Prosvjedi bez konkretnih rezultata

Masovni prosvjed u Srbiji, organiziran u petak .15. ožujka 2025. godine, protekao je bez krvoprolića i stradanja što je njegov i jedini opipljiv rezultat. Danima prije ove masovke u Beogradu postojala je bojazan od sukoba i tragičnih posljedica. Srećom, to se nije dogodilo.

Masovno okupljanje u Beogradu je nastavak višemjesečnih prosvjeda u Srbiji na kojima se tražila odgovornost mjerodavnih za tragediju na željezničkoj postaji u Novom sadu gdje je 1. studenog prošle godine pad nadstrešnice usmrtio 15 osoba. Sve te masovke, na kojim su se tražile promjene u društvu, nisu proizvele konkretnije rezultate. Masovni prosvjedi u Srbiji su bili medijski obilato prezentirani i u regiji i u svijetu, ali oni nisu inspirirali nikoga izvan Srbije. Kolikogod bili masovni izljevi nezadovoljstva stanjem društvu, ipak su bili limitirani. Zašto? Odgovor se nalazi u činjenici da u četiri i pol mjeseca ovaj politički pokret nije iznjedrio vođu, niti je stvorio intelektualnu bazu i programsku orijentaciju koji bi davali smjer nagomilanoj energiji nezadovoljstva. Bez vođe, bez intelektualnog oslonca i bez programskih odrednica, ovaj je pokret u svojoj srži bio stihijski. Narodski rečeno - tresla se gora rodio se miš. Zapravo takvo neorganizirano stihijsko prakticiranje u traženju promjena u društvu je poput pčele koja puno zuji, a malo meda daje. Takav stihijski pokret je lišen snage za osmišljavanje vlastite taktike i strategije

Ako bi se pokušalo usporediti aktualni srbijanski pokret nezadovoljstva s pokretom Solidarnost u Poljskoj osamdesetih godina prošlog stoljeća, uočile bi se bitnr razlike. Pokret Solidnost tražio je političke i društvene promjene, ali je od početka u Lechu Walesi imao vođu koji je artikulirao ambicije tog pokreta. Solidarnost je imala jasan programski cilj - slamanje komunizma u Poljskoj s osloncem na intelektualne resurse narodnjačke orijentacije. I napokon, Solidarnost je izašla na izbore Poljskoj i pobijedila, te stekla institucionalne kapacitete za promjene. Aktualni pokret u Srbiji do sada, nije izgradio, barem slične organizacijsko programske dimenzije. Takav, u organizacijskom smislu, invalidni pokret u Srbiji, nema prodornost izvan ambijenta ulice u kojem djeluje. Ovakav, kakvim se do sad predstavio, pokret u Srbiji u nešto blažoj varijanti odražava arhaična revolucionarna djelovanja u kojim se tražilo promjene u društvu, ali izbjegavalo da se do toga dođe s legitimacijom dobivene potpore glasača na izborima.

Aktualni masovni pokret u Srbiji nema sličnosti niti s maspokom u Hrvatskoj 70-ih godina. Maspok u Hrvatskoj imao je svoje vođe, imao je intelektualnu bazičnost i imao programski smjer.

Titov režim ugušio je maspok u Hrvatskoj, a aktualnom masovnom pokretu u Srbiji Vučićev režim to nije učinio. Stoga navire plamičak sumnje - nisu li masovni prosvjedi u Srbiji pozadinski programirani da ju se u globalnim geopolitičkim vrenjima ne dira kako se loše stanje ne bi učinilo još gorim?

Pejo Gašparević