Proizvodnja aparatčika i galiota

Hrvatski su inovatori proizveli prvi hrvatski automobil na električnu energiju. Da bi pokrenuli proizvodnju treba im novac, a banke u Hrvatskoj, one koje smo sanirali za deset a prodali strancima za pet kuna, ne pokazuju interes kako bi kreditnim linijama omogućile proizvodnju tog automobila. S jednim punjenjem baterije automobil napravi 250 kilometara gradske vožnje i pritom radi trošak od jedne desetine prosječnog automobila na dizel gorivo. Jasno je da banke u Hrvatskoj štite svoje proizvođače automobila i svoje distributere goriva i proizvođače auto-dijelova. Uostalom, zato su i kupile našu gotovo cjelokupnu bankarsku industriju. Hrvatska vlada možda bi poduprla proizvodnju ovoga automobila, koji je izazvao svjetsku pozornost, ali ona nema novca ni za božićnicu i regres vlastitih službenika.

Sudbina hrvatskog prototipa električnog automobila, koji je prihvatljiv zbog uštede i zbog ekološke osviještenosti, potpuno je neizvjesna. Kako saznajemo iz tiska, naši inovatori pregovaraju sa stranim proizvođačima. Mogla bi nam se ponoviti ona situacija s Mlečanima, koja se protegnula sve do naših dana: mi njima jeftino prodamo hrvatski hrast, oni od njega naprave sebi vrhunski namještaj, a od otpada proizvedu škart namještaj i za skupe ga novce prodaju, pogađate, Hrvatima. S hrvatske strane na dobitku su samo aparatčici neodrživa stanja - prodavatelji hrasta i uvoznici smeća. Svi ostali - galioti smo u lancima. Da bi se takvo stanje održalo i u 21. stoljeću, nužno je zadržati proizvodnju. Pitate se čega? Aparatčika! Galiota!

Tako smo kroz gospodarsku makroekonomsku pljačku povezanu s aparaturama izdaje nacionalnih interesa stigli do ideologije i književnosti. Od ideologija s totalitarnim predznakom u 21. stoljeću u Hrvatskoj je jedna, nažalost, preživjela. Komunistička. Od nje smo usavršili proizvodnju aparatčika umjesto novih vrijednosti. Preživjela je nekako i hrvatska književnost, koja je tu i tamo upozoravala, čak i na dijalektima, na opasnosti s kojima smo suočeni kao narod, čime se zauvijek zamjerila tzv. elitističkoj i ideološki zadojenoj književnosti.

Jedno je sigurno: Moderni aparatčici partijskih, državnih i gospodarskih aparatura stvorili su uvjete za zadržavanje Hrvata u zgurenom položaju galiota u lancima. One koji su zaboravili Nazorovu Galiotovu pesan, treba podsjetiti da je galiot: a) veslač na galiji, b) zlikovac, zločinac, lupež, lopov i hulja. Nije jasno doživljavaju li aparatčici i aparature u funkciji stranih interesa Hrvate samo kao veslače tuđinskih galija do vrha napunjenih profitima svake vrste, ili i kao veslače i kao zločince, ali je poznato kako je već P. Matvejević nazvao tri istaknuta hrvatska književnika talibanima. Na njegovu tragu C. del Ponte je za Hrvate u cjelini napisala da su „podli kurvini sinovi". Književna vrsta u kojoj se afirmiraju aparatčici u službi komjugo interesa prepjevanih u globalne i u kojoj se iz naraštaja u naraštaj proizvode hrvatski galioti (veslači i zločinci), tu ne staje. Nesuđeni analitičar, aparatčik s Pantovčaka, upotrijebio je Predragovu i Carlinu književnu retoriku („silni idioti", „kopilad", itd.) kad je ovih dana bombardirao osam suvremenih kolumnista, jer, valjda misli da je taj postupak dopušten prema "zločincima". Time je D. Pilsel otvorio novu stranicu galioštine – nevaljalstva, obijesti, obješenjaštva, manguparije i nestašluka. Za nagradu pozvala ga HTV,  gdje je u režiji Aleksandra Stankovića izvršio verbalno nasilje i nad premijerkom Jadrankom Kosor. Da, drže nas i galiotima i zločincima.

Bude li, dakle, onako kako to naše aparature sa i bez demokratskog legitimiteta već godinama provode, hrvatski automobil na električni pogon postat će tuđim proizvodom. Možda ćemo ga moći kupiti, ako se dodatno zadužimo kod onih banaka s početka teksta. Galioti u svojoj državi ne smiju imati vlastiti proizvod na četiri kotača. Niti u jugoslavijama Hrvatska nije smjela imati automobilsku industriju!

Ako već u svijetu postoje takvi odnosi kakvi nedvojbeno postoje, moramo li sami od vlastitog dvorišta raditi mračnu unutrašnjost nekad mletačkih, jučer jugoslavenskih, danas globalnih galija bez sunca, zraka i slobode, u kojoj nas svaka šuša može bičevati, vrijeđati, pljunuti, samo zato što se ne mirimo biti pokorni galioti? Nastavi li se s proizvodnjom aparatčika stranih interesa i pokornih galiota potpuno je svejedno hoće li Hrvatska postati članica Europske unije ili će ostati u čekaonici na Brdu kod Kranja. Kad bi hrvatskom automobilu omogućili proizvodnju u Hrvatskoj, proizvodnja aparatčika i galiota doživjela bi značajan poraz. Mislim da bi i Nazoru, odličnom književniku i aparatčiku, ipak bilo drago da Hrvatska suvereno proizvodi vlastiti automobil.

Nenad Piskač
Hrvatsko slovo