Dvadeseta obljetnica ukopa maceljskih žrtava

U srijedu, 22. listopada 2025. članovi Udruge MACELJ 1945., hodočasnici i članovi domoljubnih udruga iz Varaždina i Zagreba, obilježili su spomendan prvog ukopa 1163 žrtve u najvećoj grobnici u Hrvata, na Macelju, uz Crkvu Muke Isusove.

Prije točno 20 godina najveći sprovod u povijesti Hrvata predvodio je tadašnji zagrebački nadbiskup, kardinal Josip Bozanić, 22. listopada 2005. godine.

Ove godine spomen misu za sve žrtve Macelja, hrvatskog Križnog puta, te Domovinskog rata, kao i za sve preminule članove Udruge MACELJ 1945., predslavio je varaždinski biskup u miru mons. Josip Mrzljak u zajedništvu braće svećenika, vlč. Alojzija Pakraca, župnika Župe bl. Alojzija Stepinca u Ivanovcu u Međimurju i mjesnog župnika Župe svetoga Jurja u Đurmancu, vlč. Alena Vrbeka.

U nadahnutoj propovijedi, varaždinski biskup u miru mons. Josip Mrzljak, upozorio je da se u ovoj maceljskoj grobnici nalaze posmrtni ostatci tek 1247 ljudi, koji su ukopani u ovoj grobnici 2005. i 2021. godine, ali da okolne šume još uvijek skrivaju tisuće ljudi koji su „nestali“. Spomenuo se i svojeg oca koji je također „nestao“ nakon svršetka II. svjetskog rata. Premda je on tada bio malo dijete, bilo mu je neshvatljivo kako to da ljudsko biće jednostavno „nestane“. Biskup je naglasio da svako ljudsko biće ima svoj početak, ima svoj život, ali ima i svoj zemaljski kraj, te da ima pravo na sjećanje i obilježen grob. Čovjek ne može „nestati“.

U bogoslužju su sudjelovali članovi Udruge MACELJ 1945. čitanjem liturgijskih tekstova, molitvom vjernika, te skladnim pjevanjem.

Nakon svete mise okupljeni vjernici su kod grobnice sudjelovali u komemoraciji. Tom prilikom položeni su vijenci i upaljene svijeće, a molitvu na grobnici izrekao je preuzv. gospodin Josip Mrzljak, varaždinski biskup u miru.

Prije svete mise hodočasnici su pohodili lokalitet „Lepa Bukva“, grobište gdje su ubijeni 21 svećenik i bogoslov u noći s 4.na 5. lipnja 1945. Bila je to noć s blagdana Duhova na Duhovski ponedjeljak. Molitvu kod groba naših mučenika predvodio je preuzv. gosp. Josip Mrzljak.

To su naši mučenici, kako je to uz njihove podatke zapisao tadašnji krapinski gvardijan fra Ostijan Ostrognaj – „Very martires pro Fide et pro Patria“ (Istinski mučenici za vjeru i Domovinu), jer su nekoliko dana prije smaknuća na Macelju, ovi naši mučenici bili zatočeni u franjevačkom samostanu u Krapini.

Nakon ovogodišnjeg obilježavanja spomendana prvog ukopa maceljskih žrtava, članovi Udruge MACELJ 1945., zahvalili su varaždinskom biskupu u miru, mons. Josipu Mrzljaku na spremnosti da bude predstavitelj ovogodišnje komemoracije, kao i svim nazočnim svećenicima.

Gospodin biskup Mrzljak s odobravanjem se osvrnuo na aktivnosti Udruge MACELJ 1945., kojima članovi te Udruge čuvaju uspomenu na tragediju koja se dogodila na Macelju u poraću 1945. Spomenuo je da je uoči ovogodišnje komemoracije razgovarao s kardinalom Josipom Bozanićem prilikom njegove proslave 50. obljetnice svećeništva, održane dva dana prije maceljske komemoracije, koji je putem biskupa Mrzljaka uputio sudionicima komemoracije svoje pozdrave i blagoslov, te da će ga također izvijestiti o ovogodišnjem spomendanu prvog ukopa na Macelju.

PRAVDO BOŽJA, OSVETI ME!
(Pokoj vječni daruj im Gospodine).

Iznad Maclja ponoć bila, oblak skrio mjesec, zvijezde.
Sablasnoga sred mrtvila bijele sjene neke jezde.
Šeta l' šumom svijet duhova, vara li te razum zdravi?
Jesu l' sjene priča snova, je l' ti mašta kule pravi?
Čuješ pucnje gromovite, zemlja stenje, podrhtaje,
Oj strahote jezovite, danak sudnji reć' bi, da je.
Uzbiba se Macelj cio, zemlje ždrijelo riknu dosti,
Vulkan gnjevni provalio, uskrsnule ljudske kosti.
Tisuć' kosti', sto put više, tisuć' grla, strašnih krika,
Macelj šumu preplaviše hrabre vojske bojovnika.
Ljepote li svakolike: Hercegovci, Dalmatini,
Junačine kršne Like, Slavonci i Istranini
I Zagorci i Prigorci, Bosanci i Podravljani
Hrvatice majke momci, rodu na dar odabrani.
Svećenici, Kristu vjerni, s pukom nikli s pukom mrli,
Riječi meke, dobri, smjerni, ruka stado bratski grli.
Junački nam pradjedovi poštenje u dušu vrgli,
Hrvatstvom nam čelo slovi, stijeg s barjaka nismo strgli.
Reci, Bože, gdje je sada boja crven, Bijela, plava?
S koje vojska naša strada? Gdje je Doma našeg slava?
Zar znak grešne petokrake nad Hrvatskom da nam stoji,
da Hrvatu kopa rake, da krvavu sudbu kroji?
Domovinu ovi tama, ajme, Bože, Bože velji,
Skopaše nam tisuć' jama bezbožnici mučitelji:
- - - - - - - -
Utihnulo tisuć' grla, nad Macljom gle, sviće zora,
Vojska silna gdje no mrla, zemlja vječno stenjat mora.
Kost Hrvata pravdu žudi, groblje oca, križ i ime.
Noću i sad vrište ljudi: ''PRAVDO BOŽJA, OSVETI ME!''

Marija Dubravac

Priredio: Ivan Jaklin,

glasnogovornik Udruge MACELJ 1945.