Ne dajte se tami!
Suza u vašem oku je razumljiva. Iskaz je gorljive želje i velike ljubavi. Momci, ona vas čini još većima jer je izraz hrabrosti. Više je snage potrebno kako bi ju se pustilo nego kako bi se stisnulo zube, ali nemojte više. Boli nas više nego bilo koji vaš poraz.
Jer, ne znate li što ste nam donijeli i to ne jednom i ne slučajno nego više puta. Ne znate li što ste utjelovili, što ste učinili, što ste probudili, što osigurali, što ste izgradili, koji ste nam poklon dali svojim uzorom?! Nikakvo postolje ovoga svijeta, nikakvo svjetovno priznanje (iako ga imate) ne može vas dostojno okruniti niti nama tu vrijednost nadomjestiti!
Da vas podsjetimo.
Povijest piše činjenice o veličini i uspjesima Hrvata od davnina. Znamo za ulogu predziđa kršćanstva i sve pobjede, ali i za teške sudbine, nepravde, tuge i boli, lutanja, zatiranja, izdaje, tragedije, pad morala i snage, izostanak zajedništva, ponižavanja i napade sotone!
Nemojte plakati više ni slučajno!
Oživili ste nam zamrlo sjećanje na sve to što jesmo i što možemo biti. Udahnuli ste kisik svim vrijednostima koje rese Hrvata kroz povijest! S Bogom, podsjetili ste nas na izvor! Utjelovili ste povijesnog hrvatskog ratnika! I to vi, ratna djeco! Niste slučajno to baš vi! Ne vidite li?
Podsjetili ste nas što je častan, snažan, nepokolebljiv duh Hrvata. Vratili nam samopouzdanje, ufanje, svjedočili odanu vjeru hrvatskog čovjeka iz davnina, izvukli fizičku, ali i duhovnu i mentalnu snagu i snagu ustajanja, upornost i opstanak naših ratnika kroz bremenitu povijest! Ujedinili ste nas cijelo jedno desetljeće u zajedničkoj sreći, molitvi i sjaju! Podignuli ste sve ruševine hrvatske obitelji i izgradili novi dom!
Morate još nešto znati. Zbog svega toga probudili ste i naljutili sve zvijeri viteza tame, već dobro poznate čovjeku još od Getsemanskog vrta! Uvijek je isti potpis. Provokacije, zamke, ismijavanja, ruganja, omalovažavanja! O kakav jad. Toliko ste ih probudili da su se razotkrili u svem svojem sjaju! Ne mogu skriti svoj izvor! I na tome Bogu hvala!
Ne govori li vam to nešto?! Ne znate li koliko ste djeca Božja i koliko ste dobroga donijeli? Ne govori li vam to o tome da vam zlatna kruna ovog sadašnjeg svijeta nije ni mogla doći? I sve to u vrijeme dok vam se ipak i istovremeno taj isti svijet itekako stalno divi jer osjeća. Još je živ.
Sigurna sam da osjećate i vi, bez patetike, bez floskula, najviše tamo na podbrdu, koliko više od krune imate i koliko ste nam više od zlatne krune ovoga svijeta dali!
Nije nama dosta reći ni hvala ni volimo vas jer znamo što ste nam dali. Znajte da velikom broju nas suza klizi niz obraze zbog vaše boli. Ta Hrvatska vas bezuvjetno voli i možemo samo reći Bogu hvala što smo vas doživjeli i s vama proživjeli divnih 10 godina hrvatske povijesti koja uostalom svoje stranice i dalje piše - imamo vas i dalje!
Ne dajte se tami! Vi ste djeca, ratnici svjetla i ostanite s tim talentom u Bogu, baš takvi kakvi jeste – maleni i grešni, a veliki i Božji! Hrvatski!
On čini velike stvari preko vas i dalje, stoga, nemojte plakati više ni slučajno!
Silvija Lažeta