Knjiga o ratnim zarobljenicima

U dokumentaristički prikaz razmjene ratnih zarobljenika 1991. čitatelja uvodi dr. Ante Nazor iz Hrvatskoga memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata, dajući temi knjige neophodan povijesni okvir. Bez poznavanja uzroka raspada SFRJ i konteksta stvaranja i obrane hrvatske države teško bi se tema knjige mr. Stjepana Adanića mogla razumjeti izvan nametnute nam teze o građanskom ratu, koja relativno uspješno, medijski i politički usklađeno sa srpskim Memorandumom 2, nadomješta povijesno objektivnu velikosrpsku agresiju.

Središnju strukturu knjige čine poglavlja u kojima autor obrađuje operacije Manjača i Vukovar, te razmjenu ratnih zarobljenika iz logora Stajićevo i razmjenu u selu Jelaši. Teme su potkrijepljene preslikama relevantnih dokumenata, dokumentarnih fotografija i novinskih članaka.

Knjiga je zapravo svojevrstan pregled uspješnoga pregovaranja s neprijateljskim snagama u ratnim uvjetima, KnjigaKnjiga je zapravo svojevrstan pregled uspješnoga pregovaranja s neprijateljskim snagama u ratnim uvjetima, štoviše, u uvjetima kad hrvatska država još nije bila međunarodnopravno priznata. „Prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman pred mene je postavio moralno i ljudsko pitanje – spašavanje ratnih zarobljenika, naših ljudi zarobljenih od strane jugovojske i četnika“, piše Adanić. Tuđman je odlučio spasiti hrvatske branitelje zatočene u srbijanskim koncentracijskim logorima u Hrvatskoj na privremeno okupiranim područjima, u Bosni i Hercegovini, Srbiji i Crnoj Gori.štoviše, u uvjetima kad hrvatska država još nije bila međunarodnopravno priznata. „Prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman pred mene je postavio moralno i ljudsko pitanje – spašavanje ratnih zarobljenika, naših ljudi zarobljenih od strane jugovojske i četnika“, piše Adanić. Tuđman je odlučio spasiti hrvatske branitelje zatočene u srbijanskim koncentracijskim logorima u Hrvatskoj na privremeno okupiranim područjima, u Bosni i Hercegovini, Srbiji i Crnoj Gori.

Operacija Manjača – zadatak izvršen

U toj se ulozi pronašao tada mladi varaždinski gradonačelnik Stjepan Adanić, koji se već dokazao kao odličan pregovarač s JNA u oslobađanju Varaždina. Tuđman ga je imenovao pomoćnikom ministra obrane i ovlaštenim pregovaračem s neprijateljem. Pregovarajući o oslobađanju 350 hrvatskih branitelja zatočenih na Manjači, a zarobljenih po velikosrpskoj okupaciji Hrvatske Kostajnice, Adanić se našao za pregovaračkim stolom s generalom JNA Andrijom Rašetom. Rašetina su polazišta bila jednostavna: 1. Vojno ćemo vas poraziti, zašto bismo mijenjali naše ljude za vaše? Kad slomimo Hrvatsku, mi ćemo ubiti koga budemo htjeli i ostaviti na životu koga budemo htjeli“ i 2. Jugoslavija je međunarodno priznata država, a Hrvatska nije, pa nema legitimitet za pregovaranje o ratnim zarobljenicima.

Riječ je o pregovorima vođenima u zagrebačkom hotelu „I“ tijekom kojih su hrvatski pregovarači nametnuli tezu da je riječ o humanitarnom, a ne političkom, problemu, što su s vremenom shvatili i prihvatili i tzv. „sladoledari“ (tako smo ih zvali što zbog bijelih odora, što zbog njihove nemoći), to jest „europski promatrači“. Kad su pred Rašetu stavljeni argumenti međunarodnoga prava i Ženevske konvencije pitanje razmjene ratnih zarobljenika pomaklo se s mrtve točke na kojoj je insistirao Beograd.

Operativni dio razmjene dogovoren je u Bosanskom Šamcu kamo su 3. listopada otišli Stjepan Adanić i Muhamed Zulić bez vojne pratnje i bez naoružanja. Tamo se pregovori vraćaju na početak! Velikosrpski agresor opet je zauzeo stajalište da o razmjeni ne žele razgovarati. Adanić svjedoči: „U lice sam im kazao da ne mogu kršiti međunarodne sporazume i konvencije o postupanju s ratnim zarobljenicima, da na Manjači umiru ljudi i da su oni očito nesposobni i nedostojni pregovarači. Okrenuli smo se i otišli neobavljena posla. Bili smo u njihovom okruženju, na njihovom terenu, okruženi njihovom milicijom i zaista je bilo rizično izgovoriti im te riječi – ali, to sam im morao reći“.

Nastavljeni su pregovori s Rašetom. Oni su trajali od 8. do 24. listopada 1991. Ponovo Adanić i Zulić putuju u Bosanski Šamac. Srbi sad traže pet stotina svojih zarobljenika za 350 hrvatskih branitelja. Na kraju je dogovorena razmjena 350 hrvatskih branitelja za 390 velikosrpskih agresora. Razmjena je trajala šest sati, a svoje finale doživjela je ispred zagrebačkog hotela „Panorama“. U srpskom koncentracijskom logoru Manjača hrvatski branitelji Kostajnice proveli su 57 dana (13. rujna – 9. studeni 1991.).

Varaždin u Vukovaru

Iz Varaždina u Vukovar prva veća postrojba hrvatskih policajaca otišla je 26. lipnja 1991. Sastav se mijenjao svakih petnaest dana. Zasebnu policijsku postrojbu Varaždin VaraždinIz Varaždina u Vukovar prva veća postrojba hrvatskih policajaca otišla je 26. lipnja 1991. Sastav se mijenjao svakih petnaest dana. Zasebnu policijsku postrojbu Varaždin sačinjavali su policajci iz Varaždina, Čakovca, Ivanca, Novoga Marofa i Ludbrega. 11. rujna 1991. otišla je iz Varaždina u Vukovar postrojba od 185 policajaca, a već 15. rujna JNA je započela agresiju na Varaždin! U Varaždinu je 22. rujna JNA izbačena iz sedla. Oružje i strjeljivo s Varaždin Brega odlazi za Vukovar. U svemu tome aktivno sudjeluje Adanić.sačinjavali su policajci iz Varaždina, Čakovca, Ivanca, Novoga Marofa i Ludbrega. 11. rujna 1991. otišla je iz Varaždina u Vukovar postrojba od 185 policajaca, a već 15. rujna JNA je započela agresiju na Varaždin! U Varaždinu je 22. rujna JNA izbačena iz sedla. Oružje i strjeljivo s Varaždin Brega odlazi za Vukovar. U svemu tome aktivno sudjeluje Adanić.

Od 185 policajaca Zasebne policijske postrojbe Varaždin u završnim borbama za Vukovar i Borovo Naselje 26 je poginulo ili nestalo, 67 je ranjeno. Zarobljeno je 119 pripadnika postrojbe i odvedeno u srbijanske koncentracijske logore Stajićevo, Begejci, Sremska Mitrovica, Niš i Vojno istražni zatvor u Beogradu. Adanić: „Moja zadaća u pregovorima... bila je generalu JNA Rašeti, pukovniku JNA Mili Glumcu, europskim promatračima u RH i Međunarodnom komitetu Crvenoga križa jasno dati do znanja da su hrvatski branitelji u srbijanskim logorima smrti, da ih tamo ubijaju, maltretiraju i nečovječno prema njima postupaju te da će biti suodgovorni za zločine nad njima ako ih odmah ne zaštite“.

Dogovor o razmjeni ratnih zarobljenika potpisan je 8. prosinca 1991. Iako je polazište pregovora bilo načelo „svi za sve“, neprijatelj je pristao razmijeniti samo 100 Varaždinaca. Razmjena se dogodila 10. prosinca u Bosanskom Šamcu gdje su s hrvatske strane razmjenu vodili Adanić i Zulić. Razmijenjeno je ukupno 784 zarobljenika. Dobiveno je jamstvo da će i ostali naši branitelji biti razmijenjeni, jer je 19 varaždinskih policajaca ostalo u zatočeništvu. O njihovoj sudbini Adanić je nastavio pregovore već sutradan 11. prosinca, opet s Rašetom u Zagrebu, u hotelu „I“. U tim pregovorima sudjelovao je i Imra Agotić, pregovaralo se, naime, i o odlasku JNA iz Hrvatske...

Razmjena u karlovačkom selu Jelaši zavrjeđuje film

Temeljem Dogovora o razmjeni od 8. prosinca i Aneksa od 11. prosinca, trebale su se istodobno dogoditi još dvije razmjene. U Kamenskom za koju je bio zadužen Miroslav Akmadža i Zeleniki (Crna Gora) za koju je određen Goran Dodig. Adanić odlazi u karlovački kraj gdje je razmjena u Kamenskom kasnila dva dana. Na kraju se dogodila u selu Jelaši, na okupiranom području, što je bio naknadni uvjet JNA. Riječ je o hrvatskim zarobljenicima iz zatvora u Kninu i Staroj Gradiški.

Kako je i u kojim okolnostima izvedena ova izuzetno rizična razmjena ne ću opisivati, vrijedi je pročitati. Triler! Triler o kojemu još nitko nije ni pomislio snimiti film „po istinitom događaju“. Što se filma tiče, danas su na cijeni, kad je riječ o velikosrpskoj agresiji i Domovinskom ratu, fikcijske dosjetke tipa „skuvala san ti pašta šutu“ od kojih redovito dobivam grčeve u želucu.

Rodos II: Split – Boka kotorska - Split

Rodos II? Naravno da ne znate o čemu se radi. A kako bi i znali?! Rodos II je brod, grčki brod kojim je dr. Goran GregorićPredgovor knjizi napisao je ondašnji šef vlade nacionalnog jedinstva dr. Franjo Gregorić. U uvodnoj riječi autora nepobitno stoji kako je temeljem pregovora i potpisanoga Dogovora godine 1991. razmijenjeno ukupno 2.333 zatočenika. Knjiga je izišla ovih dana u nakladi Udruge pripadnika grupe Orion iz Varaždina. Objavljena je osobnim sredstvima autora i uz pomoć prijatelja, bez kune proračunske potpore, kako to i priliči „domoljubnoj“ politici „ove vlade u ovoj zemlji“.Dodig, autor idućeg poglavlja knjige, krenuo na razmjenu u Crnu Goru. I ta je razmjena odlična podloga za film s kojim bi i prosječan redatelj mogao steći svjetsku slavu! Brod bez pratnje krcat zarobljenim neprijateljskim vojnicima u ratnim okolnostima odlazi u luku države agresora. Usput vozi i jednoga zarobljenoga neprijateljskog pilota...

Razgovoru u utrobi broda sa zarobljenim neprijateljskim vojnicima trebalo bi posvetiti veću pozornost, riječ je o građi za roman, o vrhunskom predlošku za film koji se u zbilji odigrao na relaciji Split – Boka kotorska – Split.

Dodig: „Dugo o svemu ovome nisam mogao pisati, još uvijek mi se čini da ne mogu, teško je sve to staviti na papir. I sada sam u kontaktu s nekima od njih, javljaju mi se, obećao sam i njima da ću napisati svoja sjećanja vezana uz ovu razmjenu... kada pišem o svemu ovome ili kada se svega ovoga sjetim, kao da ponovno proživljavam svu tu individualnu i kolektivnu tugu, osjećaj nepravde“.

Knjizi su priloženi i tekstovi drugih svjedoka vremena „hrabrosti i ponosa“. Darko Posavec autor je priloga o Zasebnoj policijskoj postrojbi Varaždin u obrani Vukovara. Ivan Pšenica piše svoje zatočeničko svjedočanstvo, a Jure Močić i Siniša Žuljević svjedoče o logoru Manjača. Tu je i Adanićevo svjedočanstvo rješavanja mirnodopske talačke krize u Čakovcu.

Predgovor knjizi napisao je ondašnji šef vlade nacionalnog jedinstva dr. Franjo Gregorić. U uvodnoj riječi autora nepobitno stoji kako je temeljem pregovora i potpisanoga Dogovora godine 1991. razmijenjeno ukupno 2.333 zatočenika. Knjiga je izišla ovih dana u nakladi Udruge pripadnika grupe Orion iz Varaždina. Objavljena je osobnim sredstvima autora i uz pomoć prijatelja, bez kune proračunske potpore, kako to i priliči „domoljubnoj“ politici „ove vlade u ovoj zemlji“.

Nenad Piskač