Vratit ćemo Lijepu našu hrvatskom narodu!

Sedmoga listopada navršava se dvadeset i četvrta obljetnica raketiranja Banskih dvora i pokušaja atentata na predsjednika dr. Franju Tuđmana. O tome razgovaramo s mr. Stjepanom Adanićem, svjedokom događaja, koji je toga dana postao ovlaštenim pregovaračem RH sa snagama agresora. Danas je Adanić šef Odbora za obitelj i mladež Hrvatske demokratske zajednice. U razgovoru se zapitao: Za koga smo stvorili hrvatsku državu ako ne za Hrvate. Zato je povijesna odgovornost HDZ-a i Domoljubne koalicije spriječiti odumiranje nacije i preporoditi Hrvatsku. To će HDZ i učiniti – uvjeren je Adanić.

Gospodine Adanić u rubrici ste koja se zove Brisani prostor. Čitajući vaše biografske podatke, učinilo mi se da ste prije dvadesetak i nešto više godina bili neprestano na „brisanom prostoru“?

Cijeli moj život svojevrsni je „brisani prostor“, stalno nastojanje i borba za stvaranje, izgradnju i razvoj hrvatske države. Moram se vratiti u kasne sedamdesete i osamdesete godine prošlog stoljeća. Još kao student na Sveučilištu u Zagrebu kao mlad čovjek nacionalno svjestan, želio sam da moj narod ostvari tisućgodišnje snove o samostalnoj i suverenoj državi. U tom smislu godine 1979. osnovao i organizirao patriotsku političku organizaciju pod nazivom "Sivi Vukovi". Organizacija se sastojala samo od nekoliko najodanijih članova. Zadatak je bio širiti istinu o hrvatskom narodu, kulturi, pravu na državu i to na jedan sasvim, da tako kažem, pristojan i demokratski način, kroz njegovanje hrvatskih patriotskih i domoljubnih pjesama, pisanje grafita po zagrebačkim ulicama i studentskim domovima te okupljanjima domoljuba. Djelovali smo "mekano" da ne upadnemo u oko tadašnjem represivnom policijskom i obavještajnom aparatu, jer smo znali ako nas otkriju mogu nas uhititi ili spriječiti u studiranju. Naše djelovanje trajalo je do 1982. godine kad smo primijetili da nas prate. Partijska organizacija Studentskog doma "Stjepan Radić" imala je i tematski sastanak o pisanju grafita nacionalističkog sadržaja. Kako smo grafite pisali mi, pomislili smo da smo otkriveni, ili da su nam na tragu, pa smo se povukli dok bura ne prođe.

Je li bilo posljedica i kad ste nastavili?

Danas mi je jasno zašto godinama poslije završetka studija nisam mogao dobiti posao i danas znam da nas je tadašnja tajna služba obrađivala. Možda je sada jasnije zašto sam odmah 1989. godine osnivao HDZ u Varaždinu i okolici i zašto sam 23. svibnja 1990. godine demokratski izabran za gradonačelnika Varaždina. Bio je to samo nastavak prijašnjega domoljubnog djelovanja i moje žarke želje za stvaranjem hrvatske države. Za nju sam bio spreman i umrijeti. Nikada se nisam zanosio iluzijama i dobro sam znao da nam slijedi rat i ovdje u Varaždinu i sjeverozapadnoj Hrvatskoj, te da se moramo dobro pripremiti, organizacijski i materijalno, s osloncem na vlastite snage.

Samo zahvaljujući pravodobnim pripremama za obranu i savjetima i zapovijedima prvog hrvatskog predsjednika HDZDanas mi je jasno zašto godinama poslije završetka studija nisam mogao dobiti posao i danas znam da nas je tadašnja tajna služba Slika TF1 VŽ 1991obrađivala. Možda je sada jasnije zašto sam odmah 1989. godine osnivao HDZ u Varaždinu i okolici i zašto sam 23. svibnja 1990. godine demokratski izabran za gradonačelnika Varaždina. Bio je to samo nastavak prijašnjega domoljubnog djelovanja i moje žarke želje za stvaranjem hrvatske države. Za nju sam bio spreman i umrijeti.dr. Franje Tuđmana uspjeli smo slomiti elitni korpus jugovojske u Varaždinu i naoružati Hrvatsku. Da kojim slučajem nismo uspjeli ne bih živu glavu izvukao, to je sasvim sigurno.

Bili ste godine 1991. neposredno prije granatiranja Banskih dvora i pokušaja atentata na predsjednika Tuđmana na sastanku s Predsjednikom. Što je bila tema vašega razgovora i kako se danas dvadeset i četiri godine kasnije sjećate toga dana? Bismo li bez njega mogli obnoviti državu u ondašnjim okolnostima?

Predsjednik dr. Franjo Tuđman tog me dana 7. listopada 1991. godine, bio je ponedjeljak, primio na sastanak u Banske dvore. Ono što mi se posebno urezalo u sjećanje dogodilo se prilikom ulaska u Predsjednikov ured kad me je pozdravio s riječima: "Čestitam ti na pobjedi, na sastanak sam te pozvao kao ratnog pobjednika". Tema sastanka bila je vojna pobjeda u Varaždinskom ratu, međusobna suradnja u kritičnim situacijama koje su se dogodile u siječnju 1991. godine kad je očekivan vojni udar JNA, u lipnju prilikom slovenskog rata kad su kolone tenkova iz Varaždina krenule u Sloveniju... i način kako smo uspješno koordinirali sve aktivnosti u Varaždinskom ratu te trenutno stanje na bojištima širom Hrvatske.

Kako ste doživjeli raketiranje?

Rekao mi je da za mene ima nove zadatke i to na mjestu pomoćnika ministra obrane, ovlaštenog pregovarača za odlazak JNA iz Zagreba i RH, i pregovarača za razmjenu ratnih zarobljenika iz srbijanskih logora smrti. Kad sam PregovoriU atomskom skloništu na Dubravkinom putu Zdravka Bušić je napisala Punomoć kojom me Predsjednik RH ovlašćuje za pregovore sa generalom zločinačke JNA Andrijom Rašetom, zapovjednikom 5. vojne oblasti JNA. Kad sam Predsjednika pitao zašto moramo pregovarati sa zločincem koji ga je prije nekoliko sati zamalo ubio odgovorio je da zna što radi i da ćemo kombiniranom vojnom i pregovaračkom taktikom stvoriti Hrvatsku. Da je kojim slučajem atentat na Predsjednika uspio uvjeren sam kako hrvatsku državu bez njega ne bismo stvorili.Predsjedniku rekao da bih radije ostao na dosadašnjoj dužnosti gradonačelnika Varaždina, odgovorio mi je da sam se u Varaždinu dokazao i da mu trebam u Zagrebu. Pozvao me na ručak oko 13 sati. Tog dana 7. listopada 1991. godine s Predsjednikom je na ručku bio predsjednik Saveznog Izvršnog Vijeća Jugoslavije Ante Marković, predsjednik Predsjedništva tadašnje Jugoslavije Stipe Mesić, ministar obrane VRH Gojko Šušak, ja i neki drugi gosti. Tijekom objeda Predsjednik je govorio Anti Markoviću da se kao Hrvat iz BiH i predsjednik jugoslavenske vlade stavi na raspolaganje Hrvatskoj. Marković se držao kiselo i kazao kako ima svoju političku stranku kojom misli demokratizirati Jugoslaviju.

Predsjednik dr. Franjo Tuđman završio je ručak i svi smo otišli svojim putem. Nekoliko minuta kasnije čuo sam zvukove zrakoplova i zaglušujuće udare avionskih bombi na Banske dvore. U tom trenutku spuštao sam se niz stepenice Banskih dvora, bio sam u šoku, pogodila me krhotina crijepa ili cigle u nogu... Kad sam se pribrao hvatala me panika - što je sa Predsjednikom?! Otišao je kasnije na sigurnu lokaciju kamo je i mene pozvao. U atomskom skloništu na Dubravkinom putu Zdravka Bušić je napisala Punomoć kojom me Predsjednik RH ovlašćuje za pregovore sa generalom zločinačke JNA Andrijom Rašetom, zapovjednikom 5. vojne oblasti JNA. Kad sam Predsjednika pitao zašto moramo pregovarati sa zločincem koji ga je prije nekoliko sati zamalo ubio odgovorio je da zna što radi i da ćemo kombiniranom vojnom i pregovaračkom taktikom stvoriti Hrvatsku. Da je kojim slučajem atentat na Predsjednika uspio uvjeren sam kako hrvatsku državu bez njega ne bismo stvorili.

Šira javnost malo zna o tome kako ste se u Varaždinu riješili JNA. Recite kako su tekli pregovori, ako se dobro sjećam, s generalom Trifunovićem? Je li on znao da je Varaždin u tim trenutcima bio znatno obrambeno oslabljen budući da je u obranu Vukovara otišao poveći dio policijskoga kadra varaždinske policijske postaje?

Već sam spomenuo da smo varaždinsku vojnu i političku pobjedu ostvarili zahvaljujući pravovremenim i kvalitetnim pripremama, našim ispravnim procjenama na lokalnoj razini, neposrednom komunikacijom koju sam imao s Predsjednikom i vrhovnim zapovjednikom i izbjegavanjem zamki JNA u trenucima kad još nismo bili spremni za učinkovitu obranu. Naravno da smo to mogli raditi samo zahvaljujući pobjedi HDZ-a u Varaždinu.

Mi smo 13. rujna 1991. godine, na samom početku rata u Varaždinu, u Vukovar poslali posebnu policijsku postrojbu od 185 dobro naoružanih i uvježbanih pripadnika TrifunovićZanimljivo je da sam generalu Trifunoviću na samom početku rata rekao i poručio da poštuje legalno i legitimno izabranu vlast u Varaždinu, da ne napada Grad i ne ubija nevine ljude i da ne razara Grad i regiju. Nije me poslušao, napao je Grad i mi smo po zapovijedi dr. Franje Tuđmana krenuli u obranu Grada i regije. Da je poštivao izabranu vlast u Varaždinu i predao korpus bez ubijanja i razaranja bio bi veliki čovjek, ovako je zločinac. Postoji njegova naredba o tome da vojnici JNA pucaju po civilima, po Gradu.policije. Znao sam da će to oslabiti obranu Varaždina, ali htjeli smo pomoći obrani Vukovara. Zato sam dodatno ojačao pripadnike Odreda narodne zaštite i skupinu za obranu "Orion". Našu unutarnju organizaciju i raspored snaga obrane general Trifunović nije točno znao. Zanimljivo je da sam generalu Trifunoviću na samom početku rata rekao i poručio da poštuje legalno i legitimno izabranu vlast u Varaždinu, da ne napada Grad i ne ubija nevine ljude i da ne razara Grad i regiju. Nije me poslušao, napao je Grad i mi smo po zapovijedi dr. Franje Tuđmana krenuli u obranu Grada i regije. Da je poštivao izabranu vlast u Varaždinu i predao korpus bez ubijanja i razaranja bio bi veliki čovjek, ovako je zločinac. Postoji njegova naredba o tome da vojnici JNA pucaju po civilima, po Gradu.

Kad se general Trifunović počeo lomiti?

19. rujna 1991. godine usred rata primio sam u Gradskoj vijećnici europske promatrače koji su zahtijevali „prekid neprijateljstva“. Rekao sam im da se slažem, ali da JNA mora položiti oružje, predati se i otići u Srbiju. Tu moju poruku prenijeli su generalu Trifunoviću. Dakle, on se predomislio i htio pregovarati tek kad je vojno poražen, ali je i dalje odugovlačio na što smo mu odgovorili kako više nema nikakvih izgleda ni odugovlačenja i da preda jedinu preostalu vojarnu ili napadamo, to je bio ultimatum Kriznog štaba grada Varaždina.

Tih burnih dana čak me i francuska državna televizija TF1 snimila ispred gradske vijećnice u Varaždinu, gdje se lijepo može čuti što sam tada govorio i vidjeti naša odlučnost iz koje se rodilo ultimativno traženje predaje Korpusa JNA. Naravno o svemu tome svakodnevno sam izvještavao predsjednika dr. Franju Tuđmana, a predsjednika vlade RH dr. Franju Gregurića pozvao sam u Varaždin. Kad su Trifunović i ostali visoki oficiri JNA uvidjeli da smo višestruko jači od njih i da su u okruženju bio je prisiljen spašavati vlastitu glavu i predati ostatke svojeg korpusa. U suglasnosti sa predsjednikom dr. Tuđmanom i dr. Gregurićem jamčio sam siguran odlazak u Srbiju, jer se Trifunović bojao da ga naše snage putem je napadnu.

U pregovorima s JNA nastupili ste oštro davši joj ultimatum: Predaja ili vas napadamo. Međutim, vaša taktika pregovaranja s agresorom oko odlaska iz Zagreba i razmjene ratnih zarobljenika bila je sasvim drukčija...? Kakav je pregovarač bio general JNA Andrija Rašeta?

Odmah na početku pregovora s generalom Rašetom 8. listopada 1991. godine rekao mi je: "Adaniću, Varaždin se u Zagrebu ne će ponoviti". Dobro sam znao što to znači jer je general Rašeta bio zapovjednik generalu Trifunoviću i dobro je znao sve što se događa. Međutim, sve sam znao i ja! To je bila jedna velika vojno-politička, pregovaračka i psihološko-taktička borba u kojoj smo pobijedili. General Rašeta bio je čvrst i neugodan pregovarač, čvrsto na pozicijama velikosrbijanske i jugoslavenske politike. Raspolagao je velikim arsenalom naoružanja kojim je prijetio da će uništiti Zagreb i okolicu. Mi smo temeljem obavještajnih podataka znali da se ne šali i da je spreman uništiti Zagreb i zato je na nama pregovaračima bio posebno veliki teret i odgovornost. Svakodnevno sam obavještavao Predsjednika o pregovorima i dobivao posebne upute za svaki novi dan pregovora. Ukratko, pregovori su bili uspješni i na kraju smo potpisali sporazum o odlasku JNA iz Zagreba i Republike Hrvatske. Isto tako uporno sam pregovarao s generalom Rašetom o razmjeni ratnih zarobljenika što je na kraju rezultiralo velikim brojem spašenih hrvatskih branitelja 1991. godine.

Vaša pregovaračka pozicija u razmjeni ratnih zarobljenika bila je „svi za sve“. Je li to bila Tuđmanova zapovijed ili vas kao ovlaštenoga pregovarača? Kako ste koordinirali s Vrhovnim zapovjednikom?

To je bila zapovijed mojega Predsjednika i vrhovnog zapovjednika OS dr. Franje Tuđmana. Najteže je bilo sve to provesti u djelo. Naime, te ratne 1991. godine JNA je RašetaGeneral Rašeta bio je čvrst i neugodan pregovarač, čvrsto na pozicijama velikosrbijanske i jugoslavenske politike. Raspolagao je velikim arsenalom naoružanja kojim je prijetio da će uništiti Zagreb i okolicu. Mi smo temeljem obavještajnih podataka znali da se ne šali i da je spreman uništiti Zagreb i zato je na nama pregovaračima bio posebno veliki teret i odgovornost. Svakodnevno sam obavještavao Predsjednika o pregovorima i dobivao posebne upute za svaki novi dan pregovora. Ukratko, pregovori su bili uspješni i na kraju smo potpisali sporazum o odlasku JNA iz Zagreba i Republike Hrvatske. Isto tako uporno sam pregovarao s generalom Rašetom o razmjeni ratnih zarobljenika što je na kraju rezultiralo velikim brojem spašenih hrvatskih branitelja 1991. godine.mislila kako hrvatski pregovarači ne će ići na teren pod nadzorom četnika i JNA, ili u Srbiju, Bosnu i Hercegovinu i Crnu Goru. Nadali su se da hrvatski pregovarači ne će prihvatiti tako veliki rizik, biti taoci u rukama JNA. U tome su se dakako prevarili, mi smo bili spremni na sve u oslobađanju hrvatskih branitelja, to znači ići i na teritorij pod kontrolom četnika i JNA što je Rašetu i druge JNA oficire dovodilo u očaj. Bili su sigurni da tamo nećemo ići. Zapravo, nije im bilo stalo do razmjena, zato su tako i postavljali stvari. Malo se danas zna da smo 1991. godine temeljem zapovjedi predsjednika dr. Franje Tuđmana spasili 2.350 ratnih zarobljenika, dakle, najviše tijekom Domovinskog rata. To detaljno možete pročitati u mojoj knjizi "Razmjene ratnih zarobljenika 1991. godine - vrijeme hrabrosti i ponosa".

Vodili ste nekoliko razmjena godine 1991., bili ste izloženi velikim rizicima, odlazili ste bez pratnje na neprijateljski teritorij... Koji su rezultati pregovora s velikosrpskim agresorom te 1991. i je li sve to skupa ostavilo traga na vama?

Spašavao sam ljude iz logora na Manjači, Stajićevo, Begejci, Beograd. Niš, Kamensko kod Karlovca, Stara Gradiška, Knin, Bileća, Morinj i Kumbur, dakle, iz Srbije, BiH, Crne Gore i privremeno okupiranih područja Republike Hrvatske. Naravno sve sam to morao raditi bez pratnje ili osiguranja, u svim tim situacijama bio sam pod njihovom kontrolom, u njihovim rukama, zapravo talac. Najveći rezultat vidite kad spasite jednog čovjeka od tortute i smrti a mi smo ih tada spasili 2.350. Sve sam to radio za opće dobro, nisam se štedio i nisam kalkulirao. Dok sam bio mlađi mislio sam kako sav taj ekstremni ratni stres i talačke krize koje sam prolazio ne će ostaviti traga na meni, ali, ostavilo je velikoga traga.

Objavili ste knjigu sjećanja o razmjenama iz 1991. Nije li malo čudno da se takve knjige danas u Hrvatskoj moraju objavljivati vlastitim sredstvima i uz pomoć prijatelja, dok se istodobno iz proračuna financiraju različite udruge, pa i listovi koji otvoreno pljuju po hrvatskoj državi?

Ovo je već treće izdanje te knjige, vrlo je tražena, osobito među braniteljskom populacijom i njihovim obiteljima. Nažalost, kako to biva kod nas, ovu dokumentarnu knjigu objavio sam uz pomoć prijatelja umjesto da iza nje stoji hrvatska država, ispada kao da sam vodio neki privatan rat i radio razmjene ratnih zarobljenika neke fantomske države. Osjećam se ponekad kao da sam opet talac na neprijateljskom terenu. Ali, vjerujem i znam da dolaze bolji dani, kao što sam vjerovao i u ono doba...

Istodobno s pregovorima oko razmjene ratnih zarobljenika pregovaralo se i o odlasku JNA iz Hrvatske. Kako su tekli ti pregovori u zagrebačkom hotelu I?

Pregovori su počeli 8. listopada 1991. i trajali su do 24. prosinca 1991. godine. Istodobno s početkom pregovora 8. listopada Hrvatski Državni Sabor zasjedao je u NespremnostOva kriza je vladajuće zatekla nespremne. Očito je da Kukuriku vlada ne vlada krizom već kriza vlada njom, tako bi se najkraće mogla objasniti situacija oko „izbjegličke krize“. To i nije „izbjeglička“ već „migrantska kriza“ na koju vlast nema odgovora. Nije se uopće spremila za takvu mogućnost, nije u državnom proračunu osigurala ni sredstva za to, iako je imala dva do tri mjeseca vremena od trenutka kad su Mađari počeli zatvarati svoju granicu. Nadalje, nije razradila sve moguće scenarije, pa se može dogoditi da bi se zbog sadašnje politike prema migrantima u Hrvatskoj moglo na trajnoj skrbi naći na desetke i stotine tisuća tih ljudi što bi lako moglo destabilizirati sustav nacionalne sigurnosti u Hrvatskoj.podrumu zgrade INE u Šubićevoj ulici gdje je proglasio razdruživanje od SFRJ. To je bio dan nakon pokušaja neuspjelog atentata na predsjednika dr. Tuđmana. Pitao sam generala Rašetu zašto su izvršili atentat na predsjednika dr. Franju Tuđmana i da je to barbarski čin, u prvi mah mi je odgovorio da mu je žao, nakon toga pogledao je pukovnika KOS-a Stamenkovića i odmah dodao da smo to izvršili mi. Na to sam mu rekao da nije pri zdravoj pameti. Nisam se zanosio nikakvim iluzijama, bilo mi je odmah jasno s kim moram pregovarati i znao sam da moram dati maksimum kako bi pregovori uspjeli, a Zagreb ostao čitav. I uspjeli smo, potpisali smo Sporazum o postupnom povlačenju JNA iz Zagreba i RH. Bio je to povijesni uspjeh... Uslijedilo je ubrzo međunarodno priznanje Republike Hrvatske... Nevjerojatno je da se danas o tome vrlo malo zna i piše, zato o tim mučnim, upornim i uspješnim pregovorima mislim napisati knjigu.

U međuvremenu magistrirali ste s temom „Nacionalna sigurnost Republike Hrvatske“. S obzirom na aktualnu tzv. „izbjegličku krizu“, možete li reći koliko ona utječe na sustav nacionalne sigurnosti i je li Milanovićeva vlada na nju adekvatno odgovorila?

Ova kriza je vladajuće zatekla nespremne. Očito je da Kukuriku vlada ne vlada krizom već kriza vlada njom, tako bi se najkraće mogla objasniti situacija oko „izbjegličke krize“. To i nije „izbjeglička“ već „migrantska kriza“ na koju vlast nema odgovora. Nije se uopće spremila za takvu mogućnost, nije u državnom proračunu osigurala ni sredstva za to, iako je imala dva do tri mjeseca vremena od trenutka kad su Mađari počeli zatvarati svoju granicu. Nadalje, nije razradila sve moguće scenarije, pa se može dogoditi da bi se zbog sadašnje politike prema migrantima u Hrvatskoj moglo na trajnoj skrbi naći na desetke i stotine tisuća tih ljudi što bi lako moglo destabilizirati sustav nacionalne sigurnosti u Hrvatskoj. Upravo se to može dogoditi jer nije teško zaključiti da će okolne države u skorije vrijeme uvesti stroge kontrole ili zatvoriti svoje granice za migrante zbog vlastite nacionalne sigurnosti. Nije odgovorno otvoreno pozivati migrante da mogu slobodno prijeći hrvatsku granicu, kritizirajući i okrivljujući sve druge, a ne vidjeti svoje slabosti, glumeći neku tzv. humanost, zatvarati legalne prijelaze, a istodobno nekontrolirano puštati migrante duž cijele granice... Gdje je tu ozbiljna nacionalna politika? Nažalost, nema je i zbog toga se Hrvatska može naći u velikim problemima.

Aktivni ste u oporbi. Na čelu ste hadezeova odbora za obitelj i mladež. Odakle sklonost prema toj vrsti problema? I kako procjenjujete doprinos Milanovićeve vlade na planu obitelji, iseljavanja i uopće demografskoga sloma s kojim je Hrvatska suočena već desetljećima, a osobito posljednjih godina?

Na čelu sam Odbora za obitelj i mladež HDZ-a i kao što znate napravili smo program demografske obnove Republike Hrvatske. Sklonost prema toj temi proizlazi iz činjenice da smo stvorili hrvatsku državu za hrvatsku obitelj! A ona nestaje, mladi masovno odlaze. Rađa se sve manje djece. Postavlja se pitanje za koga smo stvorili hrvatsku državu ako ne za Hrvate. Zato je povijesna odgovornost HDZ-a i Domoljubne koalicije spriječiti odumiranje nacije i preporoditi Hrvatsku. To će HDZ i učiniti. Obitelj je u osnovi našeg demokršćanskog svjetonazora. Ona zauzima središnje mjesto u društvu. Obitelj je jedinstveni i nezamjenjivi fizički, socijalni, emocionalni, duhovni i gospodarski potencijal društva.

Veliku pozornost u stranci dajete obitelji...?

Naša je zadaća posebno štititi obitelj kao jamstvo razvoja zdrave djece i cijelih naraštaja, te jamstvo razvoja ObiteljNaša je zadaća posebno štititi obitelj kao jamstvo razvoja zdrave djece i cijelih naraštaja, te jamstvo razvoja društva. Naš je cilj neprekidno podizati kvalitetu života djece i mladeži, poticati odgovorno roditeljstvo i skrb o članovima obitelji, ali i razvoj programa rada u zajednici, volonterski rad i rad udruga građana koje su potpora obitelji, djeci, mladeži i drugim socijalno osjetljivim skupinama stanovništva. Mi u HDZ-u u tom smislu radimo i napravili smo kvalitetan program za cjeloviti razvoj Hrvatske.društva. Naš je cilj neprekidno podizati kvalitetu života djece i mladeži, poticati odgovorno roditeljstvo i skrb o članovima obitelji, ali i razvoj programa rada u zajednici, volonterski rad i rad udruga građana koje su potpora obitelji, djeci, mladeži i drugim socijalno osjetljivim skupinama stanovništva. Mi u HDZ-u u tom smislu radimo i napravili smo kvalitetan program za cjeloviti razvoj Hrvatske.

Meni se čini kako aktualna vlada ne želi vidjeti objektivne pokazatelje?

U četiri godine vlasti Milanovićeve vlade Hrvatsku je zadesila demografska katastrofa i potop. Hrvatsku je zauvijek napustilo preko 100.000 mladih i školovanih ljudi, koji će svoje obitelji zasnovati negdje u inozemstvu, svake godine rađa se sve manje djece. Nikad nije bilo manje rođene djece negoli prošle 2014. godine, svega 39.000, a ove 2015. godine prema podacima Hrvatskog zavoda za statistiku bit će ih još manje. Najžalosnije u cijeloj toj priči je činjenica da Kukurikavci nisu donijeli, ili nisu htjeli donijeti, Nacionalnu demografsku i populacijsku politiku čime su izravno pridonijeli odumiranju nacije i demografskom slomu.

Gdje smo kao društvo i kao socijalna država zakazali? Što kanite mijenjati kad za dva mjeseca vaša stranka dođe na vlast?

Ako pogledate Program HDZ-a i Domoljubne koalicije koji je 1. listopada ove godine predstavio predsjednik HDZ-a gospodin Tomislav Karamarko vidjet čete da on sadrži i daje sve odgovore na goruća pitanja današnje Hrvatske. To je program gospodarskog rasta i razvoja, zapošljavanja, socijalne pravednosti, demografske obnove, nacionalne sigurnosti... Taj program jamči svekoliki preporod Hrvatske.

Rodom ste iz Lobora, mjesta Majke Božje Gorske, u srcu Hrvatskoga zagorja... Recite mi kaj more denes jeden Zagorec napraviti vu Zagrebu vu šteremu je kakti stranac f kmici?

Da, rođen sam u srcu Hrvatskog zagorja u Loboru, mjestu Majke Božje Gorske, crkve koja je tamo više od tisuću godina, praktično od dolaska Hrvata, mjestu o kojem je AG Matoš napisao najbolju putopisnu prozu. Po završetku studija u Zagrebu preselio sam se s obitelji u Varaždin, a na poziv Predsjednika u Zagreb. Kmica? Danas postoji nada i uvjerenje da će HDZ već sutra kmicu koju spominjete pretvoriti u prekrasan dan u cijeloj Lijepoj našoj.

Obiteljski ste čovjek, bez afera, pričuvni general – odrekli ste se i mirovine i privilegija, premda ste ih, po mojemu mišljenju zavrijedili. Što mislite, je li ljudima vašega kova dovoljno da – imamo Hrvatsku? Ili, smo svi zajedno trebali više napraviti? Pitam vas to zato što je i mene pred vlastitom djecom sram kad vidim gdje smo danas?

Odgovorit ću vam onako kako je to napisao Antun Gustav Matoš, iz zbirke Pjesme, davne 1923. godine: Samo tebe volim, draga nacijo, Samo tebi služim, oj Kroacijo, Što si duša, jezik, majka, a ne znamen, Za te živim, samo za te, amen! Nažalost, danas je naša Hrvatska odnarođena, detuđmanizirana, rashrvaćena i ponižena, ali vjerujte vratit ćemo Lijepu našu hrvatskom narodu i dr. Franji Tuđmanu ponosnu, jaku i čistu.

Ove godine izlagali ste na Danima dr. Franje Tuđmana –Hrvati kroz stoljeća u Velikom Trgovišću. Spadate li i vi u one koji unatoč dubinski provedenoj detuđmanizaciji drže da je akademik Franjo Tuđman zaglavni kamen moderne hrvatske države?

Akademik dr. Franjo Tuđman, definitivno je najveći i najznačajniju Hrvat u nacionalnoj i političkoj povijesti Hrvatske, zaglavni je kamen i otac hrvatske države.

Nenad Piskač

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.