Ovanes Sarkavag
Ivanes (Ivan) Sarkavag (1045. - 1129.) je armenski pjesnik, matematičar, filozof, astronom, teolog i reformator armenskoga kalendara. Rodio se je u području Parisos, u povijesnom Arcahu, u obitelji svećenika. Naobrazbu je stekao u Ahpatskom samostanu, gdje je postao vardopet (znanstveni stupanj u armenskih svećenika).
Samostan Ahpat
Drži se da je Sarkavag bio utemeljitelj Anijskoga sveučilišta (Porušeni srednjovjekovni grad Ani) gdje je predavao prirodne znanosti. Suvremenici su ga smatrali učenim čovjekom (arm. imastaser - 'znanstvenik božanskoga dara'). Dio njegovih radova nije dospio do nas ili je pak danas fragmentarno poznat. Od njegovih matematičkih radova poznato je djelo "Poligonalni brojevi" koje potvrđuje činjenicu da je u armenskim školama podučavana teorija brojeva koja se je svojim sadržajem zasnivala na klasičnim i tadanjim arapskim matematičkim radovima. Ovanes Sarkavag je bio čovjek raznovrsnih interesa i višestrano darovit. On je utemeljitelj novoga armenskoga kalendarskoga sustava, promijenivši pomični kalendar u nepomični. Sarkavag je složio mnoštvo tablica i kalendarskih krugova. Osobitu vrijednost predstavljaju tablice u kojima su uspoređeni svi dani afganske, arapske, armenske, grčke, bitinijske, egipatske, etiopske, gruzijske, kapadocijske, makedonske, perzijske, rimske i židovske godine. U području gnoseologije važnu ulogu imaju iskazi da osnovu svake znanosti čini iskustvo i "samo iskustvo stabilno i nepobitno" koje se treba temeljiti na naobrazbi i dobrom poznavanju prirode.
Znatan je Sarkavagov doprinos razvoju glazbe, zahvaljujući čemu je postao moguć daljnji procvat armenske glazbene kulture u Ciliciji. Poznata je i njegova filozofska poema "Mudra besjeda", prva u armenskoj književnosti. To je besjeda (razgovor) mudroslova (filozofa) s pticom za vrijeme šetnje. Glavni smisao razgovora je u tom da je priroda ljepša od umjetnosti. Ovanes Sarkavag je također uređivao i prevodio kako antičke, tako i srednjevjekovne autore kao što su: Aristotel, Euklid, Filon Aleksandrijski, Dionizije Areopagit, Grgur Nisenski i drugi.
Pripremio: Artur Bagdasarov