Svjetlo i tama Ive Josipovića

Početni slogan Ive Josipovića „Birajte svjetlo a ne tamu“ pobudio je u hrvatskoj kulturnoj javnosti brojne nedoumice. Kako se Ivo Josipović predstavlja kao visoki intelektualac humanističkog usmjerenja za pretpostaviti je da mu je višeznačnost simbolike te rečenice poznata. Naime, još od prevođenja i interpretacija Biblije postoje duboki prijepori o odnosu svjetla i tame. U Novom zavjetu Isus na primjer kaže „Ja sam svijetlo svijeta. Tko mene slijedi, sigurno ne će ići po tami, nego će imati svijetlo koje vodi u život.“(Iv 8,12). No, po svom deklariranom svjetonazoru baš se ne čini da se Ivo Josipović prihvatio toga puta, pa treba tražiti dalje.

Zaista, pored svjetla, u Bibliji ima i „svjetlonoša“. Doslovna riječ Svjetlonoša (Lucifer) javlja se samo jedanput, pri opisu propasti kralja Babilona koji je Židove držao u njihovom drugom ropstvu. Kralj-čovjek je srušen, jer je u svom srcu govorio: „Uzaći ću na visine oblačne, bit ću jednak Višnjemu“, a Stari ga zavjet na tom mjestu pita: „Kako pade sa nebesa, Svjetlonošo, sine Zorin?“ (Iz 14,12-14). Treba li dakle shvatiti da Josipovićev slogan „Birajte svjetlo a ne tamu“ poziva na izbor novog ropstva u Novom Babilonu, onom Babilonu koji miješa sve jezike? Ili, ako je odgovor ne, ili ne samo to nego više, tražimo dalje.

Stoljećima kasnije neki su Svjetlonošu (Lucifera), poistovjetili, ne s grješnim čovjekom koji je htio biti ravan Bogu, nego s palim anđelom, zmijom, Sotonom. Toj opciji vrijedi posvetiti malo pažnje jer je politički iznimno relevantna. Počelo je u rajskom vrtu gdje je Adamu i Evi bilo dano sve, osim jesti s drveta spoznaje dobra i zla (Post 2,17), odnosno steći moć presuđivanja što je dobro a što zlo. No zmija ih je nagovorila na grijeh, te su Adam, Eva i njihovi grješni potomci izbačeni iz raja. Zatim je spoznaja dobra i zla, etička kategorija, potiho pomaknuta na samu spoznaju, bez dodatka dobra i zla. Spoznaja, znanje, znanost, prosvijetljenost, je prvenstveno ontološka kategorija, nešto za čime kršćanin ima pravo težiti, otkrivajući Božju ljepotu. Tom vrhunskom manipulacijom, koja je imala ogroman utjecaj na povijest Zapada, zmija je pretvorena u borca za svijetlo i tako postala bog svijetla. Jahve je pak prijetvorno sveden na boga tame, a religija na opijum za narod. Pod izborom svjetla nudi li nam se dakle moć unošenja "nove pravednosti", nasuprot tame ostajanja kod božje pravednosti?

Kao što vidimo, slogan „Birajte svjetlo a ne tamu“ otvara prevažno pitanje s bar tri lica i mnoštvom odgovora. Radi se o kršćanskim korijenima Hrvatske, o njenom putu u Europsku uniju, o Hrvatskoj-zemlji znanja, o odnosima vjere i znanosti, o odnosima pravde i prava, o sadržaju obrazovanja mladih, o životu i smrti pojedinaca i naroda. Kandidat-intelektualac, koji pokreće ta pitanja u pet riječi, bez da ih objasni i na njih dade cjelovite odgovore, samo šalje signale onima koji ga razumiju, a prezire ostale, odnosno prezire demokraciju. Preziru je i mediji koji, u poplavi razgovora s kandidatima, takva pitanja ne postavljaju. Možda zato što ih ne znaju postavljati, a možda i zato što i oni, kao i kandidat, dobro poznaju odgovore.

Akademik Slaven Barišić