Prepiska između akademika Pečarića i novinara NIN-a Miljana Paunovića

Zašto je rad 1187 S, gospodina Simića čekao 27 mjeseci na recenziju?

  - Prije svega moram priznati da interes vašeg časopisa za moj časopis doživljavam kao veliko priznanje iako je to već sama činjenica da je on prvi hrvatski časopis na SCIE listi i da je na nju uvršten nakon dvije godine izlaženja. Naime, oko 27 mjeseci sam i ja znao čekati u nekim časopisima koji su u istom rangu, ali nisam mislio da je to nešto posebno. Očito u slučaju mog časopisa - bar za nekoga u Beogradu - to jest i to me iskreno raduje. Inače, za vašu informaciju mi dobivamo godišnje između 300 i 400 radova samo za taj časopis, a objavimo samo osamdesetak. Također postoje još dva časopisa kojima sam osnivač i jedan od glavnih urednika. Jedan od njih “Operators and matrices’ je upravo – poslije dvije godine izlaženja - uvršten u SCIE listu i Curent Contents listu časopisa i to od vjerovali ili ne od svoga prvog broja. Vjerujem da nismo Simiću objavili u tom časopisu da bi o tome pisali I drugi časopisi u Beogradu, a ne samo NIN.

Zašto niste odgovorili na mail-ove gospodinu Simiću, i objasnili u čemu je problem oko objavljivanja njegovog rada?

- Nisam mogao odgovoriti na mail-ove kojih nije bilo. Naime, kolega je oko toga komunicirao s administracijom u časopisu, a ne sa mnom. Čudi me da Vam kolega Simić nije dao moju odluku o njegovu članku. Naime, on je u međuvremenu objavio rad: S. Simić, On logarithmic convexity for differences of power means, J. Inequal. And Appl. (2007) Article ID 37359 u kome je dao poopćenje rezultata iz rada poslanog nama. Pri tome u referencama nije naveo rad poslan nama s oznakom “submitted for publication”. A to je znanstveno nepoštenje! Dapače sam Simić nas je ucijenjivao tvrdeći da mu mi nećemo objaviti rad zato što je Srbin. Doista smješno jer smo mu već objavili jedan rad. Naravno, cijeli problem i jest nastao zbog njegova rada iz JIA jer je taj rad pogrješan. Prvi rezultat u njegovu radu koristi definiciju konveksnih funkcija za koju ja nisam nikada čuo, a autor sam tri monografije o konveksnim funkcijama:

1. J. Pečarić, Konveksne funkcije: nejednakosti, Naučna knjiga, Beograd, 1987, 243 pp

2. J. Pečarić, F. Prochan and Y.L. Tong, Convex Functions, Partial Orderings, and Statistical Applications, Academic Press, New York-London-Toronto-Sydney-San Francisco, 1992, 467 pp.

3. T. Furuta, J. Mićić Hot, J. Pečarić and Y. Seo, Mond-Pečarić Method in Operator Inequalities / Inequalities for bounded selfadjoint operators on a Hilbert space, Element, Zagreb, 2005. a o konveksnim funkcijama je dosta napisano i u monografiji:

4. D. S. Mitrinović, J. Pečarić, and A.M. Fink, Classical and new Inequalities in Analysis, Kluwer Acad. Publ., Dordrecht-Boston-London, 1993.

Naravno, to ne znači da moram sve znati o njima, pa sam sam pitao kolegu Simića da mi da neku reference gdje bih vidio njegovu definiciju konveksnih funkcija. Nikad mi je nije dao! Nevjerojatna je ta priča s nekim beogradskim matematičarima. Svojevremeno kada sam radio doktorat u Begradu jedan kolega je napao moj rad. Tada sam ustanovio da on ne razumije definiciju n-konveksnih funkcija, a tvrdio je da s profesorom Mitrinovićem piše monografiju o njima. Rugao sam se kako čovjek piše monografiju o konveksnim funkcijama, a ne razumije definiciju toga o čemu piše. Naravno, to mi je bio očit znak da trebam pogledati njegovu tezu jer je i ona bila iz konveksnih funkcija i pronašao sam stvarne pogrješke. Doktorirao sam jer je kolegama bilo i smiješno da on osporava moju tezu, a ja očito više znam o njegovoj od njega. Kasnije kod pokušaja izbora četiri beogradska sveučilišna nastavnika iz matematike su u svom izvješću tvrdili da je jedan moj rad pogrješan i dali kontraprimjer za njega. Pokazalo se da oni ne znaju što su konveksne funkcije uopće (a to se predaje i na tehničkim fakultetima u osnovnim kolegijima iz matematike), jer njihova funkcija uopće nije bila konveksna kako su tvrdili!

I sada imamo Simića s njegovom – meni smiješnom - definicijom konveksnih funkcija. Meni je njegov rezultat bio interesantan jer se nadovezuje na neke moje radove koji su objavljeni prije Simićeva rada, a na tome je u Zagrebu jedna moja doktorandica obranila doktorat. Događa se u matematici da je metod dokaza pogrješan a rezultat je točan. To se srećom dogodilo u Simićevom slučaju pa sam prvo sa svojim doktorantom ovdje u Lahoreu napravio rad u kome je dan ispravan dokaz Simićeva rezultata (M. Anwar and J. Pečarić, On logarithmic convexity of differences of power means and related results. Math. Inequalities and Applications, 12 (2009), 81-90.). U slijedećem radu (M. Anwar and J. Pečarić, New Means of Cauchy's Type, Journal of Inequalities and Applications (2008), Article ID 163202, 10 pages.) koristeći te i prethodne rezultate definirali smo nove sredine. Poslije objave tog drugog članka Simić šalje u časopis J. Inequal. & Appl. svoj rad u kome “otkriva” rezultate koje su mnogo ranije objavili prof. Mercer u dva rada, prof. Perić, Srivastava i ja u poznatom časaopisu J. Math. Anal. Appl., a jedan i moja doktorantica sa Srivastavom i samnom. Recenzent je uočio da Simić kao svoje pokušava objaviti tuđe rezultate, pa taj pokušaj kolegi nije uspio. Međutim, jedan drugi jest. Naime, u radu S. Simic, On a global upper bound for Jensen's inequality, J. Math. Anal. Appl. (2008), pp. 414-419. njegov glavni rezultat je sadržan u mom radu koji je objavljen godinu dana prije njegova (A. Matković, J. Pečarić, A variant of Jensen’s inequality for convex functions of several variables. J.Math.Inequal. 1 (2007), 45-51.), a Simić nas ne citira. Nedavno nam je prihvaćen članak (B. Gavrea, J. Jakšetić and J. Pečarić, On a global upper bound for Jensen’s inequality. ANZIAM J., to appear) u kome pokazujemo da se radi o našim rezultatima, ali ne optužujemo kolegu Simića za krađu već samo konstatiramo činjenice oko tog rezultata.

Nakon što je urgirao savjetnik za nauku predsjednika Stjepana Mesića, gospodin Izet Aganovic, rad je prošao recenziju prije tri mjeseca, ali nije objavljen. Vi ste rekli da ćete dati ostavku ako se rad gospodina Simića objavi? Zbog čega?

Očito ste ovo pitanje uputili na krivu adresu pa sam ga poslao prof. Elezoviću koji je managing editor mog časopisa. Evo njegova odgovora: “Ostavka je spomenuta u posljednjoj mojoj poruci Simiću, evo točnog citata: "... Pečarić ponudio ostavku na mjesto glavnog urednika, ukoliko ostali editori misle da njegove odluke štete časopisu" a u kontekstu da nikakav razgovor o toj temi više nije moguć. Naravno, čitavo je pitanje naopako i ja sam Simiću kazao da samo editor-in-chief(glavni urednik) može prihvatiti neki članak, dakle situacija u kojoj bi se članak objavio a onda editor-in-chief podnio ostavku je nemoguća. Isto tako mu je kazano da je brdo članaka koji su prošli recenziju odbijeno u posljednjoj fazi postupka, jer pozitivna recenzija ne znači da je članak prihvaćen.” Dakle, da se vratimo na Simićevu tvrdnju da mu ne objavljujemo taj rad jer je Srbin. Mislite li vi da smijem svima, kao glavni urednik, odbiti objaviti članak - osim Srbima? Inače, ovaj dio me posebno raduje jer je vjerojatno prvi put u povijesti da je netko pisao predsjedniku neke države zato što rad u znanstvenom časopisu nije tiskan. Sjajna reklama za moj časopis, zar ne?

Također je bilo priglupo pomisliti da bi predsjednik države mogao utjecati na moju odluku. Pogledajte malo po Internetu pa ćete lako zaključiti da smo mi politički neistomišljenici i da ja to znam javno i napisati. Bilo bi glupo da oni uopće pokušavaju samnom komunicirati u svezi s tim jer bih ja sigurno o tomu napisao nešto i narugao bih im se. Za ta smiješna pisma (koliko znam bilo ih je dva) rekli su mi iz Uredništva časopisa tek kada su vidjeli da je moja odluka konačna. Jesu li pitanja iz Ureda Predsjednika utjecala na članove Uredništva – ne znam – možete pitati njih, ali je činjenica da sam rekao da mogu oni recenzirati članak s posebnim osvrtom na Simićevu tvrdnju da ja sa svojim suradnicima objavljujem radove koji sadrže ideje iz tog rada. Naravno, to nisu pronašli!

Zašto gospodin Lech Maligranda, nije dobio rad 1187 S, na recenziju prije dvije godine, nego ga je tek prvi put vidio 7. prosinca 2008.? Tom prilikom, gdin Maligranda bio je ugodno iznenađen?

Evo što prof. Elezović misli o ovom pitanju: “I ova priča oko Maligrande je okrenuta naopako, jer je Simiću poslana kopija maila ne iz 2008 već iz 2007 iz koje je vidljivo da je rad poslan na recenziju Maligrandi, koji je to previdio. Cinizam da je Maligranda "bio ugodno iznenađen" pokazuje na što će ovaj članak u NIN-u sličiti.” Naravno moguće je da prof. Maligranda uopće nije ni dobio mail 2007-e godine (događa se) i da je bio “ugodno iznenađen” kada smo ga pitali o tome u prosincu 2008. Mi to iz Zagreba nismo mogli vidjeti, ali moguće je da Simić iz Beograda ima bolji pogled na Luleu na sjeveru Švedske, zar ne?

U međuvremenu ste sa svojim suradnicima, objavili desetak radova u svjetskim časopisima s rezultatima analognim iz neobjavljenog rada dr Simića. Što kažete na to?

- Prvo izgleda da vas čudi što se radi o desetak radova. Vjerojatno i ne znate da sam ja bio točno deseti svjetski matematičar koji je objavio vise od 500 radova (sada već puno više od 700). To je moguće zato što spadam u malu grupu svjetskih matematičara – njih četrdesetak – s više od 100 koautora. Na kraju, upravo razlika u našem i njegovom dokazu – dio s funkcijama – omogućuje široku primjenu. Zato je to najbitniji dio u cijeloj priči. Žao mi je što kolega to nije uočio, malo više naučio o konveksnim funkcijama i to točno uradio. Međutim, ne vjerujem da bi on i mogao doći do spoznaje o širokim mogućnostima primjene, jer se izgleda njegovo znanje o nejednakostima svodi samo na Jensenovu nejednakost.

Ali i ovo Vaše pitanje ukazuje na činjenicu da Vam kolega Simić uopće nije spomenuo svoj (pogrješan) rad s općenitijim rezultatom. S obzirom da sam Vam dao tu referencu, koja je dostupna na Internetu, pokažite bilo kojem matematičaru njegov neobjavljeni rad sa specijalnim slučajevima poslan nama, taj rad s općim rezultatom i neki od mojih radova koje spominjete i on će vam reći kako su moji radovi slični ovom radu iz časopisa JIA. Ima samo jedna mala razlika – naši dokazi su točni, a njegov je pogrješan! Zato bi ovo pitanje trebali uputiti nekom psihijatru, jer je doista zanimljivo zašto Vam kolega uopće nije spomenuo taj svoj rad. Je li ga – zbog toga što je pogrješan – izbrisao iz pamćenja? Hoće li u nekim drugim novinama optužiti mene da sam zapravo autor tog njegovog pogrešnog rada? Ne znam, vidjet ćemo.

Zanimljivo je primjetiti da u prvoj verziji našeg prvog rada, a i u kasnijima mi nismo spominjali činjenicu da je Simićev dokaz pogrješan. Tako je mladi doktorand iz Lahorea, zapravo, rezultat koji je dokazan u njegovu radu i disertaciji, pripisivao onome koji je imao pogrešan dokaz. Tako je Simić sigurno dobro povećao svoju citiranost, a i postao recenzent za niz poznatih časopisa gdje smo slali svoje radove. Simić se zahvalio mom doktorandu tako što je svuda po svijetu pisao kako ga mi pokradamo. Nekako to podsjeća na ono kako je Kraljević Marko zahvalio Novaku kovaču što mu je iskovao najbolju sablju, zar ne? Naravno recenzije trebaju biti tajne, ali odmah biva očito tko ih je pisao jer Simić inzistira na tome da kažemo da koristimo njegov (pogrješan) dokaz. Tako Uredništva tih časopisa dovodi u nezgodan položaj jer poslije toga dobiju moje pitanje o Simićevim “konveksnim” funkcijama. Kako ni oni nisu čuli za tako nešto, pokušavaju naći razna rješenja. Nudili su nam ili da napišem malko drugačiji rad, a oni ga više neće slati njemu, ili su mi nudili drugi svoj časopis u kome ćemo imati normalnog recenzenta. Ali nedavno je Simić vidio da je članak za koji je on pisao (negativnu) recenziju ipak prihvaćen upravo u časopisu u kome je on objavio svoj pogrješan rad. To mora da je doista bio šok za njega! Otud i ovaj Vaš članak. Zabavno, zar ne?

Da, se vratim i na savjetnika Predsjednika kojega ste spomenuli. Doznao sam da je on poslao prof. Elezoviću jednoga našega kolegu, koji je bio šokiran s činjenicom da nas Simić napada, a mi smo citirali Simićev rad. Meni je zapravo zabavno što kolega Simić tvrdi da smo mi lopovi zato što ga citiramo, a on je pošten zato što je objavio i pokušao objaviti radove s našim rezultatima pripisujući ih sebi. Možda je još zabavnije to što postoji još jedan Simićev rad koji nam je on poslao, a o kojemu Vam očito ništa nije rekao. Naime, prošle godine je u Trogiru bila međunarodna konferencija meni u čast u povodu moga šezdesetog rođendana. Simić se prijavio, zbog bolesti nije došao, ali je želio tiskati rad. Dugo mi je trebalo da shvati kada sam mu rekao da mu je glupo objavljivati rad posvećen meni kada po svijetu piše da ga potkradam. Pa onda mu više nitko neće vjerovati. Na kraju je shvatio i odustao.

Akademik Josip Pečarić

{mxc}