Osvrt na zbirku aforizama „Neka, mene mi, neka me!“
Brojni aforisti, ali i publicisti i filozofi su pokušali na kratki i krotki način opisati dubinu i debljinu, oštricu i košticu aforizma, i opet čekamo onoga koji će to još bolje, točnije i ljepše uraditi. Internetska tražilica navodi da je Alberto Grandi kazao: „Bog voli zatvoriti veliko u malo; svemir u atom, drvo u sjeme, čovjeka u embrij, leptira u crva, vječnost u trenutak, ljubav u srce, sebe samoga u nas.“ Možda se upravo i u tom opisu krije snaga i moć aforizma, koji će i u suši proklijati novim izvorom koji procuri iz pera pravog pisca. A više od desetak tisuća takvih okušaja ispisao je svojim osmislicama Ivan Bradvica, koji nam podastire novih više od tisuću i petsto aforističkih uvoda i uboda, ovom svojom ukupno osamnaestom knjigom, kojom doseže svoju svojevrsnu punoljetnost.
„Kriste blagoslovi aforiste da istine budu čiste“, moli se autor, možda i zato što mu zbroj rođendanskih brojeva iznosi 33 (Isusove godine života). „Pisanjem sam se dovoljno izdojmovio o životu“, priznaje Ivan i nastavlja: „Glede života je puno toga rečeno, ne i sve.“ I kako nikada ne će biti rečeno sve, aforist raspreda po nosivim trezorima prošlosti, hotimice piše mrđalice, kako jednom nazva osmislice, aforizam vidi kao dron, jer on nadomješta priču; odbacuje suvišne riječi. U njihovu pisanju koristi se svim stilskim streljivom, igra se homonimnim značenjima pridjeva i priloga (Gore nije loše kao dolje.), u kolopletu riječi neizostavne su brzalice (Brzac brzo odbrzi.). Osmislicu ČOVJEK je napisao u akrostihu, a u onoj naslovljenoj Dlanovljani pet je novi kovanica.
Autor zagovara pjesnički imunitet kojim ima pravo na svoj dojam pa osim općih istina o svjetovnim manama posvjedočuje i vlastite poglede na suvremeni život i visoko tehnologizirani i razhumanizirajući svijet. Temeljni smisao život mu je ljubav koja je pokretačka snaga svega (Bogat novcem cijeni novac, bogat duhom cijeni duh, bogat ljubavlju cijeni život.). Primjećuje inflaciju riječi i recesiju dobrih djela, domoljublje mu je važna okosnica svjetonazora (Daj, dano će ti biti na onom svijetu.), a kako se bolji dio Hrvatske ne bi zatirao poziva na hrvatstvo koje se volontira, a ne masno naplaćuje, žali što nam Croatia često izgleda kao Crojuga.
U ovoj zbirci, više nego u ranijim, inženjer graditeljstva Ivan Bradvica prihvatio se gradnje semantičkih mostova između pojmovlja, u svojoj kovačnici novih riječi iz poetiziranog mijeha razbuktao je jezikoslovnu žeravu kroz koju se tale novogovorne iskrice. Nije pohrvaćivao strane riječi, tuđice i sve češće anglizme već je tim plamom razbuđuje zaspale ili nikad probuđene riječi iz iskona, iskovao je naš pjesnik više stotina složenica koje će otežati razumijevanje jer će čitatelj morati pomno čitati te riječi i tražiti gabarite koje je autor njima htio odrediti. Zbog toga će biti i otežano prevođenje ove zbirke na druge jezike, čak i slične južnoslavenske, u kojima je valjda manje ovakvog neobičnog zaljubljeničkog čeprkanja po slatkom materinjem jeziku i njegovim idiomima. „Srpski i hrvatski, naime, mogu biti dva jezika samo kod stvarno velikih pisaca“, zapisao je Miljenko Jergović, što bi mogla biti pohvala i Ivanu Bradvici, koji je ispisao zapravo jednu veliku satiričnu poemu izvorno oblikovanih promišljaja, ostajući vjeran praksi da svaki ima i svoj naslov te ih poreda abecednim redom.
Zavirimo u raj tog aforističkog rječilišta i istaknimo neke novorođene izraze, kojima će vrijeme potvrditi hoće li se primiti za jezik naše svakidašnjice. Među njima je primjerice glagol isebiti; pridjev oazno; mali izbor predloženih imenica za uporabu: bezmanist, bliskoljublje, centici i podeurići, crtobris, činjeničar, čuvaduh, ćutoseb, dobroćutac, dodvorac, domovitelj, domovjer, držodosebac, duhopomak, duhosamoizgaralac, interesirnica, goloduh, guštator, iskazodušac, istinopotvrditelj, izgubljeničar, izjadajnica, iznadsebac, izmrcvaraonica, izsrcica, jadaskrivalci, knjigovlje, kokodakočnjak, komplicirant, misaoniranje, nagovorstvo, poluzrnac, sazrijaš, sebilaž, skretomisao, sutrobrigac, svačijica, sveukupnica, udohovljavanje, umoljub, vragovija, životosvezac, živožitak...
Iz ove kolajne osmislica svaki čitatelj može izvući svoje aforističke favorite, među njima će kladionice možda staviti i ove britke i duhovite opažaje: Ideologiziranje je neprijateljstva stvaranje.; Apsurd je traženje nevjernika da mu se vjeruje.; Bankar onovčuje unovčeno.; Blago onom tko vjeruje u bolji dio sebe.; Diktator je opijen sobom.; Bez životnih doba, život nisi proba.; Tko se nema, nema ništa.; Javna hulja mulja.; Manja glupost ne podnosi veću.; Žena se kiti kitom.; Genijalac uči od sviju i svega da bi živio svoj život.; Dobro došao je tko pristojno troši gostoprimstvo.; Nezadovoljan nalazi što ne traži.
Nepristojno je o aforizmu, koji teži jednoj presnažnoj riječi, pisati više kartica teksta pa mi samo preostaje preporuka: Ivane, neka te!
Mladen Vuković