-A propos, jesu li stigli poglavari regiona?, upita car. Prvo nošenje mog novog ruha bez njih ne bi imala smisla.

-Jesu, vaše visočanstvo.

-Za njih sve najbolje, zaprijeti dvorjanima.

- Za njih sve najbolje, ponovi šef protokola. Sve najbolje, još jednom ponovi.

-Da im ne padne ni vlas s glave, namrgodi se i doda još malo prijetnje.

-Sve nadziremo sa zemlje, zraka i vode, osluškujemo i prisluškujemo, gledamo i vidimo, pohvali se stručnjak za sigurnost, prislušne i druge stvari. Ne će im pasti ni vlas s glave.

-Bit ću tako slobodan da ovu sjajnu novost razglasim na Radiju 202 i Televiziji HaTeLe, priklopi savjetnik za tisak i druge medije. Car mu dade znak rukom i on odjuri iz prostorije kako bi veliku vijest razaslao na sve strane svijeta.

-Da ne ostane zadnji savjetnik za gospodarstvo požuri se objaviti sjajnu zamisao koja mu je taj čas pala na pamet:

-Ovaj izum Buy Horuvatija pretvorit ćemo u izvozni adut, postat ćemo kompetitivni Europskoj uniji, zaraditi mnogo deviza i uskoro posuđivati novce Bank of England i Svjetskoj banci. I drugi dvorjani, savjetnici pa čak i oni za koje se nije znalo tko su, zaustiše da izreknu laude novom ruhu kad ih zaustavi pokret careve ruke:

-Drago mi je čuti da ste svi oduševljeni, ohrabruje me da će i ostali svijet biti zadivljen mojim novim ruhom. Uostalom, čut ćemo što će reči naši visoki gosti. I narod, gospodo, ne zaboravite narod.

-Bit će zadivljeni, reče maršal dvora.

-I posramljeni što se prije mene nisu dokopali takvog sjajnog majstora.

-Sjajno je. Kako sam pada, kao saliveno, dalje se divio modni guru dok je krojač skromno stajao po strani....

-Dosta priče, vrijeme je za slavu. Je li sve spremno za paradu i veliki prijam na glavnom carskom trgu? Jesu li naši slavni vojnici spremni promarširati pred mojim gostima i predamnom?Je li narod ispisao transparente na kojima me slavi?Ne zaboraviti žurno napisati kakvo sjajno ruho imam. Jesu li volovi pečeni, bačve napunjene pivom kako bi obradovali naše pučanstvo?A banquet? Jela moraju biti takva da će se pamtiti kad je car slavio svoje novo ruho.

-Za puk smo pripremili i veliko sportsko natjecanje u nogometanju između našeg prvaka i prvaka susjedne nam carevine. One s kojom smo do jučer ratovali, malo tišim glasom šapne maršal u uho svome caru. Narod će se dobro zabavljati.

-Dosta priče. Nestrpljiv sam da se pokažem pred visokim gostima i narodom. Idemo. Krojaču, za vaš sjajan rad odlikujem vas Danicom s likom Katarine Zrinske. Rizničaru, dodajte još deset posto na honorar koji smo dogovorili. Doviđenja i budite mi opet na usluzi.

-Kad god me pozove vaše carsko visočanstvo, duboko se nakloni krojač. Ode car s cijelom svitom, a krojač spakira svoj kovčeg, provjeri putovnicu i okrene brojčanik telefona. Nakon nekolio trenutaka progovori u telefonsku slušalicu:

-Halo Zürich, banka Credit Suisse ? Ovdje vaš klijent pod zaporkom: Needle 2014375 GB. Molim vas provjerite stanje na mom računu.(stanka) Ponovite još jednom.(sluša) Sada ću ja ponoviti iznos, a vi provjeravajte! Stade brojkati brojku po brojku: 5 000 000 dolara. Slovkati slovo po slovo: Pet milijuna dolara. Hvala!

Dograbi kovčeg, osvrne se još jednom po krojačnici, stavi šešir na glavu i kroči kroz vrata. Dotle je car pješice prolazio svojom prijestolnicom. Držao je visoko uzdignutu glavu i povremeno mijenjao položaj ruku, čas je jednu držao u nepostojećem džepu, čas drugu elegantno podizao u zrak i spuštao, podizao je i spuštao ramena, prsio prsa i uvlačio trbuh. Vjerovao je da se tako najbolje vidi idealno skrojeni sako njegovog novog odijela. Široko je koracao pa je puk mogao vidjeti kako nogavice njegovih hlača krasno padaju, a najmekša koža cipela bljeska se namazana najboljom pastom za obuču. Svijet, kojeg je isprva bilo malo, skupljao se sve više i više duž ulice kojom je prolazio car, vjerojatno su poslušali naputak radija i televizije da izađu na ulice i podrže cara. Isprva su ga začuđeno gledali da bi na znak maršala dvora, koji im je rukama iza carevih leđa dao do znanja da plješću, stali malo pa sve snažnije aplaudirati. Neki od dvorjana su stali uzvikivati Bravo, Bravo!, da bi ohrabrili ljude da isto čine. Sve više se čulo odobravanje i čašćenje carevog novog ruha, već su se čuli i uzvici Sjajno i bajno, divno i krasno. Na caru je novo ruho! Sjajno ruho! Novo ruho! Na caru je novo ruho, prestalo je doba gluho, sad će i nam sunce peći, naš car je ponajveći!

Ljude je obuzimala sve veća euforija, neki su padali u trans kad su vidjeli cara u tako lijepom odijelu. Sve više je jačao huk odobravanja, oduševljenje i zanos širili su se prijestolnicom, pa i dalje preko njenih međa, sve do plavog mora i visokih gora kojim je obilovala Horuvatija. Činilo se da je jedinstvo i sreća obuzela cijeli narod. Dvije mlađe gospođe dolazile su preko praznog gradskog trga prema špaliru što se zgusnuo uz ulicu kojom je šetao car, progurale se kroz mnoštvo i začuđeno su zastale. Kao da nisu vjerovale svojim očima onim što vide. Da ne bi bilo zabune, one su do tada gorljivo podržavale cara, dolazile mu na dvor i obavljale za njega važne javne poslove, širile glasine o njegovoj veličini, ali ovo nisu mogle podnijeti. Kad su ugledale nagog cara nisu odoljele i glasno su progovorile:

Kakvo novo ruho, pa car je gol! Narode, car je gol! Ljudi oko njih zbunjeno su ih pogledali, odmakli se, osvrnuli u strahu. Nisu još bili navikli na slobodu i plašili se carevih tajnih agenata i uniformiranih policajaca. No one se nisu smele, nisu prestajale vikati:

-Car je gol, car je gol! Na caru nema nikakvog novog ruha, sve je to velika obmana i laž. Ne vjerujte onome što vam govore dvorjani i kreatori javnog mnijenja, vjerujte svojim očima i mislite svojom glavom. U njima je istina!

U pučkoj predaji nije zapisano što se dalje dogodilo, o tome svatko od čitatelja može sam maštati, ali nepobitna je činjenica da je car bio i ostao gol, kao što je uostalom uvijek i bio, ali to se nije vidjelo zbog sve šminke i pudera, vlasulja i pomada, plašteva i hermelina, modnih gurua, frizera, pedikera i brijača, spin doktora i savjetnika, javnih medija i njihovih djelatnika, interesenih skupina koje je štitio, kave s građanima, viceva i pučkog humora koji su puku zaklanjali pogled na pravog cara.

Miroslav Međimorec

{mxc}