Povratak u Panteon 

I danas u trećem tisućljeću u izvorištima vjerskih različitosti niću sukobi, ratovi i terorizam, a prečesto su oni koji na to burkaju narode baš vjerski vođe. Svijet možda može samo predložiti ili osudu takva ponašanja ili dobrovoljno okupljanje u Panteonu - hramu svih bogova, kao paradigmi za ekumenska dogovaranja, uvjetno rečeno, o Bogu nad bogovima i isticanju sličnosti, a ne različitosti. Previše je u povijesti zapamćeno zala od i danas neshvatljivih inkvizicija, reformacijskih i protureformacijskih sukoba, osmanskih i sličnih osvajačkih pohoda, ubijanja nevinih ljudi i djece u terorističkim napadima na zrakoplove, hotele i škole ili pak športaša na Olimpijskim igrama. Od bliskoistočnih sukoba, slanja židovske, muslimanske i svjetske mladeži u besmislene ratove, a u nas od popđujićevskih zlodjela do razaranja Vukovara i drugih mjesta, te mnogostrukih rušenja crkava i džamija i inih vjerskih svetinja u nedavnom Domovinskom ratu. Stoga je sasvim neprihvatljivo bez argumenata učestalo graditi napade baš na katoličanstvo i Vatikan iz kojeg i ranije i danas dopiru najsnažnije poruke za mir, dok od mnogih konfesija, uz časne iznimke, premalo ili gotovo ništa o svemu tome.

Međuvjersku pomirbu je na velika vrata otvorio papa Ivan Pavao II., a što znakovito prihvaća i sadašnji papa Benedikt XVI. i sve to još snažnije potvrđuje svojim naputcima, propovijedima i zajedničkim molitvama u bogomoljama raznih vjeroispovijesti prigodom posjeta diljem svijeta. U nedavnom posjetu Carigradu je sve još upečatljivije, jer su mu se hvalevrijedno u molitvama pridružili tamošnji muslimanski i pravoslavni vjerski vođe. Sve to utire staze kojima bismo krenuli u sveopće izmirenje. U vjerničkim narodima, gledajući slike televizijskih prijenosa s tog papinog ekumenskog puta, i crkve i džamije postaju, uvjetno rečeno, zajedničke bogomolje svim vjernicima bez obzira na narodnost.

Jedan pokušaj sličan tome je nedavno pokrenuo i moskovski patrijarh, a u tome smislu su za pohvaliti i neke riječi zagrebačkog i sarajevskog muftije! Kako u sve to uklopiti izjavu srpskog patrijarha Pavla prilikom negdanje posjete netom razrušenom baroknom gradu Vukovaru: "Obnovite ga u vizantinskom stilu"! Ili pak izazivanje tipa "podunavski katolički vjerski vođe onemogućuju povratak srpskom življu", dok istodobno i taj manjinski i većinski i svekoliki drugi narod u velikom broju i danas i u vrijeme ratnih strahota ravnopravno preživljava i/ili je preživljavao od Caritasove pomoći. Do danas nisu od njih vraćena ni sva opljačkana kulturna i opća dobra, a kamo li organizirana slična pomoć s njihove strane! Za nadati se je da će i u njih bitka za postizanje ciljeva s laži prijeći prema istini. Samo kako u tome prihvatiti najnoviju provokaciju paroha zagrebačkog koji u središtu grada Zagreba postavlja po zlu poznate "balvane" u obliku nekih željeznih plotova. I nikom ništa.

U metaforičnom Panteonu, mišljenja sam, već stoluje jedan Bog i istovremeni je Bog čovječanstva, Bog svijeta i Bog svemira, ali izgleda da ga treba još jednom potvrditi!? Stoga vjerski velikodostojnici, učinite panteonski ekumenski povratak i dogovorite da svuda zavlada mir, pa tako omogućite da svim ljudima na svijetu bude dobro već i na Zemlji. Izvrstan primjer i svemu tome u prilog ide današnje približavanje katoličke i anglikanske crkve. Sretno bilo! U suprotnom možda ulazimo u kataklizmički III. svjetski rat? A što je to onda? Zar sudnji dan? Stoga balvani ne, ekumenizam da!

dipl. ing. Božidar Ručević
Fokus

{mxc}