Recept za poražavanje Hrvatske: Beogradska politika, peta kolona i hrvatski novci
Od poraza u Oluji do danas velikosrpska politika prošla je ubrzani kurs zatvorenoga kruga, koji sam sažeo na naslovnoj stranici knjige Nebeska Srbija u Hrvatskoj: mit – zbilja – oprost – zaborav – obnova (Grafički studio, Zaprešić, 2005., ISBN 953-6230-08-9). Mitovi su u velikosrpskoj politici ostali temeljem. Zbilja je krivotvorena. Oprost je shvaćen kao hrvatska slabost i nova prigoda, „drugo poluvrijeme“ za stare nasrtaje. Zaborav je sustavno programiran. Obnova velikosrpske politike, dakle, uspjela je iznutra pa stoga može nastaviti tamo gdje su joj Olujom, nažalost samo u Hrvatskoj, polomljeni krvoločni očnjaci.
Danas i Peter Galbraith priznaje kako je vanjskopolitička odluka SAD-a o tome da Hrvatsku treba zaustaviti prije negoli oslobodi Banju Luku i bandu otjera preko Drine, bila pogrješna. Odluka SAD-a sadržavala je i ucjenu upućenu velikom Tuđmanu – ako nastavite poražavati velikosrpsku politiku, zaboravite na Baranju i Podunavlje, što, naravno, nije dolazilo u obzir.
Hrvatska je za obnovu velikosrpske politike učinila sve što je mogla
Proces konsolidiranja velikosrpske platforme „na ovim prostorima“ poslije poraza u Hrvatskoj završen je na idejnom planu godine 2011. s operativnim načelima sadržanima u Memorandumu 2. Prvi je usvojen 1986., ali je poražen u „opštoj bežaniji“ 1995. operacijom Oluja. Hrvatska taj događaj slavi Danom pobjede. Velikosrpski plan je Dan pobjede pretvoriti u Dan sećanja na srpske žrtve.
Uloga hrvatske pete kolone u uspješnoj obnovi velikosrpske politike na prostoru Hrvatske, jednostavno je nemjerljiv i nesaglediv. Politika ministriranja procesu obnove velikosrpske politike u operativnom je pogledu započela operacijom „treći siječanj 2000.“, mijenjanjem kompletne krvne slike političkoga sustava i povijesnoga identiteta dotad uspješne i u regionalnim prilikama jake Hrvatske. Promijenjen je polupredsjednički sustav i uveden ovaj, koji nas je bez otpora odveo na rub propasti i u kojemu nitko nizašto nije odgovoran. Raj za strančarske mediokritete, stranačku klijentelu i velikosrpsku petu kolonu.
Formula obnove velikosrpske politike u Hrvatskoj je nevjerojatno jednostavna: Beogradska politplatforma, plus peta kolona, plus EliteU posljednjih petnaest godina hrvatske političke elite u kojoj se više ne zna tko je lud, tko petokolonaš a tko zgoljni profiter, imale su, čini se potpuno svjesno i dugoročno planirano prikriveni strateški interes - obnovu jugoslavenskih odnosa, povijesno dokazano najbolji humus za uzgoj velikosrpske politike. A upravo to zahtijeva i Memorandum 2.hrvatski novci. Platforma je Memoramdum 2. Peta kolona je peta kolona, regrutirana iz bazena jugobolja (do 25 posto ukupnog broja stanovništva), dijelom je riječ o etnobiznismenima, dijelom pak o starom jugoslavenskom represivnom aparatu i njegovom potomstvu, a dijelom o klasičnim plaćenicima. Hrvatski novci? Bez njih velikosrpska politika ne može „finansirati“ razgranate aktivnosti koje uključuju psihološko, mentalno, kulturološko, gospodarsko i političko poražavanje Republike Hrvatske.
Hrvatska je u posljednjih petnaest godina obnovi velikosrpske politike na raspolaganje dala ili prilagodila sve što ima. Zakonodavstvo! Medije! Stranke! Višestranačje! Demokraciju! Politički sustav! Pritom je višestranački jednoumno vlastitom pučanstvu lažno govorila kako joj je strateški interes – ulazak u Europsku uniju. U posljednjih petnaest godina hrvatske političke elite u kojoj se više ne zna tko je lud, tko petokolonaš a tko zgoljni profiter, imale su, čini se potpuno svjesno i dugoročno planirano prikriveni strateški interes - obnovu jugoslavenskih odnosa, povijesno dokazano najbolji humus za uzgoj velikosrpske politike. A upravo to zahtijeva i Memorandum 2.
Hrvatska služi srpskom Memorandumu 2
Hrvatska je temeljito ispeglala teren za što lakši prodor obnovljene velikosrpske politike. Urušila je gospodarstvo, zatrla selo, odrekla se suverene politike i strateških partnera za račun velikosrpskih strateških partnera, izvršila je suicid prekomjernim vanjskim zaduživanjem, potjerala hrvatsku mladež i time sustavno gradila demografski, gospodarski i politički slom. Već sam ranije izračunao da su ukupni demografski gubitci izazvani velikosrpskom agresijom (1991. – 1998.) jednaki ili veći današnjim, mirnodopskim, godišnjim demografskim gubitcima. Vanjski dug države je poznat. Nije još nitko izračunao gubitak nastao djelovanjem pete kolone na urušavanju gospodarstva i poljoprivrede.
I sve to nije bilo dovoljno. Hrvatska je diskriminirajućim zakonima uglavnom aboliranu politelitu srpske nacionalne manjine postavila na nesmjenjivi pijedestal. Time su Srbi u Republici Hrvatskoj postali opet povlašteni, ono što su bili i u socijalističkoj „republici“ Hrvatskoj, premda (još) nemaju ustavnu snagu „naroda“. Istodobno, dok su se ti DanasNama sad već usred Hrvatske prodike drži patrijarh Srpske pravoslavne crkve. Nama je nametnuta „savjest Hrvatske“ u osobi koja državu Hrvatsku doživljava kao remetilački faktor. Nama arbitriraju provjereni kadrovi represivnoga aparata iz doba komunizma. Nama stanoviti Pupovac dijeli lekcije i packe. Nama O. Frljić prodaje ideologiju pod umjetnost. I mi, Hrvatice i Hrvati, sve to pokorno plaćamo.procesi nama pred nosom događali, ubilo se skoro dvije tisuće hrvatskih branitelja. Nitko ih u povijesti tako nije porazio, kao što je to učinila peta kolona u razdoblju od 2000. do 2015.! Nitko.
Evo jednoga ljetošnjega konkretnoga primjera. Hrvatski branitelj ostao je bez posla. Supruga također. Imaju potomstvo. Nemaju prihoda. Branitelj obilazi mjerodavne adrese, očajan traži pomoć, ali uzalud. Odlazi i u „svoje“ ministarstvo. Nema tamo nikakva prava, jer nije ranjen i nije mrtav. Napokon shvati u čemu je kvaka i pred sinom zapita klijentelističkoga birokrata preko puta stola – možete nam pomoći samo ako me nema? Birokrat pete kolone je iskren: Da! Ode čovjek i ubije se. Obitelj je samoubojstvom hrvatskoga branitelja stekla pravo na nekakvu ubogu pomoć s kojom eventualno može kupiti jednosmjernu kartu za – što dalje to bolje.
To je Hrvatska danas! I ne samo to. Nama sad već usred Hrvatske prodike drži patrijarh Srpske pravoslavne crkve. Nama je nametnuta „savjest Hrvatske“ u osobi koja državu Hrvatsku doživljava kao remetilački faktor. Nama arbitriraju provjereni kadrovi represivnoga aparata iz doba komunizma. Nama stanoviti Pupovac dijeli lekcije i packe. Nama O. Frljić prodaje ideologiju pod umjetnost. I mi, Hrvatice i Hrvati, sve to pokorno plaćamo. Izdašno i prekomjerno. Ima li boljih dokaza da je u Hrvatskoj obnovljena velikosrpska politika na djelu? Ako imamo državu, čemu i kome ona služi? Srpskom Memorandumu 2!?
Nenad Piskač
Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.