Je li tekst Sporazuma o arbitraži otvorio put slovenskoj blamaži?

U najnovijim događajima vezanima uz diskreditirajući rad Arbitražnoga suda, zaboravlja se na sporne odredbe samoga arbitražnoga sporazuma. ZahtjeviSlovenija je izazvala spor s dva zahtjeva upućena Hrvatskoj „sadržanima u verbalnoj noti Republike Slovenije od 7. travnja 1993.". Prvi zahtjev Slovenije traži „da Hrvatska cijeli akvatorij Savudrijske vale (Piranskog zaljeva) prizna kao dio državnog područja Republike Slovenije" (tzv. slovenska cjelovitost zaljeva). Drugi zahtjev Slovenije traži „da se njezino teritorijalno more izvan Piranskog zaljeva dotakne otvorenog mora" (tzv. izlaz na otvoreno more).Članak 3. Sporazuma moguće je naveo slovenskoga arbitražnog sudca Sekoleca da pokuša nedopuštenim sredstvima progurati nepostojeću slovensku vezu s otvorenim morem i novi režim na hrvatskom teritorijalnom moru. A sve je počelo s drugarskim gugutanjem Kosorove i Pahora, pa sastavljanjem čudnovatoga Sporazuma koji je u čl. 3. otvorio mogućnost manipuliranja, te napokon otkrivanjem manipuliranja tri člana Suda i slovenske strane...

Vlade Republike Hrvatske i Republike Slovenije sastavile su 4. studenoga 2009. Sporazum o arbitraži između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije. Sporazum su potpisali predsjednici vlada Jadranka Kosor i Borut Pahor. Sporazum definira supstrat spora i dva konkretna zahtjeva države Slovenije.

Slovenija je izazvala spor s dva zahtjeva upućena Hrvatskoj „sadržanima u verbalnoj noti Republike Slovenije od 7. travnja 1993.". Prvi zahtjev Slovenije traži „da Hrvatska cijeli akvatorij Savudrijske vale (Piranskog zaljeva) prizna kao dio državnog područja Republike Slovenije" (tzv. slovenska cjelovitost zaljeva). Drugi zahtjev Slovenije traži „da se njezino teritorijalno more izvan Piranskog zaljeva dotakne otvorenog mora" (tzv. izlaz na otvoreno more).

Najsporniji je članak 3. Sporazuma

Oba slovenska zahtjeva su „međunarodnopravno potpuno neutemeljena te predstavljaju jasnu teritorijalnu pretenziju na štetu cjelovitosti državnog područja Hrvatske" (ak. Vladimir Ibler, Sporazum o arbitraži između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije, izvorni znanstveni članak UDK 341.63:347.79).

Slovenskim je zahtjevima „moguće udovoljiti, samo i jedino, tako da se Sloveniji pripoji dio teritorijalnog mora Hrvatske (ili/i da se dio teritorijalnog mora Hrvatske pripoji otvorenom moru), dakle da se uveća državno područje Slovenije i smanji državno područje Hrvatske bilo u korist Slovenije ili otvorenog mora. Hrvatska je oba zahtjeva odbila i smatra ih teritorijalnim pretenzijama jasno usmjerenim protiv teritorijalnog integriteta državnog područja Hrvatske".

U tekstu Sporazuma o arbitraži koji su prihvatile obje vlade najsporniji je članak 3. - Zadaća Arbitražnog suda. Tekst članka 3. traži da Arbitražni sud utvrdi: a) Tijek granice između Hrvatske i Slovenije, b) Vezu Slovenije prema otvorenom moru, c) Režim za uporabu morskih područja.

O tome akademik Ibler (Zagreb, 25. lipnja 1913. – Zagreb, 30. travnja 2015.) u navedenom članku piše: „Izvan svake sumnje jest da Sud ima izvršiti tri različita, samostalna i odvojena zadatka. Može se shvatiti i razumjeti da su sva tri zadatka zadaća Suda, ali se svakako radi o tri zadatka, a ne o jednome. Preciznost pravnog teksta mora navedene zadatke razlikovati... Autori teksta Sporazuma trebali su biti precizniji. Oni svoju zadaću nisu zadovoljavajuće ispunili. Jasno je da Sud ne može istodobno izvršiti ono što sami autori Sporazuma dijele i rastavljaju pod (a), (b), (c)".

Od tri zadatka Suda dva su besmislena

Iz navedene nepreciznosti ključnoga članka Sporazuma, koji regulira što je zadaća Arbitražnoga suda, tj. što Sud treba obaviti, utvrditi i izvršiti, razvidno je da su Sudu VezaŠto je to „veza Slovenije prema otvorenom moru"? Kako se utvrđuje veza sa otvorenim morem? Ibler smatra da odgovornost za ovaj dio nedorečenoga, neodređenoga i besmislenoga članka 3. snose autori Sporazuma (obje vlade). Veza Slovenije s otvorenim morem u stvarnosti ne postoji. Je li zadatak Suda da je uz pomoć međunarodnome pravu nerazumljivih termina uspostavi na uštrb hrvatskoga teritorija?ostavljena široka vrata za različite interpretacije, pa i vratolomije nepoznate međunarodnome pravu mora. Prvi zadatak (a) Suda „nema prigovora", jer je potpuno „u skladu s pozitivnim međunarodnim pravom, Konvencijom 82 i sa suvremenom praksom".

Drugi zadatak Suda je sporan. Što je to „veza Slovenije prema otvorenom moru"? Kako se utvrđuje veza sa otvorenim morem? Ibler smatra da odgovornost za ovaj dio nedorečenoga, neodređenoga i besmislenoga članka 3. snose autori Sporazuma (obje vlade). Veza Slovenije s otvorenim morem u stvarnosti ne postoji. Je li zadatak Suda da je uz pomoć međunarodnome pravu nerazumljivih termina uspostavi na uštrb hrvatskoga teritorija?

Treći zadatak (c) Suda je da mora utvrditi „nešto očigledno besmisleno (apsurdno), naime 'režim'". Ali ne onaj „režim" kakav poznaje Konvencija 82 koja je odredila režime „za uporabu relevantnih morskih područja", već se radi „samo o režimu u teritorijalnom moru Hrvatske. A to se moglo i reći. Kod prvog zadatka korektno je rečeno da se radi o utvrđenju granice između Hrvatske i Slovenije. A i u drugom je zadatku razumljivo da se radi o Sloveniji te da se ta „veza" svakako tiče isključivo Hrvatske, ali ne i Italije. Zar bi samo u trećem zadatku bilo nepotrebno spominjati Hrvatsku i Sloveniju, jer sam naziv Sporazuma jasno ukazuje na to da se radi samo o arbitraži u sporu između Slovenije i Hrvatske?".

Prozirna namjera udovoljavanju protupravnim zahtjevima

Ibler zaključuje da Sporazum „ne zaslužuje dobru ocjenu" i da tekstom Sporazuma „ne možemo biti zadovoljni". „Od svih prigovora upućenih Sporazumu najteži je svakako onaj upućen članku 3. Dio tog članka najviše se udaljava od pozitivnog međunarodnog javnog prava i Konvencije 82. Taj će dio Sporazuma, i njegove posljedice, odigrati najvažniju ulogu u sudbini ovoga spora i njegovu rješavanju. To je razlog da ga je nužno snažno istaknuti kako bi čitatelju ovih redaka bio uvijek brzo dostupan.

Taj dio Sporazuma glasi:
'(1) Arbitražni sud utvrdit će...
(b) vezu Slovenije prema otvorenom moru;
(c) režim za uporabu relevantnih morskih područja'.

Zaista je teško naći pravu riječ za taj dio teksta Sporazuma. Teško je ne uočiti prozirnost namjere da se olakša udovoljavanje zahtjevima jedne ugovorne stranke na štetu druge ugovorne stranke. A pri tom bi udovoljavanju protupravnim zahtjevima bilo, naravno, nemoguće izbjeći kršenje međunarodnog prava i Konvencije 82. Pri svemu tome nemoguće je zanijekati činjenicu da se radi o Sporazumu, međunarodnom ugovoru, u kojem je Hrvatska kompaciscent. Potpisala je i ratificirala Sporazum. On je, dakle, uredno sklopljen i on je – to se mora shvatiti kao stav koji se ovdje izričito izražava i podupire – za Hrvatsku nedvojbeno obvezatan. Hrvatska mora Sporazum poštovati i bona fide izvršiti, dakle, spor podvrgnuti rješenju Arbitražnog suda i izvršiti i njegov pravorijek. Tom se stavu još može dodati i politička ocjena, naime uvjerenje da mu nema alternative, pogotovo ne takve koja ne bi povrijedila međunarodno pravo.

Nerazumna podloga ni za kakvo utvrđivanje

Međutim, ovakav pozitivan stav prema Sporazumu u cjelini nije nikako moguće primijeniti i prema ovdje citiranom dijelu članka 3. Sporazuma. Taj citirani dio teksta AferaS izbijanjem međunarodne afere u kojoj više nitko ne dovodi u pitanje autentičnost snimaka razgovora jednoga sudca Arbitražnoga suda sa slovenskom diplomatkinjom, jasno je da Hrvatska i Arbitražni sud ima smatrati nepostojećim. Što se pak tiče prihvaćanja spornoga teksta Sporazuma, koji ni u čemu ne može škoditi Sloveniji, a u mnogočemu može Hrvatskoj, netko bi u Hrvatskoj trebao snositi ne samo političku odgovornost, već i moralnu i kaznenu.predstavlja primjer za ona svojstva nekog ugovornog teksta za koja Bečka konvencija o pravu međunarodnih ugovora u svom engleskom izvorniku rabi izraze: ambiguous, obscure, absurd, unreasonable. U službenom prijevodu Bečke konvencije na hrvatski jezik ti su izrazi odgovarajući prevedeni i glase: dvosmislen, nejasan, besmislen, nerazuman. Svi su ti atributi potpuno umjesni i u hrvatskom prijevodu nezamjenjivi nekim drugim i blažim izrazima. Taj dio članka 3. napisan je kao da ne postoji sustav međunarodnog prava mora. Zbog svoje potpune nerazumljivosti on ne može biti razumna i prihvatljiva podloga ni za kakvo 'utvrđivanje' (čl. 3. Sporazuma).

Kako da se usklade dva protuslovna stava? Tvrdimo da Sporazum treba poštovati i izvršiti. Tvrdimo da Arbitražni sud treba suditi i donijeti presudu. A što da uradi Sud ako on (većina članova Suda) citirani dio članka 3. Sporazuma ne razumije? Sud mora učiniti sve potrebno da savjesno nastoji protumačiti (interpretirati) nerazumljiva mjesta. No ako u tome ne uspije? Što tada?"

Ibler smatra da u tom slučaju Arbitražni sud „to mjesto, odnosno taj citirani dio članka 3., ima smatrati nepostojećim". S izbijanjem međunarodne afere u kojoj više nitko ne dovodi u pitanje autentičnost snimaka razgovora jednoga sudca Arbitražnoga suda sa slovenskom diplomatkinjom, jasno je da Hrvatska i Arbitražni sud ima smatrati nepostojećim. Što se pak tiče prihvaćanja spornoga teksta Sporazuma, koji ni u čemu ne može škoditi Sloveniji, a u mnogočemu može Hrvatskoj, netko bi u Hrvatskoj trebao snositi ne samo političku odgovornost, već i moralnu i kaznenu.

Oluju proslaviti na Svetoj Geri svečanim izlaskom iz Sporazuma

Zastupnicima Hrvatskoga sabora, osobito onima koji su svojedobno digli ruku za prihvaćanje Sporazuma o arbitraži, uoči izvanredne sjednice Sabora dobro bi došlo, da pozorno i bez strančarskih naočala pročitaju cjeloviti tekst navedenoga izvornoga znanstvenoga članka akademika Vladimira Iblera koji je dostupan i na poveznici.

Hrvatska ima dva jaka razloga da odmah i nedvosmisleno izađe iz Sporazuma o arbitraži o nesporazumu o vezi i režimu, te supstrat spora, neutemeljeno posezanje za svojim teritorijem, prepusti mjerodavnim međunarodnim sudovima. Bio bi to najbolji način da Hrvatska pokaže poštovanje gospodinu Ibleru, čije se mišljenje nije slušalo kad je trebalo! Istodobno nekulturnu pločicu u Trakošćanu, postavljenu ne znam od koga u čast gugutanju Kosorove i Pahora iz kojega se rodio apsurdni Sporazum, hitno ukloniti s hrvatskoga spomenika kulture i poslati je u Ljubljanu. Tijekom rasprave, držim, bilo bi prikladno i zastupnici Kosor uručiti prijevod cjelovite Bečke konvencije o pravu međunarodnih ugovora.

S druge, praktične strane, 20. obljetnicu Oluje najbolje bi bilo proslaviti 4. kolovoza tako da se umjesto predizbornoga, djelomično dvosmislenoga, nejasnoga, besmislenoga i nerazumnoga mimohoda organizira nacionalno jasan, osmišljen i razumljiv izlet hrvatskih branitelja na Svetu Geru.

Nenad Piskač

Post scriptum: Brojidbeni podsjetnik
13. srpnja 2015. – prošlo je 15 dana od terorističkog napada na Hrvatski tjednik.
12. lipnja 2015. – prošlo je 46 dana od međunarodnog ukazanja kukastoga križa na Poljudu.
Ran Ko nije pronašao počinitelje, nije podnio ostavku i nije smijenjen. Pušu topli, predizborni, vjetrovi: Zo Ki je opet spustio ljestvicu.

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.