Ususret parlamentarnim izborima

U nedjelju, 5. srpnja bit će održani izbori za Hrvatski sabor koji će odrediti politički smjer države za sljedeće četiri godine. Na političkoj sceni za sada su se profilirala tri jača bloka: uz standardni duopol HDZ-a i SDP-a imamo i koaliciju koja se okuplja pod Domovinskim pokretom Miroslava Škore. U sljedećim tjednima želja nam je na Portalu čuti različita, često suprotstavljena mišljenja različitih pojedinaca o dolazećim izborima. U prvom prilogu takve vrste donosimo mišljenja Stipe Kutleše i Matka Marušića.

Stipe Kutleša: Politička trgovina cvjeta

Nadolazeće srpanjske parlamentarne izbore u Hrvatskoj 2020. treba promatrati u kontekstu svih dosadašnjih izbora, Kutlešakako parlamentarnih tako i predsjedničkih, iako se stvari na globalnoj razini, ne samo političkoj, brzo i radikalno mijenjaju. Tzv. koronaška kriza, vjerojatno najveći eksperiment i najveća prevara čovječanstva u posljednjih nekoliko tisuća godina, čije ćemo posljedice osjetiti ako ne možda već na jesen ili zimu, onda vjerojatno za koju godinu, nekima je dobro došla za vlastite probitke i interese kao npr. onima koji sada vladaju Hrvatskom. Vrlo su brzo (pr)ocijenili da je za njih najpovoljniji trenutak da se sazovu novi parlamentarni izbori ili jubilarni izbori za novi deseti saziv Sabora RH. Usput rečeno, to nije više Hrvatski sabor, nego genitivni sabor iz prošlih nostalgičarskih vremena. I to pametnome sve govori.

Zašto izbori baš sada kada se zna da su neki iz vrha donedavno priželjkivali, i javno govorili, da bi izolacija i tzv. socijalna distanca trebali potrajati još nekoliko mjeseci, valjda dotle dok se sa sigurnošću ne uništi i ono malo preostalog gospodarskog života? Odjedanput ni korona više nije opasna (nikada nije ni bila u mjeri u kojoj se pučanstvu ispiralo mozak). U HDZ-u su procijenili da im je „ugled“ strašno porastao zbog navodnih, a zapravo lažnih, uspjeha u organizaciji društva u vrijeme koronaške krize. Željezo se kuje dok je vruće, tj. dok na naplatu ne dođu svi propusti i nesposobnosti vladajućih, a to bi moglo biti već na jesen. Prije toga bi bilo važno zgrabiti nove i učvrstiti stare pozicije, ako to bude moguće. HDZ procjenjuje da je to pravi trenutak za njih. Vjerojatno su u pravu, ali to s čestitošću i općim dobrom naroda nema nikakve veze.

Predizborna kampanja započela je na najsramotniji način tako što je nitko drugi nego „slučajni“ predsjednik „slučajne“ države, uz potporu anemičnog premijera, obnovio za vrijeme koronaške krize već zaboravljeni „dijalog“ Izboriizmeđu ustaša i partizana. U prvi plan su opet u javni život došli NDH, HOS, ZDS i sl. I to zahvaljujući ne ustašama nego jugo-četnički orijentiranim neokomunistima. Stvaranje podjela na „mi“ ili „oni“ je njihova duhovna hrana bez koje ne mogu ni živjeti ni djelovati. Sve se to odigravalo uz, na tajnom sastanku dogovorenu, podršku režimskih medija. Oni su nas podsjetili i na dan „oslobođenja“ Zagreba, 8. svibnja. A zna se tko je „oslobodio“ Zagreb: srpske četničko-partizanske postrojbe koje nisu dopustile da Zagreb „oslobode“ hrvatski partizani. Tako je taj dan zapravo postao dan okupacije hrvatskog glavnoga grada od neprijateljske okupatorske vojske. Ali taj događaj s oduševljenjem slavi i današnja hrvatska vlast. Da se ne zaboravi da je ovo ipak u biti država i vlast po okupatorskoj partizansko-četničkoj mjeri.

Upravo se u takvom ozračju pripremaju sljedeći izbori za Sabor. HDZ se počeo osipati. Neki ga ugledni, i rijetki hrvatski nastrojeni članovi napuštaju kao npr. vukovarski gradonačelnik Penava. Gubitnici na nedavnim stranačkim izborima u HDZ-u nemaju snage ni odlučnosti za radikalnije poteze. HDZ je za ovaj narod postao ruglo i sramota jer državu vodi po direktivi onih koji su najveći neprijatelji te iste države i naroda. To je najvjerojatnije unikatni slučaj na ovoj kugli zemaljskoj.

Desne stranke (ako se uopće zna što to znači), kao i dosad, nisu čak sposobne okupiti se oko dvije-tri temeljne zajedničke stvari; ni njima nije ni do čega drugoga osim do vlastitog uhljebljivanja, povlaštenih saborskih mirovina. Počeli su se osipati i prije nego su se i pokušali ozbiljno okupiti. Ego do ega. Politička trgovina cvjeta. Najavljuje se osnivanje i novih stranaka. Sve to ide na mlin HDZ-u ne zato što on predstavlja neku kvalitetu. Baš suprotno. Ali on iza sebe ima veliki broj politički neosviještenih, polupismenih i potkupljivih birača koji parazitski iscrpljuju narodno Sabortkivo. Razumije se samo po sebi da će ljevičarske partije podržati one koji slave „osloboditelje“ Zagreba: SDP, HNS, HSS, SDS i neke druge ljevičarske stranke i udruge koje su na istoj liniji s vodstvom HDZ-a. Oni i nisu oporba nego realna koalicija s vladajućim.

U takvim okolnostima izgledi pojedinih političkih oporbenih grupacija, posebno tzv. desnih u nadolazećim parlamentarnim izborima su neizvjesni, ako se ne dogodi neko čudo, što kod Hrvata i nije nemoguće. Ako kojim slučajem HDZ ne dobije dovoljno da sam vlada slijedi i stvarno i formalno stvaranje koalicije s SDP-om ili sličnima. Oni su po svojim svjetonazorskim i protudržavotvornim rezultatima isti.

Kao i svi dosadašnji izbori u RH i ovi će biti protuustavni. Ne zna se koliko ima ukupno birača u RH. Kolika je polovica od nepoznatog broja? Imaju li pravo glasovanja državljani RH u dijaspori? Kako se to pravo može praktično ostvariti? Zašto se već tri desetljeća uskraćuje državljanstvo ljudima hrvatskog podrijetla? I elektroničko glasovanje onima koji formalno imaju pravo? To smo već otprije znali, ali nas je poluinteligentni saborski zastupnik javno poučio da je to zato što bi u tom slučaju dijaspora znatno utjecala na rezultate izbora. To je aksiom neokomunističkog totalitarnog „demokrata“. Što je s onim valom odseljenih hrvatskih građana u posljednjih nekoliko godina? Budući da nema mogućnosti elektroničkog glasovanja, kako će oni glasovati? Ili je možda poželjno da ni oni ne izlaze na izbore?

Bez obzira na izborni inženjering, sofisticirane prevare i krađe, netransparentnost što velikim dijelom doprinosi konačnim rezultatima izbora (nije važno tko glasuje nego tko broji glasove), savjesni birači se ipak ne mogu osloboditi vlastite odgovornosti u vezi s izlaskom ili neizlaskom na izbore. Kao i dosad, vrlo veliki broj birača najvjerojatnije će apstinirati od izbora. Poslušnici i plaćenici će, naravno, izaći na izbore. Glasovi će se opet raspršiti na mnoštvo lista od kojih su mnogi zadovoljni s minimalističkim rezultatima od nekoliko saborskih zastupnika. Od kakve je to koristi Hrvatskoj kao državi i narodu? Od nikakve. Jedino će profitirati budući novi saborski zastupnici. Saborska mirovima nije za baciti. Za nikakav rad ni odgovornost. Sve dotle dok mnogi, dapače većina, Hrvata tako razmišlja zaboravimo svaki opći napredak i boljitak. O svojoj političkoj (a nažalost i drugoj) budućnosti odlučit će, u krajnjoj liniji, hrvatski birači svojim izlaskom ili neizlaskom na izbore i odabirom onih koji će manje ili više potkradati državu. Kao i dosad tako će i ovaj puta birači krojiti sudbinu sebi samima i još više svojim potomcima. Sudeći po prošlim iskustvima još jedna šansa za bilo kakvo poboljšanje života u Hrvatskoj biti će nepovratno propuštena.

Matko Marušić: Sve, sve samo komunisti ne

Nemam osnove za prognoziranje ishoda hrvatskih parlamentarnih izbora zakazanih za srpanj ove godine (vjerujem da ih nema nitko), a k tome sam u prošlosti toliko griješio da nemam ni pravo prognozirati. U intimnim krugovima poznat sam kao čovjek koji je 2000. i 2011. prognozirao pobjedu HDZ-a, a doživjeli smo teški poraz oba puta – apsolutnu Marušićkomunističku većinu. Takve se prognozere umirovljuje ili ih se usmrti, ali da ih ne boli.

Zato ću ovdje reći samo dvije stvari u koje sam siguran.

Dvije stvari u koje sam siguran

1) Komunisti ne smiju pobijediti jer će nam uništiti ljubljenu, vječnu i svetu državu. Uništili su sve države u povijesti komunizma, čak i one koje su voljeli (npr. Jugoslaviju), a kamoli ne bih Hrvatsku koju ne vole.

2) Komunisti ne mogu pobijediti osim ako im politički nezreli domoljubi to ne omoguće, kao što su omogućili pobjedu Zoranu Milanoviću na predsjedničkim izborima.

Sve stranke su nevažne osim tri glavne grupacije: HDZ, SDP i Domovinski pokret Miroslava Škore (DPMŠ). Oni već sada imaju koalicije, satelite i žetončiće, ali smijem ih zvati po glavnoj stranci. A preostalo je malo, zanemarivo malo nekih drugih stranaka s kojima bi mogli koalirati nakon izbora.

Strateška pozicija

Čak je i meni, nepokolebljivom pristaši HDZ-a, jasno da ni jedna grupacija od tri navedene ne može sama pobijediti HDZ SDOtako da sama sastavi vladu. O Saboru, a time i o vladi, odlučit će poslijeizborne koalicije i to samo one koje oni mogu napraviti između sebe.

Iako znanost ne poznaje vezu između nacionalnosti i političkog opredjeljenja, treba računati da će zastupnici nacionalnih manjina (manjine imaju 8 mjesta u Saboru) ići s komunistima, sve do zadnjega dana odlučivanja o mandatu za sastavljanje vlade. Tada će se pridružiti pobjedniku. Ali ponavljam – do tada će biti uz SDP i u svoje ih mandate može računati SDP a ne mogu HDZ i DPMŠ.

Ostale stranke nisu važne; tu i tamo mogu dobiti poneko mjesto zbog specifičnosti lokalnih sredina, ali to nije vrijedno spomena jer su glavne koalicije već napravljene, a u borbi za većinu ti glasovi ne će odlučivati jer ih je premalo.

Vlast će dobiti koalicija dviju stranaka od trojke HDZ, SDP i DPMŠ.

Prije razmatranja poslijeizbornih koalicija treba se prisjetiti da će mandat za sastav vlade dobiti grupacija koja ima najviše mjesta u Saboru prije ikakvih poslijeizbornih koaliranja! Ona od Predsjednika države prva dobiva priliku za koaliranje i stvaranje natpolovične većine.

Poslijeizborne koalicije

Ako HDZ dobije najviše mjesta u Saboru, on će bez sustezanja ponuditi koaliciju DPMŠ. Ako to DPMŠ odbije, treba Škoroga smatrati ne samo politički nedoraslim, nego i veleizdajničkim.

Teško je vjerovati da će DPMŠ dobiti najviše mjesta u Saboru, ali pretpostavimo i to, jer ima naivaca koji u to vjeruju. Tada DPMŠ može koalirati s HDZ-om ili s SDP-om, a vi sami procijenite što bi bila veleizdaja domoljublja. Ako tko, ili DPMŠ sam, pomisli da u toj situaciji ne treba sudjelovati u vlasti – onda se nije trebao ni natjecati. Još gore je što bi time doveo do pat-pozicije na državnoj razini, koja bi HDZ mogla natjerati na koaliciju sa SDP. Treće mogućnosti nema, osim u obliku ponavljanja izbora.

Ako, ne daj Bože, SDP dobije najviše mandata, odmah će im se pridružiti Manjine. Tu se možemo dosta utemeljeno nadati da im to ne će biti dosta za natpolovičnu većinu i sastavljanje vlade. SDP nipošto ne će koalirati s DPMŠ i smislit će neko opravdanje za koaliciju s HDZ-om. Na to će tjerati Europa i njih i HDZ – sjetite se Njemačke i gđe Merkel. Bojim se (jako se bojim!) da bi u toj situaciji HDZ mogao i pristati na koaliciju sa SDP-om.

Težak je život čovjekov, zato se moramo Bogu moliti za milost i spasenje.

Čemu se možemo nadati

Na kraju ćemo vidjeti tko će ispasti najgluplji, a tko najveći lažov. Evo tih ishoda.

Najgluplji će ispasti onaj tko dobije (od te tri grupacije) najmanje mandata. HDZ i SDP će glupi ispasti i ako ih, jedan ili drugi, ne budu imali najviše.

Tko god ispadne lažov, bit će ujedno i najveći lažov: DPMŠ ako ne bude koalirao s HDZ-om, HDZ ako ne bude koalirao s DPMŠ i HDZ i SDP ako budu koalirali međusobno.

Ovo sve mi se čini toliko jasnim da imam želju i konkretno prognozirati. No vi ionako znate što bih prognozirao i kako bih prošao, pa ću se suzdržati.

(hkv)

 

HKV.hr - tri slova koja čine razlikuAgencija za elektroničke medijePrilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

 

 

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.