Jasna i nepotkupljiva hrvatska crta

Izvješće dosadašnjega predsjednika Hrvatskoga kulturnog vijeća Izbornoj godišnjoj skupštini udruge

Zahvaljujem svim članovima Hrvatskoga kulturnog vijeća koji su danas ovdje, kao i onima koji iz raznih razloga nisu nazočni, poglavito zato što je dolazak u Zagreb iz udaljenih mjesta postao luksuz u ovom recesijskom novčanom rasapu srednje klase koja pomalo nestaje... No, članstvo HKV-a i nadalje je stabilno u smislu privrženosti ideji i načelima udruge, nezadovoljno jedino što naše djelovanje nema veći odjek u javnosti. Razlozi tomu su poznati – na taj način plaćamo cijenu svoje nezavisnosti jer državna vlast bez obzira na stranački predznak blokira Hrvatsko kulturno vijeće od samoga njegova osnutka ne samo uskraćivanjem bilo kakvih sredstava nego i političko-medijskim savezom protiv slobodne hrvatske misli, koja je u 21. stoljeću opet postala nepoželjnom. Pedesetak tribinaUsprkos svim ograničenjima, HKV je u ove tri godine održao pedesetak tribina i stručno-znanstvenih skupova s temama koje su se kretale od novije povijesti do aktualnosti iz suvremene hrvatske zbiljeNadzor ipak ne postoji nad Portalom HKV-a koji je jedina naša dragocjena svakodnevna komunikacija i prostor u kojemu objavljujemo svijetu da postojimo, djelujemo i razmišljamo kao slobodni ljudi.

Trogodišnje razdoblje: pedesetak tribina, promocija brojnih knjiga...

Obuhvatit ću u izlaganju trogodišnje razdoblje između dvije izborne godišnje skupštine. Usprkos svim ograničenjima, HKV je u ove tri godine održao pedesetak tribina i stručno-znanstvenih skupova s temama koje su se kretale od novije povijesti do aktualnosti iz suvremene hrvatske zbilje, od odnosa prema Hrvatima u Bosni i Hercegovini do prijepora u odnosima sa susjednim državama, nadnacionalnim integracijama, Hrvatima izvan domovine, hrvatskome sudstvu, medijima i hrvatskom jeziku, ali i s temama iz područja umjetnosti, školstva i znanosti. Predavači su bili najugledniji stručnjaci u svojim područjima. Promocije knjigaPromovirali smo i brojne knjige naših članova objavljene kod drugih nakladnika, a kao raritet mogu izdvojiti knjigu našega biskupa Bogovića objavljenu u "Alfi", koju smo predstavili u tridesetak hrvatskih gradova, u Hrvatskoj i Bosni i HercegoviniRazvili smo skromnu ali važnu nakladničku djelatnost, koja je otpočela tiskanjem osam zbornika sa stručno-znanstvenih skupova o Haaškom sudu, a nastavljena knjigama na istu temu naših članova dr. Milana Vukovića i dr. Slavka Yambrusica. Potonja će biti predstavljena u travnju ove godine i u Washingtonu.

Promovirali smo i brojne knjige naših članova objavljene kod drugih nakladnika, a kao raritet mogu izdvojiti knjigu našega biskupa Bogovića objavljenu u "Alfi", koju smo predstavili u tridesetak hrvatskih gradova, u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. K tomu, nekolicina naših članova i javno je istupala u prosvjedima nakon sramotne i neodržive presude generalima Gotovini i Markaču. Svemu tome treba pridružiti, čak postaviti i na prvo mjesto, napise, kolumne, recenzije i razgovore naših članova za portal HKV-a koji u uzavrelim danima ima i do pet tisuća čitatelja, te našu rubriku "I mi postojimo u kulturi" u kojoj je na internetskim stranicama recenzirano tridesetak knjiga za koje tiskovni i elektronički mediji nisu pokazali interes.

Ljudi angažirani na radu Udruge

U zadnje tri godine, mnogi od njih i od samoga osnutka, u Upravnom odboru bili su dopredsjednik HKV-a akademik Slaven Barišić koji uz svoje znanje ulaže i svoj privatni novac u portal kojemu je urednik, povijesnoj istini i iseljenicima orijentiran Ante Beljo, biskup gospićko-senjski, povjesničar, monsignor Mile Bogović, redatelj, književnik, branitelj i diplomat dr. Miro Međimorec, znanstvenica i političarka dr. Ljerka Mintas Hodak, književnica Marija Peakić-Mikuljan, nakladnik i književnik, dopredsjednik Stjepan Šešelj, te književnik Đuro Vidmarović, kao i još jedan književnik a to sam ja. Upravni odbor je djelovao bez potresa, sastanci su održavani u skladu sa Statutom. U Nadzornom odboru su djelovali odvjetnik Srećko Ilić, profesor dr. Marijan Šunjić i profesor doktor Branimir Lukšić, a u Časnom sudu akademik Ivan Aralica, akademik Dubravko Jelčić i dr. Milan Vuković. Svima njima zahvaljujem što su svojim ugledom i imenom na stanovit način jamčili da je Hrvatsko kulturno vijeće i potrebna i važna udruga hrvatskih intelektualaca. Isto tako zahvaljujem svima onima koji sudjeluju u operativi koja nije jednostavna, prvenstveno dr. O. Barišiću, fizičaru koji uz svoj posao dnevno radi na portalu HKV-a po nekoliko sati, volonterski, uz suradnike, novinara i publicista D. Dijanovića i pravnicu M. Balaško Ivančić i dr. sc. D. Lovrića. Također zahvaljujem jednom jedinstvenom čovjeku, koji nije član HKV-a ali novčano pomaže portalu svakomjesečnom potporom, a riječ je o poduzetniku B. Ivankoviću. I na kraju zahvaljujem tajnici HKV-a pravnici D. Rajčić s kojom svi odlično surađujemo i koja u stvari drži tri ugla naše kuće, figurativno rečeno jer kuće nemamo, a tek se u zadnje vrijeme pokazuju naznake da bismo od grada Zagreba nakon toliko godina ipak dobili prostorije. Nadam se da će se to i ostvariti. O sebi kao predsjedniku HKV-a od osnutka ne želim govoriti jer ne patim od sindroma samosažaljenja. No, moram reći da je opstanak HKV-a u nemogućim uvjetima ponekad bio nalik čudu koje bi priznao i Vatikan – da za njega znade.

Smušeni patrioti: Hrvatska više ni po čemu nije nacionalna država hrvatskoga naroda

Gospođe i gospodo, neprijeporna je činjenica da se Hrvatsko kulturno vijeće razlikuje od svih postojećih udruga jer ne zastupa interese neke posebne skupine hrvatskoga društva nego nacionalni interes u cjelini. Premda u nazivu ima kulturnu odrednicu, HKV nije samo udruga kulturnih djelatnika i umjetnika, HKV nije ni samo udruga znanstvenika, pravnika i prosvjetnih djelatnika, nije samo udruga intelektualaca, nego artikulirani glas velike većine Hrvata koji poštuju nacionalne i općeljudske vrijednosti, svoj neponovljivi identitet i svoj način života, koji imaju svijest o prošlosti i osjećaju odgovornost prema potomcima. I koji su isto tako svjesni da je sadašnji trenutak samostalne hrvatske države neobično tužan trenutak ne samo u gospodarskom nego prvenstveno u političkom smislu, da je izigrana demokracija, da Hrvatska više ni po čemu nije nacionalna država hrvatskoga naroda, da su takozvane političke elite od početka stoljeća uništavale i duh i tijelo naroda te ozbiljno dovele u pitanje budućnost hrvatske države.

Uvod u stoljeće bila je privremena zabluda izbora neokomunističke stranke pojačane smušenim patriotima koji se nisu snašli u političkoj igri, ali je prava katastrofa nastala onoga trenutka kada je postalo jasno da jedna po dosezima slavna stranka nacionalnoga predznaka koja je potom opet došla na vlast – iznevjerava ne samo Tuđmanovo nasljeđe nego pretvara Hrvatsku u poniznu robinju svakojakih interesa, samo ne hrvatskih. Lošim koracima pridružila se i unutarnja metastaza pod vodstvom vlastohlepnog skorojevića, potezi kao primjerice koalicija sa četnicima i odustajanje od gospodarskoga pojasa koje je samo paradigma za odustajanja od hrvatskih interesa u cjelini, a što se može iščitati i iz pristupnoga ugovora Europskoj uniji.

Takav razvoj situacije i srdžba naroda koji je u velikoj mjeri apstinirao na izborima, doveo je na vlast sadašnju koaliciju koja je zastrašujuća kombinacija ideološkoga neokomunizma i liberalnoga fašizma, u svakom slučaju nehrvatska i protuhrvatska, protukršćanska i poglavito naravno protukatolička, s nesrazmjernim sudjelovanjem u vlasti pripadnika jedne manjine čiji je znatan dio bio i ostao protivnikom svake hrvatske države i sudjelovao u oružanoj agresiji na Hrvatsku svršetkom prošloga stoljeća. HKV i nadaljeTragedija se nastavlja s novom državnom vlasti i zato Hrvatsko kulturno vijeće i nadalje ima smisla jer mi jedini, stalno i sustavno držimo jasnu, nepotkupljivu hrvatsku crtu nasuprot silama kaosa i rasapa koje upravo vraćaju Hrvatsku u sedamdesete godine prošloga stoljećaHKV je, kao što znate, odlukom prošle godišnje skupštine podržao u parlamentarnim izborima pokret Hrast kao autentičnu demokršćansku opciju koja je postigla solidne rezultate, ali bolje nije mogla zbog udara izvana i iznutra, koji su imali udbaški rukopis. No, riječ je o dugoročnoj priči koja će dati rezultate, a ako Bog dade razboritosti spomenutoj slavnoj stranci i ona vrati se izvorima, svi su politički savezi mogući i Hrvatska bi brzo mogla prevladati ovu krizu i napokon ući u mirnije razdoblje svoje povijesti.

Mnogi nas nisu mogli slijediti

Hrvatsko kulturno vijeće pojavilo se na sceni u doba kada je već nakon prve godine sanaderizma bilo razvidno kamo stvari kreću, kada su žrtvovani hrvatski generali i niskost tzv. političke elite postala nepodnošljivom. Za nas nije bilo mjesta čuđenju i zapomaganju, trebalo se boriti u granicama mogućnosti, da potomci ne bi morali pitati zar nitko u Hrvatskoj nije imao otvorene oči da vidi, i uši da čuje i glavu da razumije što se događa. Mnogi nas nisu mogli slijediti,Mi smo vikali Za nas nije bilo mjesta čuđenju i zapomaganju, trebalo se boriti u granicama mogućnosti, da potomci ne bi morali pitati zar nitko u Hrvatskoj nije imao otvorene oči da vidi, i uši da čuje i glavu da razumije što se događa mnogima su se oči otvorile tek kada je već i vrapcima na krovu bilo jasno da se radi o teškoj obmani. A mi smo vikali s krovova na vrijeme i to je naša zasluga koju će neki budući povjesničar uzeti u obzir kada bude pisao o novoj hrvatskoj tragediji.

Ta se tragedija eto nastavlja s novom državnom vlasti i zato Hrvatsko kulturno vijeće i nadalje ima smisla jer mi jedini, stalno i sustavno držimo jasnu, nepotkupljivu hrvatsku crtu nasuprot silama kaosa i rasapa koje upravo vraćaju Hrvatsku u sedamdesete godine prošloga stoljeća.

Zato nitko od nas nema pravo povlačiti se u privatnost, u kavanu, u ravnodušnost i u odustajanje, imajući na umu da je bilo i težih godina i stoljeća ali su se uvijek našli ljudi koji su se uspravili u tami vremena kao hrastovi, prepoznajući i artikulirajući volju naroda. Ne će, naravno, biti dovoljno djelovati u Hrvatskom kulturnom vijeću jer ono kao udruga ima svoja ograničenja i ne izlazi na izbore, ali u bilo kojoj domoljubnoj političkoj stranci bili naši članovi – neka nose sa sobom kao popudbinu naša načela i iskustva i djeluju sve dok Hrvatska ne postane onakvom kakvu smo sanjali. HKV čuva taj san u nutrini svoga, hrvatskoga bića i taj se san uz snagu, razum i sposobnost hrvatskoga naroda može pretočiti u zbilju. Živjela Hrvatska.

Hrvoje Hitrec