papina sućut povodom preminuća armenskoga katoličkoga patrijarha, Katolička tiskovna agencija, Vatikan, 26. lipnja 2015., Papina sućut povodom preminuća armenskoga katoličkog patrijarha
Rebić, A., 2006., Mali religijski rječnik, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, str. 108.
Šetka, J., 1976., Hrvatska kršćanska terminologija, drugo, popravljeno i upotpunjeno izdanje, reprint, Split, str. 203.
Školski rječnik hrvatskoga jezika, 2012., Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje / Školska knjiga, Zagreb, str. 481.
Tafra, B., 2005., Od riječi do rječnika, Školska knjiga, Zagreb., str. 155.
Umirovljeni latinski patrijarh Jeruzalema Twal predvodio zahvalno misno slavlje nakon izborne skupštine HKD Napredak, Informativna katolička agencija, 7. srpnja 2019., Umirovljeni latinski patrijarh Jeruzalema Twal predvodio zahvalno misno slavlje nakon izborne skupštine HKD Napredak
Veliki rječnik hrvatskoga standardnog jezika, (gl. ur. Lj. Jojić), 2015., Školska knjiga, Zagreb, str. 1030. - 1031.
Vojvodić, M., Neočekivan plod terorističkih napada na Kopte u Egiptu - sve je više obraćenja na kršćanstvo, bitno.net, 15. studenoga 2017., Neočekivan plod terorističkih napada na Kopte u Egiptu - sve je više obraćenja na kršćanstvo

Artur Bagdasarov,
Jezik, god. 67., br.4., 2020.