Martajan Dilaçar

U četvrti Šišli (tur. Şişli) turskoga grada Istanbula postoji uličica koja nosi ime „Ulica Dilaçar“. Malo tko zna da je posvećena turskomu jezikoslovcu armenskoga podrijetla Akopu (Agopu) Martajanu Dilačaru. Akop Martajan je ugledni turkolog, armenist i književnik koji se je rodio 22. svibnja 1895. god. u Carigradu (Konstantinopolju, Istanbulu). Otac mu je Vaan Martajan, a majka Eženi Martajan (djevojačko prezime - Sarafjan). Studirao je u američkom koledžu u Istanbulu. Bio je nastavnik engleskoga jezika u tom koledžu, a zatim i njegov ravnatelj. U početku Prvoga svjetskoga rata, kad mu je bilo samo 19 godina, otišao je na frontu da se bori protiv Engleza. Služio je kao časnik druge divizije osmanske vojske u Diyarbakıru (antički grad - Amida ili Amed). Kao poznavatelj engleskoga jezika radio je u turskoj vojsci kao prevoditelj za potrebe turskih vlasti s britanskim zarobljenicima. U tom ratu je upoznao budućega prvoga predsjednika Turske Mustafu Kemala Atatürka (predsjednik: 1923. - 1938.). Godine 1922. dobio je počasno odlikovanje američke akademije - magistar umjetnosti. Martajan je aktivno sudjelovao od 1928. god. u jezičnoj reformi turskoga jezika uvođenjem turske latinice umjesto arapskoga pisma na zamolbu Kemala Atatürka. Godine 1932. osnovana je Turska jezikoslovna udruga u koju je bio pozvan Martajan. Jezikoslovac Akop Martajan se seli u Ankaru i postaje predsjednikov savjetnik za jezična, kulturna i znanstvena pitanja. Godine 1932. počeo je raditi u Beirutu, Sofiji i drugim gradovima gdje se je bavio armenistikom. Bio je ravnatelj gimnazije u Beiritu. U Sofiji je utemeljio armenski list Rahvira i Mšakujt („Kultura”). Bio je urednik tjednika Lujs („Svjetlo”) u Beirutu.

 Dilacar1

Zanimljivo je da 1934. god. Mustafa Kemal Atatürk usvaja zakon o prezimenima, gdje turskolozi osim ostaloga, razradili za predsjednika prezime Turk atasi (‘otac svih Turaka’). Martajan je djelomice prezime promijenio u Atatürk koje je poznato i danas. Zbog Maratjanovih zasluga Atatürk je dao Maratjanu dodatno prezime Dilaçar. Dilaçar je nadimak koji je dobio Akop Martajan. Turska riječ “dilaçar” znači ‘onaj koji je otvorio jezik’, tj. ‘otkrivač jezika’, ‘jezikoslovac’. Od 1936. do 1950. na sveučilištu u Ankari je poučavao povijest jezikoslovlja i opće jezikoslovlje. Od 1942. do 1942. do 1970. je tehnički urednik turske enciklopedije, a zatim i glavni urednik te enciklopedije. Akop Martajan Dilaçar je umro 12. rujna 1979. god. u Istanbulu, odigravši važnu ulogu u razvoju turskoga jezika i općega jezikoslovlja.

 Dilacar2

Grob Akopa Martajana Dilaçara

Akop Martajan je poznavao više od 20 jezika: bugarski, grčki, engleski, latinski, njemački, ruski, španjolski kao i niz drugih, naravno armenski i turski. Objavio je više radova među kojima se ističu: Azeri Türkçesi („Azerbajdžanski turski”,1950.); Batı Türkçesi („Zapadnoturski”,1953.); Lehçelerin Yazılma Tarzı („Stil pisanja dijalekata”); Türk Dil ve Lehçelerinin Tasnifi Meselesi („Problem razredbe turkijskih jezika i dijalekata”, 1954.); Աստուածաշունչը եւ աշխարհաբարը („Asdvadzashountche yev Ashkharhapare“, „Biblija i suvremeni armenski jezik“, 1956.); Devlet Dili Olarak Türkçe („Turski kao državni jezik”, 1962.); Türk Diline Genel Bir Bakış („Opći pogled na turski jezik“, 1964.); Türkiye'de Dil Özleşmesi („Čišćenje jezika u Turskoj“, 1965.); Dil, Diller ve Dilcilik („Jezik, jezici i jezikoslovlje“, 1968.) i dr.

Pripremio: Artur Bagdasarov

 

 

 

 

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.