Sred pušaka, bajuneta s Partijom do nakraj svijeta

Za razumijevanje ustanka u tijeku i akutne zbrke, kaosa, nereda i pakla potrebno je odozgo promotriti načela iz kojih ustaše crpe snagu. Partija ih je davno usvojila. Više, budimo objektivni, ne spominje na kojoj „zemaljskoj konferenciji“ ili „kongresu“. No, od njih ne odstupa, kako u totalitarnom jugokomunističkom režimu, tako i u demokratskim okolnostima.

I kad izgubi vlast Partija se ne odriče „kursa“ načelnih polazišta. Ona ih grčevito drži, sustavnije i vjerodostojnije provodi od, recimo, tzv. „desnice“ u odnosu na Starčevića, Radića ili ne-daj-bože Tuđmana. Ne samo da ih se drži, ona ih agresivno nameće. Pogledajmo iz ptičje perspektive: a) načela za pravilan izbor ministara, i b) državotvorna načela Partije, da ne ostane sve na kreketanju u kloaki žablje perspektive nametnutoga nam crvenoga fašizma.

Načela Partije za pravilan izbor ministara

Početno načelo – svaki ministar mora imati podobnicu, dokument Partije kojim mu politbiro dopušta pravo javnosti, pravo bavljenja politikom i pravo da bude biran ili imenovan.

Braniteljsko načelo – ministri ne smiju biti hrvatski branitelji, niti branitelji Hrvatske. Svaki hrvatski branitelj korisnik zakonskih prava je kriminalac. Svaki branitelj Hrvatske je fašist. Jedni i drugi su crnokošuljaši. Branitelji Partije dužnu su ih nemilosrdno lustrirati, institucionalno i vaninstitucionalno.

Srpsko načelo – nužno je da ministri ne budu iz redova neosviještenih nacionalnih manjina. Ključno je - nacionalni sastav vlade mora odražavati stanje kao da su Srbi u Hrvatskoj narod, a Hrvati nacionalna manjina.

Reformsko načelo – ministri koji pokazuju osobnu inicijativu nisu ministri na liniji Partije. Ne postoje dobri ministri tzv. reformskoga smjera. Jedini reformski smjer jesu partijska državotvorna načela.

Načelo socijalne pravde – insistirati na njemu kad se Partija uspinje na vlast. Kad je Partija u poziciji socijalna NačelaZa razumijevanje ustanka u tijeku i akutne zbrke, kaosa, nereda i pakla potrebno je odozgo promotriti načela iz kojih ustaše crpe snagu. Partija ih je davno usvojila. Više, budimo objektivni, ne spominje na kojoj „zemaljskoj konferenciji“ ili „kongresu“. No, od njih ne odstupa, kako u totalitarnom jugokomunističkom režimu, tako i u demokratskim okolnostima.pravda je više-manje ostatak buržoaskog društva. Stoga Partija, nikako ministar, određuje kad je socijalna pravda socijalna ili asocijalna, pravedna ili nepravedna.

Proizvodno načelo – ministar koji ne proizvodi rupe u zakonu, drveno željezo i okrugle kocke ne poštuje proizvodna načela jedne, jedine i jedinstvene Partije namijenjena tržištu na ovim prostorima.

Načelo rada - ministar mora neprestano raditi tako da njegov resor postane kolektivnim ovisnikom o mišljenju Partije.

Fašizacijsko načelo – ministar koji ne prihvaća zaključke, mišljenja i polazišta Partije bio je, jest i bit će fašist. Vlada u kojoj radi je fašistička, djelomično ili u cijelosti, prihvatljivije je u cijelosti. Hrvatska u kojoj Partija nije na vlasti po definiciji je goli fašizam. Fašizacija Hrvatske, dakle, nema alternativu. Ona je u temelju Partije.

Antifašističko načelo – ministar je dužan, kao pijan plota držati se aksioma o tome da antifašizam izvan Partije ne postoji, nije postojao i nikada ne će postojati. Postoji samo dijaljektički antifašizam Partije druga Tita. Skraćeno: Partija je jedini preostali bog svetoga antifašizma i nema drugih antifašističkih bogova budući da je drug Tito u međuvremenu otišao s Romanije, a JNA u istoriju povijesti gvožđa.

Opijumsko načelo – ministar vjernik neprihvatljiv je opijum za narod. Samo i jedino Partija smije opijati narod.
Načelo odgovornosti – za dobro funkcioniranje resornog bankomata oko kojega okuplja klasno svjesne ovisnike ministar je odgovoran samo Partiji.

Jasno je kako nije moguće sastaviti hrvatsku vladu na osnovi partijskih načela. To nas ne bi smjelo čuditi budući da su načela za sastav partijski idealne vlade dosljedno izvedena iz državotvornih načela Partije za koja se ne zna kad su i gdje usvojena, ali se zna da su „historijska nužnost“, da su antifašistička i da jednom negdje usvojena jesu. Ne radi se, naime, o tome jesu li ona usvojena ili nisu, već o tome koliko su dosljedno provedena. Nabrojimo samo nedvojbena.

Načela Partije za državotvorno ispravnu politiku

Načelo postanka antifašističkoga svijeta - teorija evolucije i bez prijelaznih oblika dokazala je kako nije teorija, već istina historijskog materijalizma, da se na ovim prostorima big bang dogodio 1945. Sve prije nastanka antifašističke galaksije bila je crna rupa neorganizirane fašističke materije.

Temeljno načelo – budući da je riječ o građanskom ratu Domovinski rat nije temelj države. Samo rat pod vodstvom Partije može biti temelj. Domovinski rat nije vođen pod mudrim vodstvom Partije. Iz toga proizlazi kako je država bez partijskoga temelja slučajna nepartijska država što je sa stajališta historijskoga materijalizma neodrživo na ovim prostorima nesagledive antifašističke galaksije.

Načelo integracija – Hrvatska je država samo ako je integrirana u srpski commonwealth. Kad nije u sastavu srpskoga commonwealtha Hrvatska je zločin u zločinu iz predantifašističke crne rupe.

Načelo o konstitutivnosti – Hrvatska je država samo kad su Srbi u Hrvatskoj konstitutivan narod homogen sa Beogradom i ćiriličnim pločama. Kad Srbi u Hrvatskoj nisu konstitutivan narod Hrvatska je fašistička. Hrvatska sa srpskom nacionalnom manjinom je slučajna.

Načelo o BiH – proaktivna politika Hrvatske prema položaju Hrvata u BiH jest agresija, no, u nekim PraktikantiE, sad se pitam, kako mogu baštinici, zagovornici, glasnogovornici, batinaši, niškoristi, praktikanti i pacijenti navedenih načela tražiti od Oreškovićeve vlade rezultate najavljenih reforma ostvarene u prvih trideset (brojkom: 30!) dana vladanja?! Tražeći odgovor na pitanje došao sam, nemojte zamjeriti, do zaključka kako je riječ o kretenluku bez primjera u novijoj hrvatskoj povijesti. I šire, i dalje.okolnostima može biti i građanski rat na prostoru bivše Jugoslavije.

Načelo o emigraciji – Hrvatska je jedinstvena država samo s amputiranim hrvatskim iseljeništvom.

Načelo o porezima – porezi su ozakonjena partijska članarina s kojom autonomno raspolaže Partija na čelu s generalnim sekretarom. Porezi će nestati nastankom besklasnog društva u boljoj budućnosti KPJ. Do tada Partija mora neprestano mijenjati poreznu politiku kako bi funkcionirala nefunkcionalna investicijska klima antifašističkog svijeta.

Načelo iseljavanja – Hrvatska je uređenija što je hrvatsko iseljeništvo brojnije a inozemne doznake iseljenika izdašnije. Proizvodnja iseljeništva ne smije stati.

Načelo duga – Hrvatska je snažnija što ima veći inozemni dug i manji kreditni rejting. U proizvodnju duga uvesti treću smjenu.

Načelo poduzetništva – poduzetnik je porezni i parafiskalni rob plaćanja dozvole za rad i partijske članarine. Ako nije rob ne može biti poduzetnikom.

Načelo prava – Hrvatska je država za slobodno vježbanje izmišljenih prava manjina i onemogućavanje povijesnih prava većine. Većina i manjina jesu građanke i građani, pojedinke i pojedinci u ovoj zemlji antifašističke unije. Narod treba izumrijeti, nacionalne manjine živjeti.

Načelo vlasti – Hrvatska je država kad njome vlada Partija. Inače je, oduvijek i zauvijek, takozvana endeha iz razdoblja prije big banga.

Lustracijsko načelo zaštite naroda – Partija zbog zdravlja naroda zadržava stečeno običajno pravo da lustrira koga hoće i kad hoće. Njezino je autonomno pravo da ne bude lustrirana. Po definiciji lustratora (Partiju) se ne smije se lustrirati. Počeci Partijske lustracije sežu do big banga i Organizacije za zaštitu naroda (Ozna).

Narodno načelo poklonstva – budući da ni poslije četrnaest petoljetki još nije izumro u planiranoj mjeri, narod postaje više narodnom masom kad bez pogovora sagiba glavu pred državotvornim načelima Partije.

Načelo obnove - Državotvorna načela Partije u demokratskim okolnostima zamjenjuju revoluciju do obnove tzv. totalitarnih.

E, sad se pitam, kako mogu baštinici, zagovornici, glasnogovornici, batinaši, niškoristi, praktikanti i pacijenti navedenih načela tražiti od Oreškovićeve vlade rezultate najavljenih reforma ostvarene u prvih trideset (brojkom: 30!) dana vladanja?! Tražeći odgovor na pitanje došao sam, nemojte zamjeriti, do zaključka kako je riječ o kretenluku bez primjera u novijoj hrvatskoj povijesti. I šire, i dalje.

Nenad Piskač

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.