Telegrafski pogled u tjedni retrovizor

U sridu: Spomen na Tomislava Salopeka

Predsjednica Grabar-Kitarovićeva i na Alki u Sinju (300.!) insistira na zajedništvu na pitanjima općega dobra. Ne znam tko je sluša i kuže li stranke njezin primjer „decentralizacije" s preseljenjem Ureda u Split, ali bilo je dobro umjesto partijskog pokliča „mi ili oni", čuti u Sinju da je Predsjednica spomenula i Tomislava, ne kralja, već ovoga našega suvremenika, Salopeka „na privremenom radu u inozemstvu", koji je u rukama islamskog fundamentalizma pod prijetnjom egzekucije. Bože, čuvaj ga i vrati doma.

U ništa: Alka bez bolesnoga Milanovića

Nezgodno je kad se najlošiji premijer u političkoj povijesti Hrvata razboli u osvit Alke! Još je nezgodnije ako je rodom iz sinjskoga kraja. Jako nezgodno po Partiju, jer gubi prigodu da ju čelnik uoči izbora svojim dolaskom na Alku ojača u narodu. No, stvar možda treba gledati s druge strane. Svaki put kad se suočio s narodom Milanović je sebi, Partiji i Vladi zabio autogolčinu. Stoga je njegov izostanak s Alke dobitak za Partiju. Čestitke slavodobitniku Frani Ivkoviću na impresivnoj pobjedi s osam punata. Vjerujem da je Milanoviću već u ponedjeljak bilo bolje.

Vaterpolo: Hrvatska se u finalu uspjela pobijediti

Nije Hrvatsku nadigrala Srbija (a i da jest, nikome ništa, idemo dalje), već su se naši reprezentativci u vaterpolu u finalu svjetskoga prvenstva sami pobijedili, pa su Srbi ne oznojivši se osvojili zlato. Svečanost dodjele medalja HTV je bojkotirala, kao da je sramota osvojiti drugo mjesto na svijetu. Kompleksaši na HTV-u ne znaju ocijeniti važnost događaja i ne kuže što je uspjeh. Čestitke srebrenim reprezentativcima unatoč katastrofalnoj igri u finalu. Trenutno je svjetsko srebro maksimum. Za zlato nedostaje onaj klik u glavi.

Knin: Franjo na tvrđavi zbunjuje sve, pa i Franju

Ne mogu se načuditi neprikladnome spomeniku predsjedniku Tuđmanu otkrivenom na kninskoj tvrđavi. To, jednostavno, nije Tuđman pobjednik! Ne znam kam su gledali odgovorni, a još manje kaj su mislili, ako su išta mislili prigodom odabira skulptorskoga rješenja. Gledajući iz moje dioptrije, malo je lošijih Francekovih spomenika, ali, budimo realni, ima i lošijih. Ostajem zbunjen. Mislim da je i Franjo, ako gleda odozgo. A nešto mi govori da gleda. Franjin spomenik postavljen u Škabrnji, djelo kipara Kuzme Kovačića, i dalje je nenadmašan.

Hrvatska Kostajnica: Spomenik Ledereru plijeni originalnošću

Spomenik na mjestu pogibije ratnoga snimatelja Gordana Lederera pun je pogodak. Nisam dugo bio na Čukuru, pa mi se čini kako bi bilo dobro otići do slikara Davorina LedererMora se reći da je i Ledererova kamera bila originalna s nezaboravnim kadrovima. Neki od njih nadilaze golu informaciju i spadaju u red najboljih prizora iz doba obrane od velikosrpske agresije. Malo je novinara s kamerom uspjelo hrvatski obrambeni rat prenijeti na gotovo lirski način, onako kako je to uspjelo Ledereru.Radića, s njim odšetati na brdo iznad Hrvatske Kostajnice i pogledati cijeli memorijalni kompleks. Iz fotografija koje prenose mediji zaključujem kako spomenik plijeni originalnošću. Mora se reći da je i Ledererova kamera bila originalna s nezaboravnim kadrovima. Neki od njih nadilaze golu informaciju i spadaju u red najboljih prizora iz doba obrane od velikosrpske agresije. Malo je novinara s kamerom uspjelo hrvatski obrambeni rat prenijeti na gotovo lirski način, onako kako je to uspjelo Ledereru.

"Ponosna sam što pucanj u mog oca ipak nije spriječio širenje istine o Domovinskom ratu"- rekla je s pravom kći ubijenoga kamermana. Dobro je da spomenik nije otkrio general JNA Andrija Rašeta ili ministar vanjskih poslova SFRJ Budo Lončar. Nije dobro da ga je otkrio Goran Radman. Da sad o tome ne elaboriram, mogao bih, naime, završiti na sudu, a tamo, siguran sam, ne bih bio oslobođen poput ubojice Gordana Lederera, stanovitoga Sirovine iz Siska, ustaše protiv ustavnopravnog nam poretka. Od svih članica EU samo u Hrvatskoj ubojice novinara mogu „po zakonu" izbjeći „pravnoj državi".

Prisavlje: Thompson s narodom u Kninu bez HTV-a

Dan pobjede, zahvalnosti i branitelja započeo sam u zoru na groblju poznatih mi pokojnih branitelja. Baš mi se, poslije tradicionalne obiteljske purice pod pekom, na kraju dana gledao Thompsonov koncert u Kninu. Očekivao sam, poput prosječnoga naivnog platiše htv-ova harača, izravan prijenos. Nula bodova. No, zato su poslije koncerta zaredala tradicionalna primitivna ideološki nabrijana podmetanja Marku Perkoviću, koja mi već odavno idu na živce. Te vozi motorkotač bez kacige, te se nije odrekao originalnoga teksta ratne pjesme Čavoglave.

Ona započinje starohrvatskim vojnički odrješitim pozdravom – „Za dom! Spremni!". Tekst je to pjesme koji mi je pomogao tamo negdje na početku otpora velikosrpskoj agresiji, dok sam bez osobnoga naoružanja sjedio za topom bez strjeljiva, u ono doba kad su miševi bili u rupama. Isti su to sitni glodari koji danas arbitriraju i guraju nas u svoje nekadašnje rupe. Za dom jesam spreman, ali za rupu nisam. HTV je pak spreman samo za naplatu pretplate.

Hrvatsko zagorje: Marija Bistrica četvrtkom popodne

Vozim ujaka iz Završja Podbelskoga smještenoga ispod Čeva i rasutoga uz Bednju, k sebi doma, pokraj Sutle. Via Ivanec – Lepoglava - Golubovec. A kad smo već tu, u kamenolomu, idemo skoknuti do obližnje Marije Bistrice, jer vujča Jura već duže vrijeme traži nabožnu sliku sv. Jure s kopljem na konju kako spreman pobjeđuje zmaja. Ako je igdje ima, onda je to na marijobistričkim štandovima. Cesta od Golubovca do Zlatara – sama jama. Kotači, međutim, nisu otpali zahvaljujući brzini od tri do pet kilometara na sat. Novo iznenađenje - radovi na cesti u Zlataru... Obilazak. A sunce prži do srži.

Radnim danom popodne Marija Bistrica ljeti nije onaj mravinjak Božji kakav funkcionira subotom i nedjeljom. Nigdje nikoga, osim trojice tragača za sv. Jurom. Na platou pred crkvom vrućina, neopisiva vrućina. Štandovi zatvoreni, međutim, ima Boga. Našli smo od prve uokvirenu sliku sv. Jure! Relativno stari vujec je zadovoljan. Brza okrjepa u krčmi. Vozimo prek Zlatar Bistrice i Bedekovčine do Zaboka, pa kroz Veliko Trgovišće – jer vujec hoće vidjeti „de se narodil Tuđman". Kad i tamo radovi na cesti u dužini od nekoliko kilometara, za koje sam mislio da su završeni još u proljeće. Brus! Od Završja do Zaprešića putovali smo 4 sata. Uz petnaest minuta stanke u Mariji Bistrici. Riječ je, ministre Hajdaš Dončiću s prethodnicima, o nekih 100 kilometara. Muke mu ježeve!

Informativan program: Dnevnik HTV-a neprobavljiva je musaka

Po navici pogledam dosadnu mozaik emisiju koju HTV emitira svakoga dana u 19 sati pod naslovom Dnevnik. Od DnevnikVanjske politike nema. Kultura je strogo lijeva i u mililitarskim dozama. Dosadnih sat vremena kao stvoreno je za gašenje tv prijamnika i odlazak u šetnju do krčme u kojoj je razina informiranja puno šira i dublja, dok lucidnost komentatora nadilazi najrazvikanija, odlično podmazana, imena tv zvijezda i zvjezdica.svega pomalo, ništa ozbiljno, nimalo urednički suvereno s glavom i repom po pravilima rubriciranja, ali zato gledamo uglavnom kopiranje dezinformativne logike kakvu njeguju šroterske tv kuće, tzv. komercijalne, s nacionalnom koncesijom za zaglupljivanje. Poslije Dnevnika, ukratko, jednako ste neinformirani kao i prije 19 sati, samo vam je tlak znatno viši. Koncepcija – zbrčkana. Miksaju se prilozi iz vanjske politike, zabave, bizarnosti, crna kronika, škandali... neslana musaka. Na unutarnjem planu gledatelj ne može skužiti što se zapravo događa.

Vanjske politike nema. Kultura je strogo lijeva i u mililitarskim dozama. Dosadnih sat vremena kao stvoreno je za gašenje tv prijamnika i odlazak u šetnju do krčme u kojoj je razina informiranja puno šira i dublja, dok lucidnost komentatora nadilazi najrazvikanija, odlično podmazana, imena tv zvijezda i zvjezdica. Srećom, sve spašava Vremenska prognoza, osobito kad prognostičari u 19,45 sati pogode stanje vremena dana na izmaku. Ipak, velim, tu i tamo pogledam po navici, jer završetak Dnevnika meni je podsjetnik na to da moram popiti večernju dozu terapije. S obzirom na kvalitetu i ideološku zatucanost emitirane gnjavaže, čini se da mi ni dupla doza ne bi škodila.

Ribnjak Tome Zagorca: Šum bistre vode i pastrve pod Belom

Godinama kupujem prvoklasne pastrve iz ribnjaka Tome Zagorca. Svečanost mi je doći na ribnjak pod Čevom, podno Belskoga dola. Ujutro osam kilograma dostajalo je MišetićNepoznavanje taktike velikosrpske politike nikoga ne bi smjelo opravdati u iznošenju pogubnih prijedloga. Prijedlog je ljepljiva traka, kakvih ima u poljoapotekama, za lov hrvatskih politmuha. Zalijepila se Jadranka Kosor, što me, ne znam zašto, nije začudilo. No, začudilo me da se od tolikih zujana zalijepila samo ona. Sufliraju mi sa strane da se i ministar bez branitelja zaletio i ostao zalijepljen na ovu, pomalo gadljivu, desetljećima korištenu ljepljivu traku za muhe.za gradele poveće družine s kojom sam proveo 8. kolovoza. Izgorio sam uz roštilj i dobio muskulfiber u trosatnoj borbi s muhama. Na povratku iz krajobraza djetinjstva ponovo skrećem u ribnjak. Pet kilograma friških pastrva za doma, prosim. Gospođa ribarica izuzetno je spretna, okretna i komunikativna. Svaki put očisti mi pastrve, po dobrom starom europskom običaju pita me za zdravlje i zaželi mi sretan put. I kak se onda čovjek ne bi vratio? Cijena s čišćenjem 40 kuna za kilogram. Preporučam vjernim čitateljima. Opaska: Ovo nije plaćeni oglas, nisam ni terenski komercijalist spomenutoga ribnjaka.

Ljepljiva traka za muhe: Mišetićeva (?) naiva u hrvatskoj je tradiciji

Prijedlog odvjetnika Luke Mišetića (ako je informacija točna, nisam provjeravao više izvora, uključujući i L. M.) o tome da Hrvatska treba obilježiti nekakav dan kojim komemorira žrtve kaznih djela samo jedne nacionalne manjine, srpske – nego koje?, dokazuje da je predlagatelj izrastao iz tradicionalne hrvatske mazohističke naive. Kad je posrijedi ponavljanje tradicije, nije riječ o trenutku slabosti, već o uhodanoj praksi. Nepoznavanje taktike velikosrpske politike nikoga ne bi smjelo opravdati u iznošenju pogubnih prijedloga. Prijedlog je ljepljiva traka, kakvih ima u poljoapotekama, za lov hrvatskih politmuha. Zalijepila se Jadranka Kosor, što me, ne znam zašto, nije začudilo. No, začudilo me da se od tolikih zujana zalijepila samo ona. Sufliraju mi sa strane da se i ministar bez branitelja zaletio i ostao zalijepljen na ovu, pomalo gadljivu, desetljećima korištenu ljepljivu traku za muhe.

Na ovim prostorima: Muhomlat nije lopata, niti „pecaljka za muve"

Prije dva mjeseca poučen povijesnim iskustvom ljeta kupio sam preventivno tri muhomlata za šest kuna. Sva tri se raspala. Bili su „Made in China". Pretpostavljam da su u tuzemstvo došli kroz „vrata gospodarske suradnje" koja je u Kini „otvorio" nezaboravni (predsjednik!) Mesić. Jučer je bolja polovica dofurala doma novi muhomlat. Pa, kaj, pitate se? Stvarno, nije neka vijest. No, jest obavijest činjenica da nije iz Kine, makar je iz uvoza. Iz Poljske. Na proizvodu piše slovenski, hrvatski i srpski: „Muhotepec / Lopatica za muhe/ Pecaljka za muve". Slovenski naziv je ispravan. Potrošač je obaviješten i o distributerima. Sva tri su „s područja bivše Jugoslavije" (Maribor, Zagreb, Beograd). Bez uvoza i pomoći „s područja bivše Jugoslavije" ni muhe nismo u stanju otjerati!

Nisam siguran da je u hrvatskom standardu najbolji izraz za muhomlat – lopatica za muhe. S malom (i velikom) lopatom grabi se rasuti teret. Muhe jesu ljetni teret, ali ne rasuti, već leteći. S muhomlatom se mlate muhe. Muhomlat je bolji izraz, ali uvozni lobi sigurno ne zapošljava lektore čime se pridružio praksi brojnih novinskih i tv kuća. Važno je za distributere jugobolja da znaju kako su muhe u jednom jedinstvenom kolonijalnom jezičnom smislu zapravo policentrične (Snježana Kordić) „muve", buhe - „buve", kisik - „kiseonik" i tako dalje. S druge strane siguran sam da u Srbiji ne pecaju„muve", već samo slatkovodne ribe s obzirom na to da joj hrvatske politmuhe još nisu stigle bratski darovati dio jadranske obale s nekoliko otoka kako bi u EU ušla kao mediteranska država i pomorska sila. Prethodna rečenica uopće nije nategnuta. Podsjećam da su strojevi za konzerviranje srdele s jednoga od najudaljenijih hrvatskoga otoka pretvorbenim vratolomijama već završili u Nišu, u kojemu Srbi, umjesto Hrvata, na hrvatskim strojevima konzerviraju „sardine od Niš" a Hrvati ih pokorno uvoze, kao i muhomate iz Kine.

Krapina: Početkom rujna izlazi novi zbornik radova o kjv-u

Iz prve ruke javljam kako će početkom rujna iz tiska izići zbornik radova Kajkavski u povijesnom i sadašnjem obzorju (br. 4) u kojemu će biti objavljeni radovi sa znanstvenih skupova o kajkavskom povijesnom jeziku (kjv) i njegovim dijalektima (bednjanski, sutlanska ikavica, čabarski govor...) održanih u Krapini 2012. i 2013. godine.

Nenad Piskač

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.