Hrvatska se u posljednjem desetljeću postupno našla u stanju potpune bipolarnosti dvaju ideologijskih stožera: državotvorstvo nasuprot globalizmu. Ta su dva stožera nepomirljivo suprotstavljena. Državotvorci su borci za budućnost Hrvatske kao samostalne države. U njih je moguće ubrojiti:

• Prvoga hrvatskog predsjednika - pokojnoga dra Tuđmana i njegove najuže suradnike,

• Sve neupitne hrvatske branitelje, osobito dragovoljce,

• Mnoge intelektualce, umjetnike i uopće misleće ljude,

• Katoličku crkvu i još neke vjerske zajednice u Hrvatskoj,

• Neke građanske udruge, osobito one proizašle iz hrvatskog rata za samostalnost,

• Zatočenike srbijanskih logora,

• Mnoge pojedince koji su izgubili svoje tijekom srbijanske agresije.

Globalisti uvlače Hrvatsku u New Age – novi kolonijalizam globalnih centara moći. U njih je moguće ubrojiti:

• Aktualnu izvršnu vlast u gotovo svim segmentima,

• Trenutnog Predsjednika države i njegovo okružje,

• Najsnažnije medije odnosno njihove vlasnike i/ili nalogodavce,

• Sljednike titoističkih snaga – tzv. antifašiste,

• Neke prepoznatljive pisce, intelektualce i kvazi-intelektualce,

• Građanske tzv. "nevladine" udruge, osnovane radi provođenja politike globalizma,

• Snage koje vuku prema Srbiji odnosno balkanštini,

• Snage birokratizma u vlasti i uz vlast.

Široki prostor između ta dva pola popunjavaju ovi subjekti:

• Velika većina pučanstva, ona nezainteresirana i/ili neupućena,

• Institucije kao što su Matica Hrvatska, HAZU i druge "neutralne" kulturne asocijacije,

• Mnogi misleći ljudi, ali šutljivi zbog osobnog probitka ili kukavičluka,

• Mnogi obnašatelji vlasti (zakonodavne, izvršne, sudske i lokalne) koji se pretežito iscrpljuju u besplodnim osobnim ili skupinskim prepucavanjima (Z.Vitez: "kokošinjac"), gubeći tako dragocjeno vrijeme za ostvarivanje državne koristi. Trenutnu bipolarnu situaciju u zemlji moguće je opisati ovako:

Sva moć je u rukama globalista, koji su za provedbu svojih ciljeva izgradili cjelovit sustav, obilato potpomognut i upravljan iz globalnih centara moći. Oni se ne libe ni najperfidnijih metoda goebbelsovštine, npr. izmišljajući fašizam u današnjem hrvatskom korpusu, svijesno vukući Hrvatsku u prošlost i oduzimajući joj samosvijest, da bi ju se tako lakše globaliziralo t.j. koloniziralo. Za razliku, državotovorci su ponajprije razjedinjeni, ali i tvarno onemogućeni u bilo kakvom suvislom i ravnopravnom djelovanju i promicanju državotvorstva. Oni su dugotrajnim prijevarama stranaka s nekad državotvornim predznakom, među kojima su i današnji HDZ i HSP, potpuno dezorijentirani i razbijeni kao stvarna ili moguća politička sila. Sudbina (ne)samostalnosti hrvatske države ovisit će 1) o prevladavanju sadašnje razjedinjenosti državotvornih snaga i 2) o osvješćenju šutljive, bolje reći ušutkane hrvatske većine. Taj cilj može ostvariti samo snažna osoba s vizijom i s vjerom u Boga i hrvatski narod. Je li danas na vidiku takva osoba? Ako jest, na nama svima je da ju izvučemo na svjetlo dana.

Ivan Stamać

{mxc}