Prološki kartonski novinar izazvao kratkotrajnu buru u kahlici

U povijesti karnevalskih spaljivanja spaljivalo se sve i svakoga. I dok poklade nisu dirnule epehaove lutkice sve je više-manje štimalo uglavnom zato što se nitko, što ti je strah od totalitarnoga režima!, nije dosjetio spaliti lutku trostrukoga narodnoga heroja i doživotnog šefa države, Partije i JNA. Tito je sigurno očajan što mu je izmakla fašnička fešta i čast. On je tu nepravdu, istina, obilno nadomjestio do mita uzdignutim izmišljenim Danom mladosti, krinkom pod kojom se "Veličina"Tomić je veličina u jugoslavenskim razmjerima, „na ovim prostorima" i u „ovoj državi". I nigdje drugdje. Zbog minuloga rada nagrađivan je u tuzemstvu čak i kantom fekalija. A tko je Šuker? Nositelj titule najboljega strijelca na svjetskom nogometnom prvenstvu, osvajač trećega mjesta na istome natjecanju u hrvatskom dresu, nogometaš uspješnih klubova. Golgeter, svjetska klasa. Šuker je s takvim minulim radom spaljen bez riječi. Tomića minuli rad kvalificira toliko da ga treba uzdići na razinu s koje njegovu liku i djelu ne može nauditi ni fašnik.mladež klanjala falusoidnom komadu drveta nošenom uzduž i poprijeko jugodiktatoru u čast. Njegovo se karnevalsko spaljivanje i civilizacijsko uklanjanje tek očekuje. Prvo bi trebao odletjeti s Pantovčaka. Zabrinjava, međutim, činjenica da se fašničko ismijavanje nastoji zabraniti kartonskim novinarima.

Zakon o zaštiti jugovića od fašnika

Šukerovo spaljivanje u Puli i Tomićevo u Prološcu spadaju u isti red fašnika – posljednjeg dana poklada. Šukera kao nepopularnoga nogometnoga funkcionara nema tko braniti od toga prastaroga običaja. S Tomićem je druga stvar, budući da je on pod krinkom „novinara i pisca" pravovjeran i navodno popularan do te mjere da ga se štiti, poput Tita, čak i od fašničkih običaja. Za razumijevanje situacije dobro je prethodno znati da je u pokladama, u vremenu od božićnih blagdana do korizme, krivac za sve loše - personificirani lik smiješnoružnog iskreveljenog muškarca, gotovo đavla; strašilo, nakaza uopće – kako to definira Bratoljub Klaić.

Nisam siguran jesu li princ karnevala i Krnjo istoga pojmovnoga sadržaja, jer me karnevali nikad nisu zanimali. No, siguran sam da je zanimljivo usporediti minuli rad dva spaljena krivca. Tomić je veličina u jugoslavenskim razmjerima, „na ovim prostorima" i u „ovoj državi". I nigdje drugdje. Zbog minuloga rada nagrađivan je u tuzemstvu čak i kantom fekalija. A tko je Šuker? Nositelj titule najboljega strijelca na svjetskom nogometnom prvenstvu, osvajač trećega mjesta na istome natjecanju u hrvatskom dresu, nogometaš uspješnih klubova. Golgeter, svjetska klasa.

Šuker je s takvim minulim radom spaljen bez riječi. Tomića minuli rad kvalificira toliko da ga treba uzdići na razinu s koje njegovu liku i djelu ne može nauditi ni fašnik. Upozoravam da još nije usvojen zakon o zaštiti od fašnika. Vjerojatno zato što na globalnome planu stvar stoji ovako: Dođete li u zemlju izlazećega sunca i pitate prosječno informiranoga Japanca za prvu asocijaciju na spomen Hrvatske, on će ko iz topa ispaliti: Ante Tomić iz Prološca. Za Šukera Japanac nije čuo, a kako i bi kad ne prati pulski karneval. U Kini je stvar drukčija, tamo svi znaju samo za Tita, Mesića i Josipovića.

Temeljna optužnica Slobodne Dalmacije

Što je sporno u fašničkom performansu tako da je izazvalo kratkotrajnu buru u kahlici i na noge diglo barda na području zaštite novinarskih sloboda i barda iz područja ošini po prašini? Odmah treba reći da nije u pitanju samo lutka obličjem nalik na Tomića. Već, opet, minuli rad. Problem je u tome što su prološke maškare pročitale opus svojega Krnje, te ga karnevalski valorizirale i sublimirale u nekoliko pučki sročenih stihova, što se pokazalo kao strašan krimen, dostojan optužnice i osude.

Prvo: „Svom narodu ruga se i smije, a ni stid ga, ni sramota nije... Dragi moj pisac, lukav si ko lisac, ti i dalje možeš k... svirat, ali prološki narod nemoj dirat. Proložani pošteni su ljudi, njima samo Bellamusa sudi". Drugo: „Izdavačka kuća 'Vesela sveska' donosi pismu 'Diž' se Smoje, oko moje', potom pjesma 'Sred pijata i salveta', pa onda 'Oj Kozorog zelje moje', te i knjiga 'Šta će ovce bez mrkova'".

Treći krimen opisuje Slobodna Dalmacija: „Ta knjiga dominirala je i u povorci, koju je pisac nosio uz logo naše Slobodne Dalmacije. U pripremi je i roman, rekoše Proložani, pod nazivom "A, di ću sada?". Četvrto: „Uz smijeh okupljenih pročitano je da se 'sve knjige i zbirke mogu nabaviti na prečišćivaču otpadnih voda u Glavini Donjoj'" (SD).

Peto, opet karnevalski stihovi: "Svi ćemo od veselja skakat i niko za tobom neće plakat, kada ga zapalimo, sad ću svojom glavom platit, a naš Bellamusa opet će se vratit". I šesto: „Okupljeni Proložani uz tradicionalni ritual zapalili su središnji lik Krnje uz sam stari most, a pokladno slavlje nastavljeno je u Domu kulture" (SD).

Nadopunjena optužnica u žurnom postupku

Kad je optužnicu, tjeralicu, europski uhidbeni nalog i presudu seka Slobodna napisala, a braco Jutarnji prenio, valjalo je predmet promptno pustiti u medijsko-pravni promet, što je istoga dana i OptužnicaDopunu optužnice nije trebalo dugo čekati, tek nekoliko sati. Sudcima je dovoljan samo nadnaslov: Morbidni skandal u Prološcu, i naslov: Mještani uz povike odobravanja spalili Krnju u liku Ante Tomića. Z. Duka i J. Pavičić proglasili su se, očekivano, nadležnima za proces, dakle – mjerodavnima za ovu vrstu tužbe drugarice seke i ovako nadopunjenu optužnicu druga brace.učinjeno čime se karnevalsko ludilo poslije službenoga završetka poklada produžilo u korizmu. Na što optužnica cilja?

Optužnica se u prvoj, drugoj i petoj točki protivi slobodi pučke pokladne poezije i satire. Ona ukazuje u trećoj točki na nedopustivo korištenje logotipa u karnevalskoj povorci. Ona u istoj točki opisa inkriminiranoga djela ukazuje da se otvoreno protivi pripremi romana pod naslovom A, di ću sada. Ona u četvrtoj točki smatra da se Krnjina izdanja ne smiju prodavati na kolektoru otpadnih voda u Glavini Donjoj, jer kolektor, opće je poznato, nema fiskalnu blagajnu. U šestoj točki optužnice optužen je Dom kulture u kojemu je nastavljeno pokladno slavlje nakon što je spaljen središnji lik. Svako iole pametan ovakvu bi optužnicu odmah bacio u koš.

Shvatili su to i u JuL-u. Dopunu optužnice nije trebalo dugo čekati, tek nekoliko sati. Sudcima je dovoljan samo nadnaslov: Morbidni skandal u Prološcu, i naslov: Mještani uz povike odobravanja spalili Krnju u liku Ante Tomića. Z. Duka i J. Pavičić proglasili su se, očekivano, nadležnima za proces, dakle – mjerodavnima za ovu vrstu tužbe drugarice seke i ovako nadopunjenu optužnicu druga brace.

Sudcima je bilo dovoljno povezati glagol spalili s likom Ante Tomića i prepisati „morbidni skandal". Krnju su držim namjerno preskočili i time kontekst fašnika zanemarili. Tako sad u dopunjenoj optužnici uz šest osnovnih točaka zrelih za koš imamo i kvalifikacije štetnih tendencija: „morbidni skandal", nedužni glagol, „povik odobravanja" i iz konteksta istrgnut spaljeni lik Ante Tomića. Karneval od optužnice.

Presuda šokiranoga HND-ova sudbenoga vijeća

Predmet je od tužitelja istodobno preuzelo dvostruko sudbeno vijeće, natječući se tko će brže i bolje, snažnije i šire osuditi tuženike. Proces se po kratkom postupku održao bez ročišta i bez dopuštenoga prava na obranu Krnji i kolektoru, Prološcu i Domu kulture te „karnevalskoj povorci". A nisu osuđeni samo oni! Riječ je o maspoku na širem terenu, možda i zmijama.
HND-ovim je pravosudnim oour-om predsjedao sudac Z. Duka. On je „osudio spaljivanje lutke popularnog novinara i književnika Ante Tomića, što su napravili sudionici jučerašnje karnevalske povorke od Prološca do Imotskog" (V. list). Dakle, osudio.

Uz obrazloženje: „Kad god se u karnevalu spaljuje lutka konkretnog čovjeka, a ne simbola neke opake društvene pojave - to je morbidno i upozoravajuće. Kad je taj čovjek novinar i pisac, to asocira na zatvore i logore". Anex optužnice JuL-a u kojemu se spominje „morbidno" pao je na plodno tlo, sudac je u osudi prepisao „morbidno" i morbidno dodao još i „upozoravajuće". Presudi „u ime naroda" nedostaje kvalifikacija po članku tom i tom zakona toga i toga, da Krnjo nije simbol „neke opake društvene pojave", te da ga se ima poštedjeti fašničkih običaja. Pravo na definiranje neke opake društvene pojave zadržao je sud Partije.

Spaljena je u kontekstu karnevala, međutim, „lutka", a ne A. Tomić, priznaje pravu nedorasli, a karnevalu dorasli Duka. Nedavno je na HRT-u spržen radni odnos Karolini Vidović-Krišto, također nekako u vrijeme poklada. To spaljivanje, jasno je, spada u „opaku društvenu pojavu". Radmanova lutka na karnevalu nije spaljena. Otkaz je stvarnost, morbidna i upozoravajuća. Ali ne i za sud partijskih aparatčika.

U Dukinu presudu spada i to da je Hrvatsko novinarsko društvo „šokirano zlogukim skandalom", što je pravno i činjenično deplasirano. Dukino Društvo šokira se nevjerodostojno: Tamo DukaU Dukinu presudu spada i to da je Hrvatsko novinarsko društvo „šokirano zlogukim skandalom", što je pravno i činjenično deplasirano. Dukino Društvo šokira se nevjerodostojno: Tamo gdje ne treba (npr. fašnikom) i onim čime nitko osim njega nije šokiran, a biva benevolentnim tamo gdje novinar i pisac doista ostaje bez svojih prava što demokratsku javnost s pravom asocira na zatvore i logore.gdje ne treba (npr. fašnikom) i onim čime nitko osim njega nije šokiran, a biva benevolentnim tamo gdje novinar i pisac doista ostaje bez svojih prava što demokratsku javnost s pravom asocira na zatvore i logore.

Presuda JuL-a osudila srednju Dalmaciju

U presudi sudca J. Pavičića (objavljena je u JuL-u) spominju se karnevalom i optužnicom neobuhvaćeni širi konteksti. Njegova presuda ima i kolosalan preventivni karakter, jer je presudio Karamarku i komunistima, Grcima i Nijemcima, a nadasve Proložanima. Krivi su jer je prološkoj karnevalskoj povorci za sve kriv Krnjo. Kartonski Ante. Papirnati Tomić. U obrazloženje presude umijesio je sudac i ksenofobe, islamiste, nevjernike, ljevičare, bankare, svećenike, političare i bezbožnike. Osuđena je i krivom proglašena „srednja Dalmacija"! Izrijekom. Za kaznu čitat će i dalje spaljenoga Krnju.

Srednja Dalmacija je osuđena zbog sučeva subjektivizma. On u presudi priznaje: „još nisam čuo za društvo i kulturu u kojem su za sve društvene jade i zlo krivi najprije i jedino – novinari". Nezadovoljan je, zapravo, slobodnim izborom lika Krnje, a to nije prekršajno niti kazneno djelo. A tko mu je kriv što nije otišao u maškare i napravio svojega Krnju – recimo kartonskoga Radmana, Pavića ili Elizabetu Gojan?! Srednja Dalmacija je osuđena i zato jer je sudac nedvojbeno utvrdio tijekom dva karnevala (2014. i 2015.) na mjestima udaljenim „samo trideset kilometara" da je spalila dva „kartonska novinara". Kar-ton-ska. Proložac je ove godine nadrapao jer je spalio kartonskog novinara, a to nije smio jer je A. Tomić njihov „najslavniji sugrađanin". Omiš je kriv što je prošle godine spalio „kip lokalnog dopisnika Slobodne Dalmacije Vinka Vukovića". Oba opisa krivnje spadaju u demokratske standarde slobode govora i u običajno karnevalsko pravo.

Novi Krnjo srednje Dalmacije 2016.?

Očito je, dakle, iz druge presude Partije da je osuđena srednja Dalmacija kriva samo zbog toga što nije zadovoljna uređivačkom politikom Slobodne Dalmacije i pisanjem dva kartonska Krnje. Sudac J. Pavičić previđa opravdano narodno nezadovoljstvo, kao i činjenicu da nema smisla spaljivati kartonske novinare srednje Dalmacije u Slavoniji ili Zagorju, Brazilu ili Italiji. Logično je i u duhu je karnevala, dakle, da se u pokladama u srednjoj Dalmaciji spaljuju domaće Krnje. Bili oni strukom, likom ili djelom, ovo ili ono. Srednja Dalmacija, koliko poznajem taj mentalitet, već se sprema za idući karneval. Sudac J. Pavičić sam se kandidirao za Krnju srednje Dalmacije godine 2016.

Skoro sam zaboravio uputu o pravnom lijeku: „Duka tvrdi da ovi incidenti pokazuju da su za neke 'sloboda mišljenja i govora u novinarskim i književničkim tekstovima najveći životni problem, puno veći od korupcije i drugog lopovluka, promašene politike i sličnog' i poručuje onima koji Tomića ne vole da ga ne čitaju" (VL). Može li Duka i njegovo društvo i Društvo propisivati što je kome najveći životni problem? Hvala mu na preporuci o pravnom lijeku, ja povod njegove presude niti volim, niti ne volim, a niti čitam. Nadam se da moj indiferentizam nije skandalozan, morbidan i incidentan.

Karnevalsku volju naroda sud Partije nije uspio uškopiti tijekom višedesetljetnoga jednopartijskoga jednoumlja. Ne će ni ova zaostala bura u mraku noćne posude.

Nenad Piskač

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.