Nepouzdana i sebična vlada ne zavrjeđuje popravni ispit

I u ovoj kampanji čimbenici državnih izbora ne pozivaju birače da izađu na izbore. Čini se da bi „politički sustav“ odlično funkcionirao i bez birača. Slaba izlaznost u prvi plan gura strančarske vojske na čije glasove se vodeće stranke oslanjaju. U toj konstelaciji veću opasnost predstavljaju im velika izlaznost i nove ponude na političkom tržištu, negoli realni i objektivni problemi s kojima su narod i država suočeni. Zato su predizborni „programi“ puni obećanja bez rješenja.

Kad u nas započne predizborna kampanja u pravilu ne razglaba se o dva najvažnija aspekta izbora: 1. Analiza protekloga mandata, i 2. Ponuda rješenja za idući mandat. Umjesto sadržaja stranke i glavni mediji vode politiku kojom pokušavaju uvjeriti biračko tijelo nesvrstano u stranačke torove, da su izborni rezultati unaprijed riješeni. Ne dvojim da će zbog toga određeni postotak birača udaljiti od izlaska na izbore.

Kukuriku: Među najboljim kočničarima gospodarskog rasta

Najtočniju analizu protekloga izgubljenoga mandata dao je Svjetski ekonomski forum (WEF) čiji su rezultati objavljeni u srpnju ove godine. Analizirao je konkurentnost vlada 144 države. Hrvatska vlada može se pohvaliti da je u društvu najlošijih - Venezuele, Italije, Argentine, Libije, Libanona, Angole, Čada i Mauritanije. Na ljestvici najlošijih hrvatska vlada zauzela je šesto mjesto. Bolja od nje je i srpska vlada, koja tek „otvara“ pregovore s EU o članstvu.

Mjerenje učinkovitosti, u našem slučaju neučinkovitost, otkrilo je pretjerano birokratiziranje i reguliranje, nedovoljnu transparentnost i loš zakonski okvir. Sve to koči konkurentnost države i njezin gospodarski rast. Iz toga slijedi da je Milanovićeva vlada među najuspješnijim kočničarima gospodarskoga rasta, zato je jasnije zašto Hrvati masovno iseljavaju iz Hrvatske. U Hrvatskoj ne mogu, naime, preživjeti.

Razinu birokratiziranosti teško je i izmjeriti, jer smo ušli u fazu partijskog uhljebljivanja čak i u okolnostima DugRazinu netransparentnosti oslikava podatak o novom vanjskom dugu od 100 milijarda koji je napravila Milanovićeva vlada, a od kojega je napravljeno transparentno ništa. Dodamo li svemu tome i činjenicu kako od europskih fondova šesta svjetski najnesposobnija vlada nije uspjela izvući ništa značajno, onda nam nije jasno zašto objektivni podatci u nas ne dobivaju na važnosti čak ni u predizbornoj kampanji.tehničke vlade. Razinu rastrošnosti vlade moguće je mjeriti. Ne radi se tu samo o Pusićkinim i Milanovićevim zrakoplovnim letovima za zadovoljenje vlastitih ega, već o cijelom sustavu u kojemu su ministarstva služila kao bankomat za financiranje ideoloških istomišljenika i strančarskih vojnika u čemu se istaknula, primjerice, bivša ministrica kulture sa svojim „diskrecijskim pravom“, pa i kotačić ministar izletom na poker automat u Las Vegas, ili ministar za smeće najmom skupoga poslovnog prostora...

Razinu netransparentnosti oslikava podatak o novom vanjskom dugu od 100 milijarda koji je napravila Milanovićeva vlada, a od kojega je napravljeno transparentno ništa. Dodamo li svemu tome i činjenicu kako od europskih fondova šesta svjetski najnesposobnija vlada nije uspjela izvući ništa značajno, onda nam nije jasno zašto objektivni podatci u nas ne dobivaju na važnosti čak ni u predizbornoj kampanji.

Tko je zatvarao oči pred poražavajućim činjenicama?

Tko sve u Hrvatskoj nije primijetio i upozorio da nas vodi šesta najlošija vlada u svijetu? I mora li nas uvijek netko sa strane upozoravati na negativne pojave? Tko je zakazao? Svi!

Saborska oporba. Mediji. Oporba u cjelini. Civilno društvo. Sindikati i poslodavci. Analitičari i „analitičari“, državne i kulturalne ustanove i tako dalje. U aktualnom političkom sustavu, u kojemu nema odgovornosti što god da ste VladaGotovo je nevjerojatno, naime, da je oporba četiri godine vrlo mirno trpjela šestu najnesposobniju vladu u svijetu čekajući da u postavljenim pravilima igre dođe na nju red za preuzimanje vlasti. Još je nevjerojatnije da u predizbornoj kampanji naširoko zaobilazi vladine „uspjehe“, učinke njezine strategije „mi ili oni“ (koja je zapravo strategija što gore to bolje), te objektivne pokazatelje i podatke.učinili ili propustili učiniti, najvažnije je doći na vlast. Kad dođete na vlast društveni i politički sustav ostaviti će vas na miru da radite ili ne radite što god htjeli. Mediji će javnost sustavno uvjeravati da je najlošiji prvi ministar najbolji. Ako je pak loš onda je loš koliko i oporbeni lider.

U tom kontekstu, koji je zapravo prilagođeno jednoumlje i atavizam komunizma, najbolje se snalaze vazelinski krastavci. Vegetiraju na čeki s jednim okom uvijek budni i spremni opaliti po njuški svakoga tko prije, recimo, Svjetskoga gospodarskog foruma, ukaže da imamo lošu vladu. Ili oporbu. S drugim okom vrebaju kockicu sladora. Krajnje je vrijeme da se zapitamo, kako je moguće da je uz najnesposobniju vladu koju smo ikad imali, oporbenim vazelinskim krastavcima veći problem „tko je doista Božo Petrov“ samo zato što je politički potentan Metkovac dobio sat vremena na HRT-u.

Gotovo je nevjerojatno, naime, da je oporba četiri godine vrlo mirno trpjela šestu najnesposobniju vladu u svijetu čekajući da u postavljenim pravilima igre dođe na nju red za preuzimanje vlasti. Još je nevjerojatnije da u predizbornoj kampanji naširoko zaobilazi vladine „uspjehe“, učinke njezine strategije „mi ili oni“ (koja je zapravo strategija što gore to bolje), te objektivne pokazatelje i podatke.

Zakaj HDZ u Zagorju loše prolazi?

Na kraju čovjek se zapita, što bi sve jedna nesposobna vlada trebala loše učiniti kako bi izazvala unutarnje provjetravanje? Evo najnovijega primjera. Na svoje sam uši čuo kako poljoprivredni ministar Milanovićeve šeste najlošije vlade na svijetu uvjerava da u Karlovcu ne će biti poplava. Dva dana kasnije Karlovac je pod vodom. To je zapravo slika i naličje mandata „ove vlade u ovoj zemlji“ u proteklom mandatu. S razine koja treba odgovoriti ministru, nema reakcije.

Protuizjavom javio se samo karlovački gradonačelnik. Usudio se! Bilo mi je drago pročitati da je prvi na listi (hdz-a) u svojoj izbornoj jedinici. Ali, što s onima koji četiri godine nisu ni beknuli, bilo iz saborske zavjetrine, bilo iz neke druge sinekuretine, a kočopere se na listama? Po čemu su oni bolji od članova i klijentele šeste najlošije vlade na svijetu? Pritom sam karlovačkom gradonačelniku zaboravio ponašanje koje je iskazao prigodom skupljanja potpisa za referendum o promjeni izbornoga zakonodavstva.

Srećom, uvidom u izborne liste predane Državnom izbornom povjerenstvu vidljivo je kako čak i hrvatski demokršćani imaju za koga glasovati, iako je U ime obitelji – projekt Domovina u ovu izbornu trku, tehnički gledano, ušla najmanje godinu dana prekasno. Nije jedina zakasnila. I Milanović je prekasno postao navodni nacionalist zbog čega me od smijeha već dva tjedna bole trbušni mišići.

I kad sam se već počeo oporavljati, evo novog iznenađenja! Opet me obuzeo grohot kad sam na listi HDZ-a u trećoj izbornoj jedinici na visokom četvrtom mjestu pronašao ne hrast, već tužnu vrbu. L. Ilčića. I onda će se poslije izbora opet svi u čudu pitati zakaj sdp-u u Zagorju dobro ide. Pa zbog dvadesetogodišnjega lošeg kadroviranja hdz-a!

Premda je izborni sustav nepravedan, treba izaći na izbore

Dopušten nam je nekakav mršavi oblik preferencijalnoga glasovanja, pa se tužnih vrba moguće riješimo. Unatoč ReakcijeJedna nesposobna vlada trebala loše učiniti kako bi izazvala unutarnje provjetravanje? Evo najnovijega primjera. Na svoje sam uši čuo kako poljoprivredni ministar Milanovićeve šeste najlošije vlade na svijetu uvjerava da u Karlovcu ne će biti poplava. Dva dana kasnije Karlovac je pod vodom. To je zapravo slika i naličje mandata „ove vlade u ovoj zemlji“ u proteklom mandatu. S razine koja treba odgovoriti ministru, nema reakcije.tomu treba se podsjetiti što će se dogoditi poslije izbora u studenome: „Dosadašnji izborni sustav jest nepravedan jer ni približno ne odražava glasovanje na izborima s raspodijeljenim saborskim mandatima. To znači da postoje saborski zastupnici koji su nezasluženim glasovima osvojili mandat u Hrvatskome saboru, jer su im se pribrojili glasovi birača koji su glasali za neku drugu stranku koja nije prešla izborni prag od sadašnjih 5%.

Na parlamentarnim izborima 2011. godine 606.356 glasova, od ukupno 2.353.465 važećih, 'nezasluženo' je pribrojen nekom političaru iz stranke koja je prešla izborni prag. Odnosno, svaki četvrti građanin koji je došao glasati na izborima glasao je za neku političku opciju koja na kraju nije predstavljena u Hrvatskome saboru“ (više vidi na poveznici )
Premda je izborni sustav nepravedan, treba izaći na birališta i zaokružiti, kako kažu biskupi, predstavnike koji su pouzdani i nesebični, kak bi rekli - spremni domu odano služiti.

Biskupski kriteriji za dobitnu kombinaciju

U poruci za državne izbore 2015. biskupi su naglasili: „Kao vjernici dat ćemo povjerenje onima koji se zauzimaju za zaštitu braka kao zajednice muškarca i žene, koji promiču kulturu života dugoročnom pronatalitetnom politikom, štite i promiču dostojanstvo žene, kao i zaštitu siromašnih i obespravljenih, donošenjem dugoročne agrarne i pomorske politike štite mnogobrojna obiteljska gospodarstva i omogućuju poljoprivrednicima lakše se nositi s izazovima zahtjevnoga tržišta, kao i poticanjem obrtništva i maloga poduzetništva, dajući mogućnost svima koji svojim znanjem, radom i sredstvima mogu pridonijeti gospodarskom oporavku Hrvatske.

Isto tako važno je procijeniti namjeravaju li pojedine političke stranke, koalicije ili nezavisne liste provesti daljnju demokratizaciju društva i borbu protiv korupcije. Njeguju li kulturu dijaloga i pluralnosti, pravo na vjersku slobodu i slobodan izbor vjerskoga odgoja te pravo na priziv savjesti pred nepravednim građanskim zakonima koji prisiljavaju ljude da djeluju protivno vlastitim uvjerenjima u savjesti i zahtjevima moralnoga reda te naučavanja evanđelja. Nije bez značenja vidjeti kako se budući saborski zastupnici namjeravaju zauzimati za uravnotežen razvoj svih hrvatskih regija“.

E, sad, kako po zacrtanim kriterijima biskupa pronaći dobitnu kombinaciju, pitam se uoči svakih državnih izbora. U osvit 8. studenoga jasno je samo jedno: Bila bi ludost dati glas nepouzdanoj i sebičnoj šestoj najnesposobnijoj vladi na svijetu.

Nenad Piskač

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.