Bože! Ima nešto u meni što ne mogu izreći, jer bi to riječ umanjila, okrnjila. To je nešto duboko usađeno, predajom nošeno, što bi riječ, potrošena, zlokorištena, srušena, do srži osiromašena, povrijedila, nečasno potirala, smisao utrnula.

Bože! Ima nešto što ne mogu izreći, a nije slabost. Ima nešto što predajem drugim rukama da to oblikuju, dodaju sebe i to ponovno dijele.

To ne znam, ne mogu izreći.

Kad pred Tobom sklopim ruke, Ti to neizgovoreno slušaš i ponavljaš, u zajedništvu sa Svima Svetima.

Mira Donadini, član HKV-a,
http://www.donadini.net/