U govoru održanom prije dvadeset godina na znamenitom skupu koji je za samostalnu Hrvatsku značio isto što i veliki prasak za stvaranje svemira, dakle toga dana kada su se Hrvati prenuli minutu do dvanaest – ja sam istupio vrlo jednostavnim riječima o žurnoj potrebi obrane hrvatskoga suvereniteta. Govorio sam, naravno, i o demokratskoj Hrvatskoj, ali dajući do znanja da ozbiljan razgovor o demokraciji u Hrvatskoj ne će biti moguć ako nas događaji koji su bili u tijeku pometu sa zemljovida. Ustvrdio sam ono čemu sam se tada samo nadao (no pokazalo se točnim) da konsenzus za obranu hrvatskoga suvereniteta već postoji i zato nisam išao u sukob s hrvatskim komunistima koji su doista već bili toliko uplašeni istočnim barbarstvom i pretenzijama, da su jedva čekali predatiu vlast – ali do toga trenutka nisu znali kome.

Vlast se – točno je poslije rekao Tuđman – doslovce valjala po ulici. Bez obzira što sam u početku govora rekao da ne ću nabrajati komunističke grijehe, nisam odolio pa sam ih na kraju pobrojao, posebno bitne o podložnosti srpskom Molohu koji se nije mogao zadovoljiti žrtvovanjem ljudi, nego je htio progutati sve što se nalazilo u opsegu granica Pećke patrijaršije. Na svršetku sam rekao da su se već dogodili tu kod nas i Sudeti i Anschlus i Fuhrer, te je scenarij razvidan i nema se što čekati. Deset godina poslije na promociji knjige o 28. veljače govorio sam i opet o hrvatskom suverenitetu jer smo bili okruženi antipatijom velesila koje su Hrvatsku doslovce nazivale krpeljem što se pripio uz istočnu obalu Jadrana. One su već tada (1999-) i te kako zagrijavale balkanski lonac u kojemu će skuhati Hrvatsku, što se naivnima tu kod nas činilo nemogućim. Ja sam pak rekao da ne će biti teško pronaći u samoj Hrvatskoj one koji su za takvu «suradnju» jer u svakome narodu ima bedaka, pokvarenjaka i političkih idiota, pa zašto bi hrvatski narod bio iznimka.

I to se pokazalo točnim, premda nije trebalo biti velikim prorokom jer su se smušenjaci već organizirali, a komunisti zahtijevali da im se vrati vlast koju su nam privremeno dali ( dok ne prođe opasnost). Rekao sam također da će rečeni «prijatelji» izvana raditi na tome da Hrvatsku stave pod protektorat i postaviti ljude spremne da u hrvatsko ime prividno obnašaju vlast. Kao što Vam je poznato, upravo se to i dogodilo, pa mi je danas, u veljači 2009. i opet govoriti prvenstveno o očuvanju hrvatskoga suvereniteta koji se lako može zagubiti u nadnacionalnim integracijama.

Hrvoje Hitrec

{mxc}