Stop samodestrukciji međunarodnoga priznanja države Hrvatske
Natočimo dva u osam umjesto osam u dva
Kad ste međunarodno priznata država onda se morate ponašati na unutarnjem i vanjskom planu kao subjekt. Suvereno. To nepisano pravilo vrijedi u svakoj međunarodno priznatoj državi. U Hrvatskoj se, međutim, supstanca međunarodnog priznanja razvodnila haaškom politikom, ciljevima Zapadnog Balkana, pristupnim pregovorima i kontinuitetom strateških interesa velikosrpske politike. Današnja supstanca međunarodnoga nam priznanja izgleda kao obrnuti gemišt: Umjesto dvije desetine Jamničke u osam zdravoga vina, u čaši je mješavina osam desetina ishlapljele Knjaz Miloš vode s dvije desetine pokvarene kvasine.
Totalna neodgovornost hrvatske politike
Zato na dan obilježavanja međunarodnog priznanja Republike Hrvatske imamo ovakvu situaciju: Središnje protokolarno obilježavanje u Karlovcu u organizaciji Vlade nije se moglo izbjeći – sljedeće će biti u Srbu, totalno ignoriranje međunarodnog priznanja u režiji konglomerata osam u dva loših politika Predsjednika Republike i, napokon (!) makar i ad hoc građanske inicijative u Zagrebu, Splitu, Kutini i Dubrovniku protiv progona hrvatskih branitelja, koji su najzaslužniji za međunarodno priznanje države Hrvatske – zamišljene kao dva u osam.
Da biste ste se ponašali suvereno prvo i osnovno je pravilo - ne smijete zaboraviti prošlost, morate uvažavati znakove vremena i znati što hoćete postići u budućnosti. Hrvatska politika protekloga desetljeća zaboravila je prošlost na unutarnjem planu, ne zna kud vodi njezino bezalternativno pokorno ponašanje na vanjskom planu i ne zanima je što će se dogoditi sutra. Totalna neodgovornost!
Ona ne shvaća kako Hrvatska, kao žrtva agresije, plaća ratne reparacije agresorima. Ona ne shvaća da je njezin pravosudni sustav autonoman i ne smije ovisiti o pravosudnom sustavu države agresora. Ona ne shvaća da kao međunarodno priznata država mora štititi svoje građane od nasrtaja agresora. Svojim neshvaćanjem sama se diskvalificirala iz društva slobodnih i odgovornih politika. Zato treba doživjeti demokratski poraz na sljedećim izborima, zajedno sa svojim partnerima iz oporbe osam u dva - Savezom za Europu.
Pokret mora pokrenuti, inače nije pokret
Taj se poraz već valja ulicama, visi u zraku. Temeljno je pitanje, prvenstveno onog dijela biračkog tijela koje ne izlazi na birališta jer nema komu dati glas za dva u osam, hoće li se ukazana prilika za povratak dostojanstva hrvatskoj politici znati iskoristiti. Odnosno, hoće li se „moralna snaga hrvatskoga naroda" znati usmjeriti prema kršćanskoj uljudbi općega dobra, odnosno gudnulićevski slobodnoj i tuđmanovski odgovornoj hrvatskoj politici.
Nema sumnje kako na političkoj sceni trenutno nema nijedne političke stranke koja bi taj cilj znala i mogla ostvariti. Pokret, kao moguće rješenje, vjerojatno i jedino u ovoj osam u dva kloaki, lakše je zamisliti negoli ostvariti u ozbiljnoj i efikasnoj formi. Ne bude li uvjerio većinu biračkoga tijela u potrebu korjenitih promjena, ne bude li postavio visoke ciljeve – to jest osvajanje većine u Hrvatskom saboru, ne bude li došao do zadnjega birača od Savudrije do Šarengrada i od Kotoribe do Mokošice, onda nije pokret.
Bude li pružio i obrazložio nadu, bude li znao ujediniti na svom programu, koji je još u pelenama, tj. već kasni, ponižene hrvatske branitelje, izigrane seljake i ribare, besperspektivne nezaposlene i djelomično zaposlene bez plaće, studente bez perspektive, znanstvenike obrazovane za trajni rad u inozemstvu i umirovljenike u redovima pred kantama za smeće – moguće je da ostvari rezultate kakve bi politički pokret u ovoj izrazito lošoj situaciji trebao realno ostvariti.
Pokret za spas Hrvatske trebao bi već sad djelovati kao ona alternativa bez čijega javnog očitovanja ne može proći nijedan bitan događaj, da ne bi ostao i zaostao kao nevjerodostojna alternativa. Dan međunarodnoga priznanja Republike Hrvatske bio je prigoda. Neiskorištena.
Zimska berba na izborima
Bilo je žalosno slušati na Trgu bana Jelačića na obljetnicu međunarodnog priznanja države koju stu stvorili, kako se branitelji nastoje obratiti javnosti i u mirnodopskim okolnostima tipa osam u dva obraniti, tako lošim razglasom kakvoga nema ni najlošija turbo-folk pevaljka (s prigodnim natpisom - „ne štipaj umetnicu za vreme izvođenja umetničkog programa"), uvezena po načelu normalizovanih odnosa: Srbija nama pevaljke i tužbe, mi njoj naše branitelje i dostojanstvo. Taj loš razglas slika je kakvoće međunarodnoga priznanja u koju smo se uvaljali, jer nismo na vrijeme prepoznali i eliminirali iz političkoga života razgraditelje hrvatske države i supstance njezinoga međunarodnog priznanja – pa nam se, kao slučajno, događa da izabrani predsjednik Republike Hrvatske priseže stanovitoj „republici" umjesto Republici Hrvatskoj.
Poruka hrvatskih branitelja je unatoč lošem razglasu ipak, ima Boga!, pala na plodno tlo! Sad to tlo zajedno s trsjem (podsjećam, u subotu 22. siječnja blagdan je sv. Vinka – vincekovo) treba marljivo i svakodnevno okopavati, plijeviti, orezivati, prskati protiv korova, boleština i pretjeranog euronormativizma kako bi urodio plodom. Bez toga nema i nikad nije bilo pravoga dva u osam.
Plodno tlo prepoznalo je svoje razgraditelje, ta, sami više nisu u stanju prikrivati se unatoč razgranatoj i gustoj mreži političke i medijske korupcije i klijentelizma. Osmisliti im kvalitetnu i efikasnu alternativu, jedini je posao hrvatske većine u izbornoj godini. Onu alternativu koja će, dakle, jamčiti puninu međunarodno priznate hrvatske države.
Dočekajmo prvi budući dan međunarodnoga priznanja Republike Hrvatske u bitno drukčijoj konstelaciji političkih snaga uz obilnu zimsku berbu na izborima, kako bismo iduće godine mogli nazdraviti s pravim dva u osam. Živjeli!
Nenad Piskač