Dalić je nogometni Plenković, nestabilnost proglašava stabilnošću

U sklopu pripreme za Svjetsko prvenstvo Hrvatska nogometna reprezentacija odigrala je danas 3. lipnja u Velikoj Britaniji pripremni susret s Brazilom. Bila je to utakmica hrvatske sramote. Podsjećala me na spoj hrvatske vanjske politike (obrana) i hrvatske kulturne politike (napad), a izbornik Dalić na inkluzivno raspoloženoga Plenkovića. Već dugo nisam gledao tako beskrvnu, bezidejnu i protudomoljubnu nogometnu utakmicu. Prvo poluvrijeme sam zanijemio od muke, a drugo se crvenio od stida.

Nijedan igrač Hrvatske nogometne reprezentacije nije pokazao volju, ni želju, niti ljubav prema nacionalnome dresu. Dalićev sustav igre, ako je to uopće ikakav sustav, pokazao se neučinkovitim, kalkulantskim, lošijim čak i od prosjeka nacionalne Prve lige. Očito nije dopušteno da opet budemo najmanje 3. na svjetskome prvenstvu.

Brazil je utakmicu odigrao s petnaest posto snage. To mu je bilo dovoljno za pobjedu od 2 naprama hrvatske nule. Sudac je, k tomu, poštedio Hrvatsku čistoga crvenoga kartona zbog idiotskoga prekršaja Kramarića, čime je oštetio Brazil. Pripremna utakmica iskorištena je za srozavanje nade Hrvata da će na Svjetskome prvenstvu odigrati za dom spremno. S toga stajališta, ona je odlično odigrana!

Izbornik Dalić, poslije utakmice, potpuno nesuvislo, pubertetski izjavljuje: Moramo biti stabilni, mi radimo svoj posao, ništa nas ne će pokolebat, igrali smo dobro, falilo je dobroga pasa, i to je dobro štimalo, igrači su malo umorni, imamo vremena sve to popravit, moramo biti još više kompaktni, malo nam je pala koncentracija, nije baš bilo dobre igre prema naprijed... To je Plenkovićeva retorika o tomu da je važna „stabilnost“ vlasti, a ne države i nacije.

Izjave izbornika poslije utakmice, izjave su osobe izgubljene u vremenu i prostoru, kakvih smo se nagledali od poslije Blaževića do danas. Tu ne računam bivšega izbornika Niku Kovača, kojega su isti ovi igrači bojkotirali, budući da su pod njegovom palicom morali u nacionalnome dresu trčati, izgarati, boriti se i na svakoj utakmici dati svoj maksimum. Dalić je vjerna preslika hrvatske izvršne, zakonodavne i pravosudne vlasti. Poretka u cjelini. Poraze pretvara u pobjede. Pa dok ide – ide. A pola igrača, ako ne i više, uključujući i neupitne zvijezde, treba najuriti iz reprezentacije. Znam neke hrvatske ratne vojne invalide, koji bi u nacionalnom dresu i u debelim pedesetima, igrali s više žara i nacionalnoga erosa od njih.

Prvo poluvrijeme je bilo bezvezno, drugo katastrofalno. Nijedne prigode. Nijedne akcije. Ničega. S takvom igrom ReprezentacijaOstaje otvoreno pitanje, kako je moguće od igrača koji igraju u najboljim svjetskim klubovima napraviti nogometnu reprezentaciju bez boje, mirisa, okusa, ideje, smisla? Je li posrijedi diverzija, kako bi se i kroz nogomet ubilo hrvatski narod u pojam? Bez batine nema nama reprezentacije koja može podići nacionalni ponos. Imamo svjetske zvijezde, a reprezentacija je odigrala trećeligaški! Tu nešto duboko, duboko ne štima. Nacionalni dres ovako poniziti, kao što je ponižen utakmicom s Brazilom, jest neoprostivo. Dva puta po 45 minuta bez ijedne ideje!Hrvatska nogometna reprezentacija ne može se suprotstaviti nijednoj prosječno organiziranoj reprezentaciji. Kao što se ni Hrvatska ne može suprotstaviti nikome u EU, već grca u samozadovoljavanju elita. U ovome trenutku, u osvit Svjetskoga prvenstva, hrvatska reprezentacija s ovakvim pristupom nacionalnome dresu, s ovakvom dezintegriranim pristupom igri, jednostavno nema što tražiti na svjetskoj smotri. Reprezentacija koja nema igru, koncepciju i koja ne zna što hoće, nije subjekt, već objekt za napucavanje. Takvim repkama u osnovnoj školi zabijao sam po tri komada po poluvremenu!

Brazil je zasluženo pobijedio s frtalj uložene snage. Hrvatska je više negoli zasluženo izgubila ovaj prijateljski, pripremni, susret. U idućih 13 dana teško je očekivati da će se naša reprezentacija toliko izdignuti, da se Hrvatice i Hrvati ne će morati crvenjeti od stida gledajući njezine utakmice na Svjetskome nogometnom prvenstvu.

Ostaje otvoreno pitanje, kako je moguće od igrača koji igraju u najboljim svjetskim klubovima napraviti nogometnu reprezentaciju bez boje, mirisa, okusa, ideje, smisla? Je li posrijedi diverzija, kako bi se i kroz nogomet ubilo hrvatski narod u pojam? Bez batine nema nama reprezentacije koja može podići nacionalni ponos. Imamo svjetske zvijezde, a reprezentacija je odigrala trećeligaški! Tu nešto duboko, duboko ne štima. Nacionalni dres ovako poniziti, kao što je ponižen utakmicom s Brazilom, jest neoprostivo. Dva puta po 45 minuta bez ijedne ideje!

Ma, da su igrali lavovski, da ne velim kao Tigrovi (Prva gardijska brigada) prije dvadeset i kusur godina, pa makar i izgubili tekmu, ne bih se nervirao. Ali, kad reprezentacija igra kao peta kolona, odnosno raštimani orkestar, onda se pitam tko ih je raštimao umjesto uštimao. Bojkotira li Dalić momčad, ili momčad Dalića, ili u sinergiji vuku naciju za nos, kao što to čine i neke „naše“ politelite? Ne postoji, naime, „prijateljska“ utakmica kad se igra u nacionalnom dresu. Hrvatska nogometna reprezentacija odigrala je neprijateljsku utakmicu prema nacionalnome dresu. Sramota!

A tzv. „analize“ športske redakcije HTV-a, koje su zgoljna uvrjeda zdravoj pameti, mogu ozbiljno shvatiti samo kreteni. Ta se redakcija zapravo treba raspustiti, kao i HRT u cjelini. „Analizu“ utakmice, koju su nam ponudili dežurni novinar, povlašteni „analitičar“ i rashodovani nogometni sudac, može progutati samo netko tko nikad nije igrao nogomet, niti razumije zašto i kako se igra, te da je svrha igre zabiti gol više od protivnika. Zašto na „analizu“ ne zovu gospodina Antona Samovojsku, čovjeka koji o toj planetarno popularnoj igri zna i razumije više od cijele športske redakcije? Zato jer je i HTV u funkciji zaglupljivanja hrvatskoga nogometnoga svijeta, koji zna da imamo igrače za svjetske domete, a reprezentaciju koja se jedva tu i tamo provuče kroz kvalifikacije.

Nenad Piskač