Iblerijanci u želji za vlašću dosegnuli mistične vizije

Na Sve Svete ujutro župnik Stjepan Barić pri kraju mise čita obavijesti. Među njima i pismo nadbiskupa Josipa Bozanića upućeno vjernicima uoči nadolazećih izbora. Pismo sam ranije pročitao, a još ranije donio odluku o tome kome ću dati svoj glas. Misli mi stoga kreativno odlutale. Na trenutak sam, mea culpa, pokušao komparirati Nadbiskupove kriterije odgovornog kršćanskoga birača s predizborno prigodnim Milanovićevim kršćanstvom i partijskim rodoljubljem. Prije negoli sam stigao zaključiti kako je to uzaludan posao, sve se streslo. I ovdje, na koru crkve u Mariji Gorici, dva metra od kostura znamenitih orgulja, koje su na zasluženoj restauraciji. Potres. Poslije pola minute vjerničke zbunjenosti župnik je nastavio čitati. Pomislio sam kako se i priroda pobunila protiv sektaške interpretacije kršćanstva i hinjena domoljublja...

Bijeg od objektivnih pokazatelja

Milanović se dosjetio etike situacije. Postao je predizbornim kršćaninom i predizbornim domoljubom. Za potrebe PartijaKao i cijeli protekli mandat, tako i u predizborju, Milanović i Partija pokazali su se odličnima u odvlačenju pozornosti s pravih tema zbog kojih se ostaje ili pada s vlasti. Pobjegavši od objektivnih problema, produbivši već postojeće do razine nacionalne krize, te namjerno ili iz nesposobnosti stvorivši i neke nove, on i Partija zalutali su na područje o kojemu nemaju pojma.ostanka na vlasti moguće postane cezaropapist ili vatreni tuđmanovac. Sve za vlast – vlast nizašto, jer „mi ili oni“ kliknuo je mali Veliki Vođa. S takvim tipom politlakrdijaša Hrvatska se još nije sudarila, osim, djelomično u slučaju dr. Sanadera. Moram reći da se s Milanovićevim stilom nije dosad susreo ni SDP, pa niti „povijest radničkoga pokreta“ u cjelini, dakle, i sve prethodne SDP-ove inačice: SKH-SDP, SKH/SKJot i KPH/KPJot.

Ono što fascinira jest Milanovićevo mističko viđenje Pape kako glasuje (valjda u 11. izbornoj jedinici?) za njegovu fatamorganu Hrvatska raste. Ipak, ne vjerujem da će Iblerov trg postati hodočasničko mjesto. Kako, naime, u taj „kršćanski“ i „rodoljubni“ kontekst partijskoga vidioca ugurati ukazanja od lex Perkovića do kukastoga križa? Ili činjenicu da Hrvati pod njegovom vladom bježe što dalje od njega i njegova mandata obilježenoga strelovitim padom? Milanovićev društveni nauk ni u čemu ne funkcionira u suglasju s načelima socijalnog nauka Crkve. Pa, ipak on sustavno zavodi biračko tijelo uvjeravajući ga da je on inkarnacija kršćanskih vrijednosti, a Partija stožerna snaga hrvatstva.

Kao i cijeli protekli mandat, tako i u predizborju, Milanović i Partija pokazali su se odličnima u odvlačenju pozornosti s pravih tema zbog kojih se ostaje ili pada s vlasti. Pobjegavši od objektivnih problema, produbivši već postojeće do razine nacionalne krize, te namjerno ili iz nesposobnosti stvorivši i neke nove, on i Partija zalutali su na područje o kojemu nemaju pojma.

Sekta iblerijanaca: Što je pad veći, to Hrvatska više raste

Milanović i Partija skrivaju temeljnu istinu o tome da nemaju program dorastao objektivnom stanju države i nacije. HrabriNasuprot iblerijancima malo je hrabrih. Ali, ima ih, ima. Njima dajem glas zato što se u proteklom mandatu nisu sakrili u sakristijske mišje rupe, ili u hladovinu pričuvnih položaja s pripadajućim sinekurama, već su, šibani sa svih strana, prepoznavali znakove vremena i na njih kršćanski i rodoljubno odgovorno reagirali, razotkrivši pritom sve i svašta.Njegova crno-bijela predizborna taktika nije ništa drugo negoli izraz osobne i partijske nemoći. Idući prema kraju kampanje u prvi plan više ne guraju ni veleeksploatiranoga Grčića zaduženog za sijanje lažnoga optimizma. Shvatili su na Iblerovom trgu, novoj katedrali i rasadniku vidioca mističnih viđenja, da im je kontraproduktivan, a to znači da su iblerijanci svjesni kako su i prije održanih izbora postali izborni gubitnici.

Prema tome, mogli bismo reći da je recept za lošu kampanju jednostavan - bijeg u šuplje kršćanstvo i domoljublje. Oni koji tako nastupaju u kampanji u pravilu su poslije izbora najljući protivnici kršćanske uljudbe i hrvatskoga domoljublja. Glas za Milanovićevo predizborno kršćanstvo i domoljublje, glas je za nastavak hrvatskoga pada. Što je taj pad veći to više prema kriterijima sekte iblerijanaca Hrvatska raste.

Nasuprot iblerijancima malo je hrabrih. Ali, ima ih, ima. Njima dajem glas zato što se u proteklom mandatu nisu sakrili u sakristijske mišje rupe, ili u hladovinu pričuvnih položaja s pripadajućim sinekurama, već su, šibani sa svih strana, prepoznavali znakove vremena i na njih kršćanski i rodoljubno odgovorno reagirali, razotkrivši pritom sve i svašta. Prije negoli zatrese kakav novi potres, zaključujem: Glas za kršćanske vrjednote i hrvatsko rodoljublje tipa Starčević – Radić – Stepinac – Tuđman, glas je za novu nadu suprotivu petnaestogodišnjem sektašenju.

Nenad Piskač

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.