Prosvjednici protiv vlasti spontano su zaboravili spontani SDSS?

Od različitih poruka koje, navodno, spontano dolaze na, navodno, spontanim prosvjedima, ne mislim ovdje na braniteljske jer oni nisu bili spontani već izraz krajnje nužde, jedna je neopravdano ostala, vjerojatno spontano, gotovo nezabilježena u javnom prostoru. Riječ je o transparentu IDS=HDZ. Vidjelo se to neki dan u Istri na prosvjedu na kojemu je prva istarska antifašistička drvena puška sa čepićem na koncu, Damir Kajin, došao prosvjednicima soliti pamet. I prošao bos po trnju. Netko je shvatio: Ono što su HDZ i SDP na nacionalnoj razini, to je IDS u Istri.

SDSS i HNS i u prosvjedima su povlašteni

No, ne mislim pisati o Kajinu i Istri, već o RSK i Vojislavu Stanimiroviću. Nigdje naime među transparentima navodno spontanih šetača, nisam primijetio: SDSS=HDZ. A u tom transparentu leži još više istine negoli u transparentu IDS=HDZ. S obzirom na činjenicu da su sve dosad spomenute stranke u Savezu za Europu i Savezu za Haag koji su generirali krizu, moram konstatirati da je SDSS povlaštena stranka i u spontano spontanim prosvjedima. Nitko, naime, Pupovcu ne dolazi pod prozor galamiti: Pupovče odlazi!; Pupovče lopove!; Pupovče četniče! – ili, Stanimiroviću odlazi!, Stanimiroviću lopove!, Stanimiroviću četniče! Ni u prosvjedima protiv vlasti „ni pravice“. Uz SDSS povlašteni od gnjeva spontanosti svakako su i HNS-ovci, Pusićeva i Čačić, miljenici HTV-ove uređivačke spontane politike. O HNS-u drugi put, kad tema bude spontana ORJUNA. Pod prozorima Šeksa, Kosorove i Hebranga događa se pak spontani „govor ljubavi“ (?!), premda vlast čini i SDSS.

SHS: Srbin Hoće Sve i Samo Hrvat Smeta

No, na nespontanim prosvjedima događa se „govor mržnje“ i „linč“. Vijest koja vapi za komentarom: „Predsjednik SDSS-a Vojislav Stanimirović danas je u Vukovaru rekao da ta stranka podržava prosvjede kao demokratski princip ponašanja građana, ali da su i na njima često čuli govor mržnje, a čak i pozive na linč nekih iz srpske zajednice“. Reagirao je, dakako, na braniteljske prosvjede i to s pozicije koalicijskoga partnera. Oni drugi su čisti govor ljubavi, pa na njih SDSS nema primjedaba, jer spontano traže spontane prijevremene izbore, trenutno jedini spontani cilj oporbe i spontanosti „kao takve“, a čini se i cilja SDSS-a, kojemu je svejedno tko je na vlasti sve dok je dio nje. Možemo reći da na stanoviti način živimo u državi SHS, za čiju su kraticu još dvadesetih godina prošloga stoljeća u Hrvatskoj govorili da predstavlja dvije stvari: 1. Srbin Hoće Sve, i 2. Samo Hrvat Smeta. Radić je smetao…

Govor ljubavi Vojislava Stanimirovića

Stanimirović, naime, Vojislav, misli da ne živi u demokratskoj državi, vjerojatno zato jer je Republika srpska Krajina bila demokratskija. Kaže: „To je nedopustivo u jednoj demokratskoj državi“, štoviše je i „dodao kako se govor mržnje više puta čuo i u Saboru, ali da nisu sankcionirani oni koji ga šire. Pohvalio je jedino Vesnu Pusić zato što je reagirala na govor mržnje koji se čuo na braniteljskim prosvjedima. O govoru mržnje su SDSS-ovci obavijestili i svoju koalicijsku partnericu i premijerku Jadranku Kosor te predsjednika Hrvatske Ivu Josipovića“. Kraj prvog dijela vijesti.

Dakle, promijeniti Sabor i postaviti Pusićku, što prije dok se ne sabere drugi dio SHS-a – Samo Hrvat Smeta.

Stanimirovićev govor ljubavi nije „sankcioniran“ što je SHS-ovski logično. On je ovjekovječen u listu „Srpske vojske Krajine, br 7-8, Oktobar – Novembar, 1993“, na stranici 43 uvaženoga nakladnika, nije Čedomir Višnjić, ali nije ni daleko od njega – „Glavni štab Srpske vojske Krajine“. Njegov govor ljubavi odiše tolerancijom, demokratičnošću, istinitošću i transparentnošću logike „Srbin Hoće Sve“: „Tog 18. novembra 1991. pao je i poslednji bastion, poslednje uporište ustaške vlasti u Vukovaru – vukovarska bolnica. Njezinim padom oslobođen je i sam grad Vukovar“. Posljedično tomu, u obnovljenoj demokraciji države SHS, dvadeset godina kasnije (2011.) po nalogu Srbije u Hrvatskoj isljeđuje se vukovarska heroina iz „poslednjeg uporišta ustaške vlasti u Vukovaru“ – dr. Vesna Bosanac, ali i drugi koje je Carla del Ponte označila kao „znane i neznane“ u izmišljenom „zajedničkom zločinačkom pothvatu“. Treba očistiti sva „uporišta ustaške vlasti“, od Tuđmana do Purde. To je ta ljubav prema mržnji koju prosvjednici u šetnji za prijevremenim izborima nisu spontano prepoznali, pa zato i nema spontanih transparenata koji bi ukazali na SDSS kao unosno unovčeni, spontani, dio vlasti. I kreatori spontanosti i kukuriku podvala računaju na SDSS kao budućeg koalicijskog partnera poslije prijevremenih izbora. SDSS siše dvije majke: Savez za Europu i Savez za Haag, ne zbog svoje umiljatosti, već zbog svojega uporišta u kontinuitetu Stanimirovićevske politike s početka devedesetih.

EU ili prijevremeni izbori

Trakavica, jadna sapunica pregovora o ulasku u EU navodno ima šanse završiti u lipnju. Oporbeni dio Saveza za Europu, koji čini „udarnu pesnicu“ Saveza za Haag, umjesto EU odabrao je „prijevremene izbore“. Što će preostati ako ih ishode? Raspasti će se Savez za Europu, preostati će osnaženi Savez za Haag. Posljedično, prijevremeni bi izbori otežali i formiranje kvalitetne oporbe ukupnim „društvenopolitičkim odnosima“ Savezu za EU i Haag. I bili bismo bliže kolektivnom (ne)ulasku „regiona“ u EU, kako je to odavno i zacrtao Dean Jović, britanski savjetnik predsjednika Republike Hrvatske.

Što je realno u ovoj situaciji? Što prije završiti trakavicu pokornih pregovora i dopustiti narodu da napokon odluči hoće li u EU ili ne će. A onda raspisati redovite izbore, na kojima treba pomesti kompletne „društvenopolitičke odnose“ protekloga desetljeća. Prijevremeni izbori ništa ne rješavaju. Kukuriku podvala ne nudi apsolutno ništa, oči su im već krvave od želje za vlašću. Na prijevremenim izborima ne ćemo imati za koga glasovati! Opet. Istina za prijevremene su izbore i HSP i HDSSB, kažu zato što su protiv „ulaska u EU“. Ali koliko glasova te dvije stranke mogu skupiti na prijevremenim izborima? Malo. Premalo.

Pupovčeva zabrinutost za međuetništvo tipa SHS

Idemo na drugi dio vijesti SDSS-ove konferencije za medije, koji kaže: Milorad Pupovac tvrdi da se Srbi nisu osjećali ugroženima niti 1991. godine pa se tako ne osjećaju niti sada. Na mala vrata opet uvodi „ugroženost“-  vječnu temu velikosrpske politike, zapravo prijeti – pazite, ako uskoro proglasimo da su Srbi ugroženi, letjet će perje! Ali: "Sa zabrinutošću mogu konstatirati obnavljanje i širenje nedemokratskih izrazito desnih političkih govora, političkih zahtjeva i političkih nastojanja u posljednjim tjednima koji ugrožavaju ono što je postignuto u međuetničkim odnosima, kako u istočnoj Slavoniji, tako i drugdje u Hrvatskoj", kazao je Pupovac.

Zabrinjava ga to što su branitelji pokazali neovisnost, odnosno opet „Samo Hrvat Smeta“. Jer kad „Srbin Hoće Sve“, sva su suprotna mišljenja „obnova“ i „širenje nedemokratskih izrazito desnih političkih govora“. S obzirom na to da u istoj stranci surađuje sa Stanimirovićem, njegov mu govor o bolnici kao ustaškom uporištu, zahtjevi i nastojanja vlade RSK u kojoj je Voja bio ministrom, sigurno predstavljaju obnovu i širenje demokracije. I „međuetničkih odnosa“, onih iz razdoblja međuetništva u SHS. Za razvitak međuetničkih odnosa bilo bi dobro da se SDSS spontano založi za bezuvjetno puštanje hrvatskoga branitelja Veljka Marića iz beogradskoga kazamata i za procesuiranje odgovornih za 143 masovne grobnice koje je iza sebe ostavila teroristička vlada RSK. Vlada kojoj je svečano prisegnuo antologijski govornik ljubavi, Vojislav Stanimirović, te za svoje dosege i uporišta u tom strašnom času „ugroženosti srpstva“ zasluženo primio najviše odlikovanje „pesnika“ s Pala, Radovana Karadžića.

Nenad Piskač