Neoprostivi grijeh: Mirko Rašković je hrvatski branitelj!

Bio ili ne bio u problematičnom Registru hrvatskih branitelja Mirko Rašković je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata. Ako je lažni branitelj, onda ministar Predrag Matić nije dobro radio svoj posao. Ako Rašković nije lažni branitelj, onda pak Matić opet nije radio svoj posao i zaštitio hrvatskoga branitelja Raškovića pred progonom. Matić još nije dao ostavku!

Budući da je u javnost izišao dokument o Raškovićevoj ulozi u Domovinskom ratu, čiju autentičnost nitko ne dovodi u pitanje, moramo se zapitati tko je, zašto i u čiju korist u javnost plasirao dokument koji ni u jednoj normalnoj državi ne bi smio izići u javnost. Svaka država štiti svoje ljude koji na neprijateljskom, okupiranom, području rade za napadnutu državu. Osim u banana državama. Hrvatska jest u banani, ali nije Milanovićeva banana!

Drugovi, Srbin hrvatski branitelj – ima da ga nema!

Hajka Partije pokrenuta protiv hrvatskoga branitelja Mirka Raškovića u rangu je nasilja izvršenoga nad pokojnim Darkom Pajičićem. Darku su usred Vukovara otkinuli pola glave, a Raškovića javno prokazali na takav način da mu je ugrožen život, ali i nacionalna sigurnost. Uopće nije važno tko je potpisao dokument o ratnom putu hrvatskoga branitelja Raškovića. Njegovu autentičnost, uostalom, nitko ne dovodi u pitanje. Važno je da je dokument provaljen i važno je da je pucano po još jednom hrvatskom branitelju.

Činjenica da je iz državne ustanove procurio dokument važan za nacionalnu sigurnost, a za dnevnopolitičke potrebe Partije i Milanovića, daje argument Predsjednici da raspusti ovu nesposobnu, nenarodnu i tehničku vladu. Naravno, ako se hoće informirati, onda je to i Mostu argument da se s takvom ekipom ne smije koalirati, jer je opasna po državu u cjelini.

Naravno da čestiti hrvatski branitelj nikad ne će dati svoj potpis za vladu koja svekoliki pad prikazuje kao rast, kao što ga uostalom ni Rašković nije dao. Njegova sudbina odlično oslikava poziciju hrvatskih branitelja, osobito onih po nacionalnosti Srba. Oni kao da ne postoje. Nema ih nigdje, dok se favoriziraju oni koji su bili postrani ili na strani agresora. Ako se negdje i pojave lojalni Srbi branitelji, a ne plešu kako Partija svira, prolaze kao Rašković. Sad je to svima jasno – bilo je tako i u Jugi. Zato, da bi koliko-toliko ublažio bolnu istinu, Pupovac sada pušta balone o tome da je moguća potpora SDSS-a i ovima i onima.

Politika Partije: Puzeća agresija ne smije stati

Partija je tijekom protekloga mandata u svrhu zaštite jugoslavenskoga represivnoga aparata od ruke pravde Lex Perkovićem izložila Hrvatsku europskom ruglu. Sad je s prokazivanjem hrvatskoga ratnog obavještajca pokazala da je ostala na svom putu. Na partijskom putu normalno je štititi jugoslavenski totalitarni sustav i istodobno potkopavati obavještajni sustav države Hrvatske. Evo, dakle, jednoga područja koji zahtijeva hitne i korijenite reforme. Nadam se da je i Most shvatio o čemu se radi, da, naime, Domovinski rat nije u cijelosti završio, jer agresija još traje. Da ne traje ne bi ministar vlade RSK bio predsjednikom SDSS-a, niti bi obavještajci RSK danas bili visoki, nesmjenjivi, državni dužnosnici i službenici.

Partijski rat protiv hrvatskih branitelja vodi se bez obzira na njihovu nacionalnost. Zvao se hrvatski branitelj Gotovina ili Markač, Pajičić, Marić ili Rašković, beogradskoj Hrvatskoj čije političke interese najbolje zagovara Partija, svi su oni opasni i svi se oni nalaze u registru „neprijatelja naroda“. Temelj i cilj Partije je uspostava i obrana beogradske Hrvatske. Nju treba čuvati „kao zenicu oka svoga“. Prije negoli se napravi reforma hrvatske obavještajne zajednice, očekujem da tehnička ekipa Partije objavi i Registar kazala imena hrvatskih obavještajaca, osobito onih koji su radili na području država agresora. To bi bila dosljedna politika „ove vlade u ovoj zemlji“.

Partiji je, dakle, problem što jedan SDSS-ovac, hrvatski branitelj, ne daje potporu izbornom gubitniku, Milanoviću, da postane mandatar. Partiji nije problem što gubitniku Milanoviću daje potporu SDSS-ovac bivši ministar u okupatorskoj vladi RSK. S obzirom na to kako su se u prokazivanju Raškovića ponašali Pupovac i Stanimirović, moguće je zaključiti da je SDSS pod njihovim vodstvom samo oour Partije.

Zabrinutost Predsjednice dobila je konkretan oblik

Mirko Rašković istupio je iz SDSS-a, pa u ovom trenutku ne znamo ima li u SDSS-u ijednoga hrvatskog branitelja. Predsjednici Republike požalio se na pritiske i prijetnje nakon što je postalo jasno da ima izdvojeno mišljenje koje ne odgovara Partiji. Štoviše, zatražio je zaštitu Predsjednice. Ona je danas reagirala, reklo bi se – po službenoj dužnosti.

Zatražila je od Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost provedbu nadzora u Sigurnosno obavještajnoj agenciji „zbog objave dokumenta o ratnom putu Mirka Raškovića“ u propartijskom tjedniku Telegram, pokrenutom (od bivšeg gl. ur. lista Komunist) upravo za dnevnopolitičke potrebe Partije u predizborno i postizborno vrijeme. Predsjednica Republike na ovaj potez odlučila se zbog zabrinutosti za građane koji su sudjelovali u Domovinskom ratu, posebice zbog pripadnika srpske nacionalnosti, koji su tijekom velikosrpske agresije stali u obranu hrvatske države.

Poslije Predsjedničina poteza, a prije nalaza nadzora u SOA-i, nije sasvim “bez veze“ (Danijela Trbović, HTV), očekivati da tehnički ministar nesposobne tehničke vlade, Predrag Matić, proglasi Mirka Raškovića lažnim braniteljem, a Vojislava Stanimirovića generalom HV-a, kojemu je uskraćen čin zato što je Srbin

Nenad Piskač