Nenad PiskačNenad Piskac karikatura 02

Brisani prostor

 U znaku prvoga zbornika, dvije obljetnice, kazališta i posjete novoga veleposlanika

Na početku dužan sam napisati naputak o čitanju. Ova se, naime, reportaža ne može razumjeti ako se ne čita kao nastavak prethodne objavljene prije godinu dana, a nalazi se u arhivu portala Hrvatskoga kulturnoga vijeća na poveznici. Sva sreća da postoje virtualni arhivi, inače bih je morao u cijelosti prepisati. Ulaz u arhivu portala je besplatan i slobodan.

01 Prije polaska iz Zagreba

 U Zagrebu pred polazak

U četvrtak 8. studenoga 2017. prema dobrom starom običaju krenusmo na put s dva kombija, naoružani fotoaparatima, knjigama, bilježnicama, računalima i – putnim torbama. Svi su stigli na vrijeme, pa i naši Dalmatinci, koji će se danas naputovati, jer su ranom zorom krenuli iz Splita i Zadra. Ja sam došao u Zagreb cugom. Super moderan vlak u odnosu na zaprežna kola kojima je sa zagorskih bregeka u Zagreb putovao Ivica Kičmanović Ante Kovačića. Čim sam sjeo u njega počeo mi zvrndati nosiglas. Preciznije, dolazne pozive oglašava mi, ne klasično zvono, već glas Franje Tuđmana: Imamo svoju Hrvatsku, naša je... da bi signal za dolazni poziv završilo s Thompsonom: E, moj narode. Putnici se ogledaju na zvono aparata, ja im sliježem ramenima i odgovaram nazivateljima da sam u vlaku, putujem i da ove godine za Martinje ne računaju na me. Književni susreti u Koljnofu održavaju se četiri do vrha ispunjena dana, sve do nedjelje 12. studenoga.

02 organizatori sponzori prijatelji

Organizatori, sponzori, prijatelji...

Uvijek u skupini koja putuje u Koljnof na književne susrete u Gradišću ima i meni novih lica. Upoznajemo se i put pod noge. Po prvi put s nama ide i predsjednik Društva hrvatskih književnika. Kako i ne bi, kad je Đuro Vidmarović idejni začetnik manifestacije koja u Koljnofu okuplja literaturi i hrvatskome jeziku vjerne Hrvate iz, Austrije, Mađarske, Hrvatske i Slovačke. S predsjednikom se osjećamo sigurnije. Srednjoeuropskije.

Đuro bači se šali i kaže da bismo koljnofski dio delegacije mogli nazvati The „pejsmejkers“ brothers, jer većina je s ugrađenim „pejsmejkerima“, stentovima i drugim kardiovaskularnim pomagalima. Drugi, petroviski dio je opterećen šećerom. Onim u krvi (lat. diabetes mellitus), pa su i oni dobili ime – The dijabetes brothers.

03 Franjo kad smo ono objavili prvi intervju

Franjo, kad smo ono napravili prvi intervju

„Pejsmejkerse“ vozi Franjo Pajrić. Pokušavam se sjetiti kad sam s njim objavio intervju. Prebirem po mutnim sjećanjima. Razgovarali smo o stanju među gradišćanskim Hrvatima, toga se dobro sjećam. I onda se lampica upalila, bio je to razgovor objavljen u Hrvatskome slovu, krajem 2009., poslije prvih Susreta. Portal hakavea prenio je intervju na poveznici. Stvarno, vrijeme leti. Ne stižem Franju ni podsjetiti na intervju, ali, evo, stižem čitatelje potaknuti da ga naknadno pročitaju. Stanje je, naime, isto kao i 2009. Asimilacija napreduje, otpor, čini se slabi, premda ne kod svih.

04 bracni par Pajric strpljivo ceka Susrete

Bračni par Pajrić

Ulica na izlazu, dakle i na ulazu u Hrvatsku, u Murskom Središću i dalje nosi ime Josipa Broza Tita. Na tu sam civilizacijsku drskost upozorio prije godinu dana, pa se ne ću ponavljati. Na planu detitoizacije nije se bogznašto promijenilo. Vrijeme je oblačno. S nama je i svećenik Vinko Međugorac, kojega ćemo ostaviti u njegovoj župi u jednom pitoresknom austrijskom gradiću južnoga Gradišća. Šteta je što nemamo vremena razgledati gradić i bolje se upoznati s Vinkom i ovim dijelom biskupije kojoj je na čelu biskup Egidije Živković, naše gore list.

05 I koljnofska djeca znaju za Susrete

Koljnofska djeca

Nekoliko puta prelazimo granicu Austrije i Mađarske ne bismo li nakratko stali kod globusa u Petrovom Selu. Stalo nam je pozdraviti neumornu Timeu Horvat. Evo je s osmjehom i čuđenjem na licu – očekivala je dijabetičare, a došli pejsmejkeraši. Objašnjavamo da će iza nas stići kombi čiji će putnici ostati večeras i sutra prije podne u Petrovom Selu. Pusa za dolazak i brzi odlazak, e, da, prisjetih se kako sam o Timei i njezinoj knjizi pisao i objavio tekst, a gdje drugdje negoli na portalu hkv.

 06 Secerasi stigli u Petrovo Selo

Šećer je stigao u Petrovo Selo

I s prvim sumrakom stižemo u Koljnof. Mjesto ima oko 2.200 stanovnika. Donedavno su većinu činili Hrvati. Danas su statistički gledano manjina. Nema, međutim, predaha za razmatranje stanja. Pa, niti za bolesne penziće. Odmah se prišlo realizaciji programa. Samo entuzijasti mogu poslije cjelodnevnoga putovanja govoriti pred zainteresiranom publikom na predstavljanju prvoga zbornika radova s dosadašnjih književnih susreta.

07 izisao je novi zbornik

Izišao je prvi Zbornik

A potom i po prvi puta kulturnoj javnosti predstaviti tri nove knjige Tomislava Marijana Bilosnića (iz serije sabranih djela, plus friška poezija) i Vidmarovićevo cd izdanje Kijevski dnevnici (događaji s Majdana) u nakladi Društva za ukrajinsku kulturu. Zbornik je, međutim, nekako najvažniji i oko njega se sve vrti. Izišao je u sunakladi Čakavske katedre Šopron, Matice hrvatske Šopron, Udruge Hrvati i EMC GRAH „Kume“. Zbornik je „materijalno potpomoglo Veleposlanstvo Republike Hrvatske u Mađarskoj“.

08 Vidmarovic predstavlja Bilosniceva djela

 Vidmarović predstavlja Zbornik i Bilosnićeva sabrana djela

U zborniku su zastupljeni radovi Timee Horvat, nedavno preminuloga Lajoša Škrapića (1938. – 2016.), Enerike Bijač, Božice Brkan, Ane Šoretić, Doroteje Zichmann Lipković, Đure Vidmarovića, Igora Šipića, Tomislava Marijana Bilosnića, Marka Gregura, Jurice Čenara, Nenada Piskača, Josipa Palade, Herberta Gassnera, Božidara Glavine, Darka Pere Pernjaka, Šandor Horvata i Nikše Krpetića. Zbornik je bogat portretnim i dokumentarističkim fotografijama.

09 Piskac govori kajkavianu nastalu u Koljnfu

Piskač govori kajkavske stihove nastale u Koljnofu

O prvom Zborniku s naših susreta Vidmarović je kazao kako je riječ o „pionirskom djelu“ jedne „sretne komunikacije Gradišća s Hrvatskom“. Kroz susrete je prošlo više od dvadeset i pet književnika iz Hrvatske, naglasio je Vidmarović i dodao – svi bez naknade, s puno entuzijazma, čime se pridonijelo međusobnoj komunikaciji, upoznavanju, zajedništvu u zajedničkome kulturnom prostoru. Nastala su i nova književna djela, prijevodi, novinski članci, izložbe, predavanja...

10 Jurica Cenar uziva pred nastup na otvorenju Susreta

Jurica Čenar uživa zamišljen uoči svojega nastupa

Ove godine po prvi put se u organizaciju uključilo i DHK. Zbornik je vrhunac naših nastojanja i međusobnih sveza, on u knjiškom izdanju ostaje trajan spomenik. Zahvalio je svima koji su sudjelovali u njegovoj realizaciji. A onda se prisjetio kako je izgledao Koljnof prije više od četrdeset godina kad je prvi put kročio u njega i među njegove stanovnike. Franjo Pajrić stariji (učitelj u miru) sa suprugom posvjedočio je tim početcima otkrivanja sjevernoga dijela zapadnougarskih Hrvata... Tada je još, ne zaboravimo, na sceni bila „željezna zavjesa“. Nekih tri stotine metara od mjesta na kojemu predstavljamo zbornik.

11 Herbert Gassner dojurio je s beckoga sajma knjiga

Herbert Gassner dojurio je s bečkoga sajma knjiga

Nazočni su književnici iznijeli ulomke iz proze i pokoju pjesmu objavljenu u tek izišlome Zborniku – na kojemu još miriši tiskarska boja, a publici se prvi put na Susretima predstavio Ive Baričić, pučki pjesnik iz Dalmacije, koji je osvojio srca Koljnofčana. O aktualnostima na bečkome sajmu knjiga opširno je izložio dr. Herbert Gassner, te donio sa sajma pregršt književnih časopisa i drugih materijala – „da budemo u tijeku“. Za zbornik sam poslao deset pjesama, koje sam istodobno poslao i u jedan naš časopis. U časopisu su objavljene, ali, ukrivo, sa stihovima poravnanim ulijevo. Poznato je da nisam ljevičar. Još 1995. s prvim računalom zauvijek sam otišao sa stihovima u retke poravnane u središtu (i napustio olovku i papir zarivši glavu i prste u tipkovnicu – ljubavnicu, kaže mi žena). Provjeravam, Zbornik je vjerno prenio sadržaj, pa na tome zahvaljujem uredniku dr. Franji Pajriću, a čitatelje onoga časopisa upućujem da original pročitaju u spomenutom zborniku.

12 Niksa Krpetic u boristofskoj skoli

 Nikša Krpetić s djecom u borištofskoj školi

Nismo stigli ni predahnuti već smo na prvoj i jedinoj probi predstave „Ljubav nas veže i spaja“, koju ćemo izvesti sutra (petak, 9. studenoga) i nikad više. Odrekli smo se i prijenosa nogometnoga sraza Hrvatske i Grčke u sklopu kvalifikacija za svjetsko prvenstvo. To mi je teško palo. No, sin me putem stanovitoga „votsapa“ uredno izvještavao o rezultatu. Tekma je završila otprilike kad i proba. Od umora jedva stojim na nogama, a nisam igrao nogomet, što su vidjeli svi koji su pratili tv prijenos ove važne utakmice. Drži me stabilnim maksimirski rezultat od 4 naprama 1 za našu reprezentaciju. Čestitam na pobjedi. Idemo u Rusiju na svjetsko prvenstvo, gdje nam je i mjesto.

13 grob Mihovila Nakovica

Na grobu Mihovila Nakovića u Koljnofu

Petak. Za divno čudo spadam u rijetke sretnike koji imaju „slobodno“ prijepodne. Koristim ga za obilazak Koljnofa, pridružuju mi se Bilosnić i Zoran Bošković. Odlučismo obići grobove naših pjesnika pokopanih u Koljnofu: Mihovila Nakovića (1840. – 1900.) i Mate Sinkovića (1927. – 1972.). Pitamo jednoga čovjeka, na hrvatskom, za put do groblja. Odgovorio nam je na odličnom hrvatskom! Kako znate tako dobro hrvatski, zanimalo nas je. Kaže nam: Pa ja sam iz Koljnofa. Istodobno predsjednik DHK obišao je grob pjesnika Pavla Horvata preminuloga prije devet godina, dok su „dijabetičari“ obišli grobove najznamenitijih Hrvata pokopanih u Petrovom Selu. Tako smo s malim zakašnjenjem obilježili Dušni dan – svjetlost vječna svijetlila im, počivali u miru Božjem.

14 Na grobu Lajosa Skrapica

Na grobu Lajoša Škrapića u Petrovom Selu

Mi, koji još hodamo Europom, idemo za svojim nemirom. Kad je pristigla petroviska skupina u Koljnof, stigla je zapovijed - napadamo dvorac! U Austriji. Veličanstveno zdanje s najvećom privatnom zbirkom oružja nalazi se u Fortnavi.

15 Viteski dvorac

Viteški dvorac na brijegu

Sačuvan, njegovan, pažen i mažen. Bez ulaznice i stručnog vodiča (od kojega Franjo Pajrić zna tri puta više) nema ulaza. Ostah bez daha, ne zato što bih volio oružje, već zato što je sve tako dobro očuvano da se čak i jedan autentičan šišmiš pojavio u hodnicima dvorca i preplašio Božicu Brkan, pa je navukla kapuljaču. Nisam ga uspio fotografirati. Božicu jesam, ali fotka je jako mutna. Sorry Božica.

16 Evo nas gore. Viteski dvorac Fortnava

 Evo nas gore. Viteški dvorac Fortnava

Nije bilo lako živjeti u dvorcu. Bunar s pitkom vodom, primjerice, dubok je pedeset metara. Pouzdano se zna da su ga iskopali Hrvati iz Bosne. Ne znam tko im je s te dubine dizao vodu, no, taj posao sigurno su radili najsnažniji. Pogled u bezdan čini mi se kao pogled u ralje. A ima i ralja. Na ulazu je obješen krokodil otvorenih usta. Stoji tu već nekoliko stotina godina. Svaka čast dečkima koji su ga preparirali. Ne znam je li to zasluga krokodila ili kipova svetica i svetaca s pročelja na ulazu u dvorac, ali dvorac nikad nije okupiran, tj. zauzet od neprijateljskih vojski. Ilustracije radi najstariji dio dvorca iz 13. stoljeća (toranj) ima zidove debele 7 metara.

17 zidovi tornja debeli 7 metara

 Zidovi tornja iz 13. st. debeli su 7 metara

Priču o njegovim vlasnicima ostavljam za neku iduću zgodu, premda je i ona poprilično zanimljiva. Iskreno rečeno, nisam sve uspio zapamtiti, a ne bih želio nekoga dezinformirati. A priču o impozantnoj zbirci srednjovjekovnoga oružja (pa sve do početka 20. stoljeća) bolje od mene ispričat će fotografije. Vrijedi upamtiti da se u Fortnavi čuva najstarija očuvana hrvatska zastava.

18 Najstarija ocuvana hrvatska zastava cuva se u Fortnavi

Najstarija hrvatska zastava čuva se u dvorcu u Fortnavi

No s tom količinom kopalja, mačeva, bajuneta, pušaka, samokresa, ručnih bomba, kremena, topova različitih kalibara s kamenim kuglama, logističkim zaprežnim kolima, šatorima i drugim vojničkim alatima, godine 1991. sigurno bismo se lakše obranili od velikosrpske agresije. Sjećam se i danas jednoga Mađara iz Lovasa, koji je „na položaj“ došao samo sa srednjovjekovnom sabljom u nadi da će zaustaviti JNA „gvožde“. Kamera ga snimila a program Za slobodu emitirao dok je s isukanom sabljom poviknuo: Banzai! Nadam se da je preživio rat.

19 puska puca a top rice

Puška, istina, puca, ali top riče!

20 detalj zbirke

Detalj najveće privatne zbirke oružja u Europi

21 moderan samokres

 Moderan samokres s početka prošloga stoljeća

Pao je mrak, predstava je zakazana za 19 sati, stoga žurimo natrag puni dojmova koji se ne stignu slegnuti, jer već u kombiju svi se uživjeli u svoje uloge. Nervoza pred premijeru! I stvarno, kao i prošle godine, gledalište je ispunjeno do posljednjega stolca. Ljubav nas veže i spaja komad je koji govori o koljnofskim ljubavnim tricama i kučinama. Kako se uklopilo nas pet? Joj, mene, joj.

22 detalj predstave

Scena iz predstave Ljubav nas veže i spaja

Pet minuta prije predstave zamolila me jedna glumica, da se njoj jako sviđa kajkavska rič i da moram nešto poduzeti po tom pitanju. Nisam je mogao odbiti, pa sam otrčao po tekst jedne ljubavne kajkavske pjesme. Kad sam zadihan stigao s one strane zastora, rekla mi je i mjesto na kojemu moram utrčati u povijest koljnofskoga kazališta.

23 Piskac izjavljuje ljubav na neobican nacin

 Piskač na daskama izjavljuje ljubav na neobičan način

Veli Bilosnić, koji se s Boškovićem i Krpetićem na daskama snalazi poput ribe u vodi, da smo Ive pučki i ja dobro odradili posao, ali nije mu jasno kad i kako se uopće dogodilo da uletimo sa svojim ljubavnim stihovima. Evo, sad sam otkrio – pet minuta prije početka. Toliko o predstavi, s opaskom da je završila s 20 kilograma svježega sladoleda, kojega su „interaktivno“ smazali publika i ansambl. O protuasimilacijskoj ulozi amaterskoga kazališta, bit će još riječi. Ali, sutra. Prije toga onoj glumici darujem svoju knjigu Pem tam tam pem punu kajkavskih riči. Skoro se od ganuća rasplakala. I ja. I tako je počela predstava poslije predstave.

24 Crkva Majke Bozje Koljnofske

Crkva Majke Božje Koljnofske

I došao je sutra. Subota. Odlazim u ranu šetnju pustim ulicama Koljnofa. I susretnemo malo dalje od koljnofskoga kuhara sa zanimljivom pregačom nalik dresu hrvatske reprezentacije, radišnoga Lajoša, jednoga iz glumačkoga ansambla. Zove nas doma, ali kaj, ne stignemo se družiti jer program je zgusnut i prenapregnut do pucanja. Zadržavam se u razgovoru s njim i Boškovićem u Lajoševu dvorištu. Fini čovjek. Popravlja slavine po Austriji i kaže da je susreće sve više Hrvata iz Hrvatske „na prviremenom radu“. Veli da će danas doći pogledati filmsku projekciju i pita o čemu se radi. Ne otkrivam sadržaj, neka bude iznenađenje.

25 Andrija Pavlekovic

Andrija Pavleković prevodi kajkavski na mađarski

Prijepodne družim se s novinarom Andrijom Pavlekovićem, koji radi na državnoj televiziji ako se ne varam. Zajedno odosmo na književno-prevoditeljsku radionicu. Andrija je valjda mislio pisati novinski tekst kad je izvadio laptop. Zaskočih ga pitanjem, čuj, jesi ikad prevodio s kajkavskoga na mađarski. Nije, ali je kajkavskih (podravskih) korijena. E, sad buš kajkal na mađarskom. Prihvatio je izazov i cijelo se prijepodne znojio nad tri moje kajkaviane, a ja nad mađarskim koji ne znam ni beknuti. Sto i jedan (prevoditeljski) problem! Ozbiljno. Uglavnom, da ne zaboravim važno – trenutno u Hrvatskoj nemamo nekoga vrsnoga prevoditelja s hrvatskoga na mađarski, isto vrijedi i za Mađarsku. Problem je detektiran, a hoće li biti riješen, nije na našim skromnim snagama.
Evo, uz zahvalu Andriji, kako izgleda jedan original i prijevod na mađarski:

ČEZ Z

dojdem ti nazu čez kmične vure
idem ti čez terje
došel ti bum
kervavi
došel
bum
čez
z

 

ÁT A Z

eljövök ismét az éjszakai órában
töviseken át érkezem hozzád
eljövök hozzád
vérzően
érkezem
át
z

26 Nacelnik Koljnofa Franjo Grubic

Načelnik Koljnofa Franjo Grubić

Uvodno slovo o stanju prevoditeljske hrvatsko-mađarske scene održao je Đuro Vidmarović. Na književnoj se radionici zatekao i načelnik općine g. Grubić. Baš sam ga htio pitati je li i on počeo pisati, ili se sprema prevoditi, kad uočih na njegovoj kravati grb grada Zaprešića. Malo mi je herc zaigrao. Veli da mu je kravatu darovao gradonačelnik Zaprešića i daju rado nosi.

 

27 radna atmosfera

Radna atmosfera na književno-prevoditeljskoj radionici

I drugi nazočni na radionici prevode, pišu, ali ne stignem uloviti tko koga prevodi i s kojega jezika na koji. Pokušao sam prošle godine, ali sam se izgubio. No, radi se. Istina, nema nekih na koje smo računali. I odmah se zabrinuti pitamo: slabi li interes za ovu, po svim kriterijima specifičnu, a rekao bih i potrebnu radionicu. Na kraju mi Andrija poručuje da će prijevode još dorađivati kad dođe doma. Žao mi ga, jer je „kaj“ zapravo neprevediv. Bojim se da će prevoditelj, makar bio i kajkavskih korijena, ipak morati konzultirati hrvatski standard. Kao premosnicu, da ne rečem „pejsmejker“.

28 stigao veleposlanik

Na koljnofske susrete stigao je naš veleposlanik dr. Mladen Andrlić

I tak. U tri popodne, točno po rasporedu, stigao je nedavno pristigli veleposlanik RH u Mađarskoj sa svojom suradnicom. Dočekali smo ga. Srdačno. Prvi put jedan veleposlanik na našim Susretima. Dr. Mladen Andrlić sa savjetnicom Majom Rozenzweig-Bajić. I odmah su se pridružili na popodnevnom dijelu radionice u kojoj se izlagala tema „Uloga pučkoga kazališta u očuvanju lokalne zajednice“, zajedno s načelnikom Koljnofa Franjom Grubićem.

29 Izaslanstvo se upoznaje s koljnofkom osnovnom skolom

 Izaslanstvo se upoznaje s koljnofskom osnovnom školom

Pozdravne su govore održali načelnik Koljnofa, dr. Franjo Pajrić i predsjednik DHK, iscrpno ga informirajući o Susretima, od početaka prije devet „ljet“ do izlaska Zbornika prije neki dan. Predstavljena je i struktura Susreta koju čine obilasci školske djece, susreti s književnicima i književnom riječi, kazališna predstava, književno-prevoditeljske radionice. Vidmarović je istaknuo „tamo gdje je veleposlanik tamo je i hrvatska država, a tamo gdje se govori i piše hrvatski i tamo je, u kulturnom smislu, Hrvatska“.

30 predavanje Ane Soretic

Predavanje Ane Šoretić započelo je zvonom za uzbunu

Veleposlanik Andrlić zahvalio se na pozivu i dobrodošlici, objasnio je prilike i zadaće koje stoje pred njim i veleposlanstvom. I prihvatio je ostati još koji sat, što je domaćine razveselilo, pa su veleposlanika upoznali sa čuvarnicom (dječji vrtić), Osnovnom školom Mihovil Naković, poviješću Koljnofa i problemima s kojima se gradišćanski Hrvati susreću.

Popodnevnu temu je izvrsno elaborirala Ana Šoretić predavanjem o „25 ljet Kazališne skupine Cogrštof (Zagersdorf)“. Ukratko ona je pokrenula kazališnu skupinu u Cogrštofu. Igrali su na hrvatskom jeziku. Stekli publiku, rekvizite i sve što je potrebno za kazališnu predstavu. U međuvremenu ansambl se raspao, zadnju su predstavu odigrali 2008. Ana se boji da će u njezinom mjestu, ako itko opet pokrene pučko kazalište, biti riječ samo o njemačkome jeziku. Takva je situacija. I na tom primjeru može se vidjeti „uloga pučkoga kazališta“ u očuvanju ne samo hrvatske manjine.

31 Ana Soretic i Duro Vidmarovic

Ana Šoretić s predsjednikom DHK Đurom Vidmarovićem

O svojem mjesnom kazalištu, na čije su predstave rado dolazili i pripadnici većine, štoviše i glumili u predstavama, Ana je Šoretić objavila dvojezičnu knjigu „Puna zdjela – Volle Schüssel“. Iz nje prenosim njenu pjesmu:

 

BUMERANG

Predstavu za predstavom
ljeto za ljetom
brcamo
zbrušene riči
izibrane karaktere
neobične situacije
jad i zadovoljstvo
veselje i tugu
suze i smih
med naš publikum
kot bumerang

kadakoč dostigne svoj cilj
kadakoč udri pre tvrdo lice onoga,
ki nije uvježban zakonom bumeranga
pa doleti najzad na pozornicu
tr vrća sve ono, ča je odanle došlo

kadakoč se ugoda
on jedinstveni, zvanaredni, radosni mah
ki probudi mnoge ruke na iskren aplauz

brcati bumerang
majstorski
odlično
do perfekcije
triba uvježbanu ruku
koncentriranu
triba vježbu cijeli život.
Splaća se, velu oni,
ki ljubu igru.

Ana Šoretić počela je pisati kazališne komade na hrvatskom jeziku sa sedamnaest godina, tada pod muškim pseudonimom, iz straha da joj na predstavu nitko od mještana ne će doći. A onda je počela i režirati. Svojim je izlaganjem napravila puni krug jednoga uspješnoga lokalnoga projekta u koji je uključen jezični izričaj, razvitak tehnike i pozornice, te kvalitetne glume i njegovanje publike, koja se gotovo poistovjetila s kazalištem i predstavama na hrvatskom gradišćanskom jeziku. Kaže, kako su se često ona i ansambl pitali koliko dugo će ih još publika razumjeti?

32 Joska Ficko

 Koljnofski pučki pjesnik Joška Ficko recitira koljnofsku prošlost, sadašnjost i budućnost

Na kraju rasprave u kojoj je briljirao koljnofski pučki pjesnik Joška Ficko, koji je u stihovima veleposlaniku objasnio svoje viđenje izumiranja Hrvata u Gradišću, Ana je Šoretić podsjetila skup na dvostruku obljetnicu. Književnici Vidmarović i Bilosnić napunili su sedamdeset godina života. Pljesak i čestitke.

33 dvostruka obljetnica

 Dvostruka rođendanska čestitka o 70. obljetnici života

U 19 sati zakazana je projekcija filma redatelja Jakova Sedlara „Svetac, zločinac i dvorske lude“ (za kojega sam napisao scenarij) u kojemu se sudaraju Stepinac s Titom i njegovim suvremenim dvorskim ludama, pa dok veleposlanik obilazi Koljnof, provjeravam funkcionira li tehnika. Funkcionira, naravno. Prvi put na Susretima imamo projekciju filma. Hvala Jakovu.

34 Cetverosturka glazbena cestitka

Četverostruka rođendanska glazbena čestitka

Na ulazu u dvoranu odnekud se pojavili tamburaši, zaskočili i naše sedamdesetogodišnjake, ali i nešto mlađe Gassnera i Boškovića koji baš na Martinje imaju rođendane. Osim toga zaštitnik Koljnofa (i cijeloga Gradišća) je sv. Martin. I kaj sad? Kad su tambure u pitanju i rođendanska glazbena čestitka, projekcija može malo pričekati. Spontani polusatni tamburaški koncert.

Na projekciju su stigli i našijenci iz Beča. O filmu ne ću pisati. Nisam filmski kritičar. Tek ću zabilježiti da je reakcija publike za mene bila očekivana. Neka mučna i duboka tišina, duboka kao onaj bunar u Viteškom dvorcu. Trebalo je malo pričekati na prve reakcije. I one su bile očekivane.

35 kasna vecera

Kasna večera u dobroj atmosferi Hrvata iz tri države usred doma kulture

Tako smo dočekali i debelu večer, pa smo, dakako, večerali. Veleposlanik nas je napustio i otišao put Budimpešte. Onda je stigla rođendanska torta, pa se pojavila gitara, Dubrovački kavaljeri iz Beča i dvije mandoline i bilo je jasno da je samo pitanje trenutka kad će između dvije skladbe početi recitali slavljenicima u čast. Pjesma po pjesma, rukovanje, pozdravljanje, razlaz... Ne, nije još gotovo. Ujutro su Susreti završeni na svetoj (dvojezičnoj) misi u crkvi Majke Božje Koljnofske. Gorka je spoznaja da se u Koljnofu ne služi misa na hrvatskom. Ispred crkve čini se da su svi govorili hrvatski. Pred pejsmejkerašima i šećerašima dug je put. Koliko čujem svi su ga preživjeli i sretno stigli doma. Hrvatska se istu večer plasirala na svjetsko nogometno prvenstvo. Bogu hvala za oboje. Krećemo u novi, Vukovarom obilježeni tjedan.

35B Sve u znaku Vukovara

Vukovar se i u Koljnofu štuje, domaćim kiparenjem i Bilosnićevim stihovima

Svrbe me prve vijesti po povratku. Prva je vijest šizofrena – junaku obrane Vukovara, Crvenkapi, podignut je spomenik bez grba postrojbe, znači, doma je sve po starom.

36 Milan Jajčinovic

Milan Jajčinović

Druga je tužna vijest: Preminuo je novinar i kolumnist Milan Jajčinović. Hvala mu na vrsnim tekstovima i na nekoliko plodonosnih telefonskih razgovora. Treća vijest: Mađarski premijer Orban upozorio je na listu s popisom članova parlamenta EU koje George Soros smatra „saveznicima“ i ovaj bi dokument trebao biti alarm za uzbunu cijeloj EU, a ne samo za Mađarsku, piše američki breibart.com. i donosi link na listu članova EU koja uključuje 226 zastupnika Europskog parlamenta, među kojima su Picula, Škrlec, Borzan, Radoš i Jakovčić. Velim, sve po starom.

Nenad Piskač
Fotografije: Timea Horvat, Franjo Pajrić i Nenad Piskač

Prilog: Fotografije za uspomenu

U0 Krpetic za madarsku tv daje intervju Niksa i intervju

U6 O zborniku zbori T. M. Bilosnic

U6 Ovako se kuha u Koljnofu


U7 Dobar stimung u Petrovom Selu

U8 Niksa u koljnofskoj skoli

U10 Susret nacelnika s novim veleposlanikom

U11 stari znanci

Pet, 22-11-2019, 22:26:04

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.