Metode Haaškoga suda i njihov politički kontekst
Moguće je da će se regionalni projekt na kraju svesti na Hrvatsku, Srbiju, BiH i Crnu Goru. Zemlje u kojima je sličan jezik a postoji i „tradicija“ međusobnoga življenja. Tu bi EU - stratezi mogli računati na liderstvo Srbije, jer ona jedina može i kontrolirati takvu regiju. Regionalnom procesu glavna je smetnja nacionalni ponos u Hrvata, probuđen pobjedonosnim Domovinskim ratom ( zasluga dr FranjeTuđmana ). Dok je predsjednik dr Franjo Tuđman bio živ, takva regionalna politika bila je neizvodiva. Izborom Mesića odškrinula su se vrata i pokrenut je regionalni proces. Činjenica je da je brzo došlo i do koordinacije srpske manjine i EU - moćnika, jer su im interesi dijelom sukladni. Razmišljali su, otprilike, na sljedeći način:
- kao nasljednici NDH, Hrvati imaju kamen oko vrata, koji je zahvaljujući i hrvatskim nehrvatima dobio težinu enormnih razmjera, a to znači da se osjećaj nacionalnoga stida mora očuvati, dakle treba nastaviti i s ozločinjenjem Domovinskoga rata!
- Hrvati odavno nisu imali jedinstvenu državu, u povijesti su uvijek tražili tuđi patronat, a veliki broj jugo - simpatizera interpoliran je u vlasti, dakle njihova je država labilna, pa će lako prihvatiti da ni sada nisu svoji gospodari u vlastitoj zemlji!
-Hrvati se često za sitne interese istrjebljuju do kraja na radost trećega, te se u svojim međusobnim svađama naivno obraćaju svakomu, bez kriterija, a Hrvatska je unutar sebe regionalno toliko različita da je pogodna za usitnjavanje.
EU - moćnici osjetili su u Hrvatskoj i dobru lovinu, pa su dali novac za instrumentarij: nevladine udruge, medije, novinare, ….
Moćnici EU stavili su u svoju funkciju i najvažniji instrument - Haaški sud!
Dali su mu i politički predložak za orijentaciju, a to je film BBC-a koji smo svi mogli vidjeti prije nekoliko godina na HTV-u.
- Između ostalog, film više nego sugerira monstruoznu konstrukciju da su rat izazvali hrvatski „jastrebovi “, time što su poslali ljude na Borovo Selo da izginu, da bi se prolila hrvatska krv i izazvao nacionalni bijes u Hrvata diljem zemlje i potaknuo hrvatski nacionalizam. Dakle, podcrtava se glavno zlo, hrvatski nacionalizam.
- Film relativizira uzrok i posljedicu, agresora i žrtvu, pa trasira metodologiju koju Haaški sud dosljedno provodi u daljnjim postupcima. Dakle, naoružani ljudi koji su nelegalno uveli samovlašće, dobivaju legitimitet, a oni koji se suprotstavljaju tome sredstvima pravne države postaju teroristi.
- U filmu je i gospođa J.R.Kir koja za ubojstvo svog muža – policajca upire prstom na navodne naredbodavce u hrvatskoj vlasti.
Haaški sud, a posebno Tužiteljstvo toga suda u svom radu često koristi ovakve slučajeve za inverziju uzroka i posljedice, podupire ih logikom o hijerarhijskom ustroju države, i konstruira stav, da je svaki terenski delikt, ubojstvo i sl. izvršen na teritoriju pod hrvatskom „kontrolom“, djelo državnog aparata Hrvatske, ako ne činjenjem onda nečinjenjem. Primjenjuje metodološki princip da se temeljem odabranoga „politički korisnog“ mikro događaja, njegovom obradom, izvrši inverzija značenja, pa isti dobiva strateški smisao, ulazi u medijsku i pravosudnu dioptriju i vezuje se za hrvatsku državu, a masovni zločini koji su kod agresora dio ratnog plana, ispadaju beznačajni, jer se pripisuju lokalnoj ili „para“ strukturi ili se čak individualiziraju. Izolacijom pojedinih događaja od općega konteksta i opisanom obradom, postupno se provodi makro-inverzija, pa branitelj postaje agresor, posljedica postaje uzrok, legitimno postaje nelegitimno, odnosno izvrće se opći karakter rata!
Danas, nakon toliko godina vidimo da je većina hrvatskih generala spomenutih u filmu u negativnom kontekstu, u zatvorima ! Metodologija Haaškoga suda je čista politička spekulacija, a po svojim pogubnim posljedicama i nemoralna. Optužnicu Haaškoga tužiteljstva s formulacijom „zajednički zločinački pothvat“ trebalo je s indignacijom vratiti , jer je uvrjedljiva ! Ima još jedna dimenzija formulacije „zajednički zločinački pothvat „ a to je njezina test funkcija. Ako hrvatska Vlada prihvati tako ponižavajuću formulaciju, znači da je zrela za sve daljnje korake, još radikalnije, pa je slijedila Ovčara, kazneno svedena na prometni delikt. I tu smo se mogli uvjeriti u svu bijedu hrvatske politike. Smisao je formulacije „zajednički zločinački pothvat“, da se uz njegovanje kolektivne krivnje vezane za NDH naslijeđe, Hrvatima navali i novi kolektivni krimen vezan za zaprljan Domovinski rat, a sve radi kontinuiteta kolektivne frustracije i lakšega prepariranja za daljnje regionalne zahvate. U prilog tome treba uočiti razmjere ponižavanja i samoponižavanja hrvatske nacije.
- Glavni prijeporni moment kod uhićenja generala Gotovine bila je distribucija zasluga za uspjeh uhićenja.
U skladu s intencijom samoponiženja Hrvata, Carla del Ponte je zasluge velikodušno pripisala Sanaderu, dakle Hrvatima, dok je ovaj s druge strane bježao od toga kao vrag od tamjana, znajući što znači riječ izdajnik.
- Trend, da se što moguće više haaških postupaka prebaci na hrvatske sudove, također je u skladu s intencijom hrvatskoga samoponiženja, jer znajući da presude u Haaškom sudu u svijesti Hrvata nikad ne će saživjeti kao pravda, forsira se samopresuđivanje Hrvata pod nadzorom Pusića, odnosno njihovih sponzora.
- Poniženje Hrvata provodi se još temeljitije u BIH gdje se već može govoriti i o tendenciji njihovog istrebljenja kao naroda!
Bagateliziranje hrvatskih žrtava nekažnjavanjem zločinaca, nerazmjerna zastupljenost okrivljenih Hrvata iz BIH na Haaškom sudu, zatvaranje hrvatskih političkih lidera, davanje legitimiteta republici Srpskoj a istovremeno kriminaliziranje same primisli na Herceg Bosnu itd… Nužno je temeljito razotkriti političku pozadinu sudovanja Haaškoga suda, da bi se u ime pravednosti iznašla prava obrana, koja će se očito morati voditi i u izvanpravnoj sferi. Pitanje je zašto su EU - moćnici uopće prihvatili regionalni koncept s dominantnom nacijom kao kohezivnim faktorom, ako je povijest potvrdila da su takve zajednice u ovom području bure baruta? Treba napraviti jednu autoritativnu i cjelovitu studiju s analizom bitnih društveno – političkih, socioloških, ekonomskih i vojno-strateških aspekata realizacije takvoga regionalnog koncepta. Prvenstveno znanstvena i politički neutralna studija mogla bi analizom povijesnih i trenutnih okolnosti pokušati simulirati mogući razvoj situacije sa svim mogućim posljedicama.
To bi bilo korisno za sve aktere, a posebno moćnicima iz EU koji slabije poznaju kompleksnost ovog područja, a već su snažno interpolirani u našu stvarnost, naravno vođeni prvenstveno svojim interesima! Poznato je da u nama prirodno sklonoj, budućoj regionalnoj sili Albaniji, postoje jaki intelektualci. Bilo bi dobro čuti i njihovo mišljenje o ovom pitanju, ono neposredno! Ukoliko bi se pokazalo da ovakav regionalni koncept ipak nije u interesu moćnika, mogao bi se očekivati i određeni politički zaokret s reperkusijama na Haaški sud . Ako naša vlast provodi regionalnu politiku bez jasne vizije, ili još gore s jasnom namjerom, koju ne smiju reći svom narodu, onda je primarni zadatak mijenjati stvari u svojoj kući! Dobronamjerni intelektualci mogu dati svoj doprinos, ako realno sagledaju ukupnu situaciju i moguću svoju ulogu, te pronađu prave organizacijske forme i metode! Korisno se ovdje prisjetiti štovane državnice gđe Margaret Thatcher koja je nakon posjeta Vukovaru i odavanja počasti herojima, proročanski izrekla: „Čeka Vas još dug i težak put!“
dipl. ing. Drago Duvnjak
{mxc}