Uz bok najboljim hrvatskim dijalektalnim rječnicima

I Brdovcu je 30. svibnja 2015. predstavljen Rječnik kajkavske donjosutlanske ikavice Štefice Hanzir, Jasne Horvat, Božice Jakolić, Željka Jozića i Mije Lončarića. Rječnik (578 str.) je izišao u izdanju Udruge Ivana Perkovca i Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje.

Jasna Horvat: U osnovi riječ je o radu volontera

U Predgovoru Jasna Horvat, predsjednica Udruge Ivan Perkovac, inicijatorica i jedna od autorica Rječnika, među ostalim, piše: „Članovi Udruge Ivana Perkovca svojim su volonterskim radom, ustrajnošću i entuzijazmom pridonijeli da rad na Rječniku bude i završen, a Rječnik i objavljen te je njihova uloga u ovome projektu presudna i nemjerljiva. Golem je to doprinos i stoga što je izvornih govornika kajkavske ikavice sve manje, pa je samim time i važnija potreba za njezinim dokumentiranjem i promicanjem. Zbog promjene načina života i sve veće pokretljivosti stanovništva, posebno prema gradovima te zbog doseljavanja govornika drugih, nekajkavskih idioma, kajkavska je ikavica posljednja dva desetljeća izrazito promijenjena, a uloga i odgovornost članova Udruge u njenoj zaštiti tim je veća.

Objavljivanjem Rječnika kajkavske donjosutlanske ikavice zaokruženo je i završeno razdoblje očuvanja kajkavske ikavice u proteklih pet desetljeća, u čemu smo svi mi, koji smo imali sreću u tome sudjelovati u različitom dobu svoga života (kao učenici, učitelji, roditelji ili članovi udruga) dali svoj prilog zavičajnoj i nacionalnoj kulturnoj baštini.

Pri tome želimo istaknuti da je ovim Rječnikom obuhvaćen tek dio neiscrpnoga i nepresušnoga jezičnoga i tradicijskoga blaga te da u budućnosti namjeravamo pokrenuti nove projekte radi daljnjeg očuvanja prve i najvažnije odrednice identiteta jednoga naroda ili njegove manje skupine, a to je jezik".

Prvi rječnik jednoga zaštićenoga govora u Hrvatskoj

Uz rječnik s oko 11.000 natuknica objavljena je i uvodna studija Dijane Ćurković podijeljena u tri dijela: uvod o kajkavskoj ikavici, fonologija i RječnikObjavljivanjem Rječnika kajkavske donjosutlanske ikavice zaokruženo je i završeno razdoblje očuvanja kajkavske ikavice u proteklih pet desetljeća, u čemu smo svi mi, koji smo imali sreću u tome sudjelovati u različitom dobu svoga života (kao učenici, učitelji, roditelji ili članovi udruga) dali svoj prilog zavičajnoj i nacionalnoj kulturnoj baštini.morfologija. „Ponuđena je genetska raščlamba govora koji su potom smješteni u kontekst kajkavskih dijalekata, pri čemu je donjosutlanski ili kajkavski ikavski zaseban dijalekt koji je okružen kajkavcima ekavcima". U Zaključku D. Ćurković piše kako „možemo zaključiti da se donjosutlanski govori ističu u kajkavskom dijalektnom kontinuumu zahvaljujući svome podrijetlu i svijesti o tragovima prošlih vremena koje čuvaju u svojim govorima. Istodobno, donjosutlanski govori uklapaju se u kajkavštinu i prihvaćaju pojedine kajkavske značajke te tako potvrđuju da je zajedništvo raznolikosti prirodan razvoj jezika i društva" (str. 53.).

Rječnik su predstavili prof. dr. Marko Samardžija, dr. Ivana Kurtović Budja i dr. Željko Jozić. Građu Rječnika prikupili su članovi Udruge Ivan Perkovac koja skrbi za očuvanje kajkavske ikavice i promicanje zavičajne kulturne baštine. IHJJ pridonio je Rječniku na razini metodoloških standarda, naglasaka i računalnih smjernica. Dr. Jozić je istaknuo kako je riječ o petogodišnjem poslu i jednom od najzahtjevnijih projekata IHJJ-a, te da se radi o prvom rječniku jednoga zaštićenoga govora u Republici Hrvatskoj. Založio se za ideju da Rječnik osvane i na Internetu.

Objavljivanje Rječnika pomogli su Ministarstvo kulture, Zagrebačka županija, Općina Brdovec, te tvrtke i privatne osobe među kojima su i potomci pjesnika Stjepana Jakševca, najpoznatijega književnika kajkavske ikavice.

Iz recenzije prof. dr. Marka Samardžije

„Jasno je da se Rječnik kajkavske donjosutlanske ikavice, skupine mjesnih govora zaštićenih kao nematerijalno kulturno dobro, s pravom može nazvati vrhuncem dosadanjih nastojanja oko očuvanja donjosutlanske kajkavske ikavice kao važne dijalektološke i sociolingvističke činjenice izrasle iz tegobnih hrvatskih prilika druge polovice XV. i XVI. stoljeća koja živi i danas zahvaljujući ponajprije ustrajnosti svojih govornica i govornika da govoreći njime čuvaju i brane svoj zavičajni idiom, što je Stjepan Jakševac (1916. – 1994.) ovako opjevao:

I ni te sile
kaštige te ni
da ime
i rič nam
zeme
il spremeni.

Zaključno se može reći da će objavljivanje Rječnika kajkavske donjosutlanske ikavice biti nedvojbeno znatan doprinos kako boljemu poznavanju, a posredno i očuvanju, leksičkoga blaga te osebujne skupine kajkavskih govora tako i sada već vrlo bogatoj hrvatskoj dijalektnoj leksikografiji".

Iz recenzije dr. Ivane Kurtović Budja

„Rječnik kajkavske donjosutlanske ikavice donosi leksičko blago donjosutlanskoga dijalekta, iako govornici kajkavske ikavštine žive u pojedinim naseljima izvan granica dijalektološki određenoga dijalekta, na samoborskom i karlovačkom području. Pedantnim i iscrpnim bilježenjem građe te preciznom i detaljnom obradom, potkrijepljenom rečenicama iz govora koje potvrđuju pojedino značenje, rječnik se svrstava uz bok najboljim hrvatskim dijalektalnim rječnicima (...). Rječnik će biti iznimno koristan svim dijalektolozima, ali će u njemu naći građe za svoja istraživanja i stručnjaci drugih disciplina: etimolozi, etnolozi, antropolozi. Ne manje važno je da će rječnik rado koristiti izvorni govornici govora donjosutlanske kajkavštine, a svakako će biti dobro uputiti na njega studente kroatistike, kroatologije ili etnologije".

Nenad Piskač

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.