Detalji

Objavljeno: 07. listopada 2008.

Ubojstvo Ivane Hodak odjeknulo je kao pucanj u glavu čitave hrvatske javnosti. Dogodilo se neposredno nakon što je Austrija pristala na izručenje generala Zagorca u predizbornom, političkom kontekstu, iako se branio da mu u Hrvatskoj prijeti fizička likvidacija. Likvidacija se nije dogodila njemu ali se dogodila kćeri i suradnici njegovog hrvatskog odvjetnika. Time se legitimno otvara pitanje nije li ubojstvo Ivane Hodak akt izravnog pritiska ne samo na optuženika, njegove odvjetnike, sve odvjetnike nego i na cjelokupno hrvatsko pravosuđe, pa i na čitavu hrvatsku javnost. Mogu li odvjetnici slobodno izražavati svoje argumente, tužitelji pripremati akte optužbe po osobnom uvjerenju, a suci presuđivati po svojoj savjesti, dok motivi ovog i sličnih zločina nisu rasvijetljeni?(Akademik Slaven Barišić)

Detalji

Objavljeno: 28. rujna 2008.

Uvodnik u Le Monde-u od 25. rujna 2008. g.,dnevniku francuske, uglavnom lijeve intelektualne elite, naznačuje da se mijenjaju neke odrednice "politički korektnog" javnog govora u zemlji koja od francuske revolucije ukorjenjuje sadašnje zapadno shvaćanje demokracije. Donosimo prijevod tog teksta jer pokazuje koje se to odrednice mijenjaju, ali i one koje se ne mijenjaju. Zanimljivo je na primjer da tekst inzistira na svjetskoj dimenziji izrazito američke financijske krize nastale širokim kreditiranjem stanogradnje za osiromašene srednje slojeve američkog društva. Ne spominje se međutim odgovornost privatnih američkih financijskih institucija za nerazumnu preraspodjelu uloga u današnjem svijetu. Govoreći u najkrupnijim crtama, mnoge grane industrijske proizvodnje za čitav svijet preseljene su na Istok gdje se rad (još) jeftino plaća, Zapadu se namjenjuju elitne istraživačke i proizvodne djelatnosti, a njegovim masama nejasno subvencionirano "postindustrijsko" društvo, dok kontrola tokova svog svjetskog novca i preostali veliki profiti idu privatnim financijskim institucijama.(S.Barišić)

Detalji

Objavljeno: 14. lipnja 2008.

Zamisao vladajućih europskih političara da zaobiđu europske narode prilikom prevođenja Europe iz konfederacije u federaciju, tu i tamo centraliziraniju i od bivše Jugoslavije, nije prošla na irskom referendumu. Irci naime dobro znaju što su kroz povijest pretrpjeli da postignu svoju nezavisnost pa je Irska jedina europska zemlja čiji Ustav traži referendum o tako ozbiljnom pitanju kao što je Lisabonski ugovor, čiji je sadržaj ovdje već ukratko izložen [Od abortiranog Ustava do pojednostavljenog pakta]. U ostalim europskim zemljama, uključujući i one koje su referendumom odbile Europski ustav, vladajuće su političke strukture uspjele ograničiti izjašnjavanje na parlamente, to jest na same sebe, iako u nekim vidovima Lisabonski ugovor centralizira Europsku uniju radikalnije od odbačenog Ustava.(S.Barišić)

Detalji

Objavljeno: 17. veljače 2008.

U organizaciji Hrvatskoga kulturnog vijeća u srijedu 13. veljače 2008. održana je tribina "Kako do vrhunskog visokog školstva?" na kojoj su sudjelovali prof. dr. sc. Aleksa Bjeliš, rektor Sveučilišta u Zagrebu, prof. dr. sc. Antonije Dulčić, savjetnik Nacionalnoga vijeća za visoko školstvo, i akademik Slaven Barišić. Rektor je vrlo opsežno govorio o stanju na Sveučilištu u Zagrebu,  Bolonjskom procesu, i o potrebi da se sačuvaju znanstvena istraživanja na Sveučilištu. Prof. dr. sc. Antonije Dulčić opisao je podrobno rad Nacionalnoga vijeća za visoko školstvo, probleme koje je Vijeće pritisnuto bolonjskim rokovima imalo, način na koji Vijeće trenutno radi, i posao koji je još potrebno obaviti. Akademik Slaven Barišić, čiji govor donosimo u nastavku, razmotrio je pitanje zašto je Hrvatskoj potrebno vrhunsko visoko školstvo. Na predavače nadovezali su se i slušatelji svojim interesantnim pitanjima, odnosno brigom za budućnost hrvatske visoke naobrazbe. Vrlo zanimljivu tribinu nažalost nije popratio veći posjet, što je još jedan od pokazatelja kako u hrvatskom društvu nije razvijena svijest o ključnoj ulozi školstva u razvoju i opstanku zemlje.

Detalji

Objavljeno: 18. lipnja 2007.

...J.-F.Deniaua sam upoznao kao savjetnik predsjednika Tuđmana u kolovozu 1991.g., kada je kao dopredsjednik Odbora za vanjsku politiku Francuskog parlamenta i prvi visoki francuski dužnosnik došao u posjet Hrvatskoj želeći svojim očima utvrditi istinu o tadašnjim događajima. Budući da govorim francuski bio sam zamoljen pratiti ga tijekom njegova posjeta. Iz toga je proizašlo naše kasnije dugogodišnje prijateljstvo. Malo zainteresiran za protokolarne posjete, odmah je zatražio da ga se odvede u posjet bojišnici. Izabrana je Sunja, gdje su se tada vodile teške borbe. U njegovoj su pratnji bili i brojni francuski novinari te je tamo, osim nas, krenula i čitava kolona automobila. Na izlasku iz predgrađa Siska čitavu je kolonu na opće čuđenje zaustavio jedan postariji, neugledni, civil u seljačkim hlačama i otrcanoj, vunenoj vesti. Predstavio se kao bivši general Janko Bobetko i rekao da želi pozdraviti Deniaua. Zatim mu je za pozdrav na besprijekornom francuskom izrecitirao jednu Rimbaudovu pjesmu i zaželio sreću...

Detalji

Objavljeno: 15. listopada 2006.

U svom 599. broju od 13. listopada 2006., Hrvatsko slovo objavilo je razgovor s dopredsjednikom Hrvatskog kulturnog vijeća, akademikom Slavenom Barišićem. Razgovor koji se dotiče mnogih tema prenosimo u cijelosti. Na pitanje "Da li mladi u Hrvatskoj znaju da joj trebaju?" akademik Barišić zaključuje "bez izvrsnosti svojih mladih budućnost Hrvatske nema šanse i njihov odlazak bez povratka treba zaustaviti".

Detalji

Objavljeno: 03. listopada 2006.

Kako su protjecali posljednji mjeseci 1999. postajalo je sve jasnije da je predsjednik Tuđman teško bolestan. Iako sam na Pantovčaku bio jedna od samo nekoliko osoba u rangu savjetnika Predsjednika, onog za znanost i strategiju razvitka Hrvatske, rijetko sam ga viđao. Bilo je to dijelom zbog smanjenja njegovih djelatnosti, a dijelom i zato što su ograničavali naše susrete, možda zato što sam bio poznat kao oštar kritičar nekih vidova hrvatske unutarnje politike. Ipak, ostao mi je nepisani minimum što me po protokolu išao, jedan ručak tjedno za njegovim stolom...(S.Barišić)