Europski propuh: Zloporaba satire protiv monoteističkih religija

Svaka akcija ima i reakciju. Tako i govor mržnje. Govor mržnje ne spada u slobodu govora. Govor mržnje je zloporaba slobode govora. Uvidom u naslovnice pariškoga satiričkog lista Charlie Hebdo razvidno da je taj list ne razumije da sloboda izražavanja ima granice. Na meti naslovnica su najveće svetinje monoteističkih religija. Njih se ismijava i vrijeđa ne prezajući pritom ni od najprimitivnijih asocijacija. Čini se da je čitateljstvo dolično reagiralo.

Charlie Hebdo je, naime, uoči napada na redakciju bio na rubu stečaja opterećen lošom prodajom. Krajem prošle godine objavio je poziv za donacije od kojih je skupio nekoliko desetaka tisuća eura od potrebnih milijun. Prvi broj poslije terorističkoga napada, međutim, tiskan je u tri milijuna primjeraka za razliku od uobičajenih 60.000. Broj je izišao na 16 jezika. Prodaje se u 25 država. Izgleda da je stečaj izbjegnut. Ali cijena je, složit ćemo se, previsoka!

Osuda terorizma i osuda govora mržnje

Unatoč kontinuitetu uređivačke politike ispod svake civilizacijske razine, terorizam kao reakcija na govor mržnje, nije prihvatljiv odgovor. Stoga treba poduprijeti sve one SolidarnostU povodu brojnih „skupova solidarnosti protiv mržnje" održanih u svijetu, o kojima smo ovih dana uglavnom jednostrano i nekritički izvješteni, izražavam, dakle, solidarnost sa žrtvama terorističkoga napada, ali ne izražavam solidarnost s uređivačkom politikom Charie Hebdoa. Izražavam, nadalje, solidarnost sa svima koji su protiv mržnje iskazane u terorističkom činu, ali isto tako izražavam solidarnost i sa svima onima koji su žrtve govora mržnje. Ovo stajalište nije opravdanje ili relativizacija terorizma.koji su digli svoj glas protiv terorističkoga napada na pariški list izveden 7. siječnja. Istodobno od njih treba tražiti i osudu govora mržnje i namjernoga provociranja, koji se nastavio i poslije terorističkoga napada.

Brojne, među njima i muslimanske države osudile su teroristički čin u Parizu: Malezija, Pakistan, Indonezija, Filipini, Turska, Afganistan, Katar, Ujedinjeni Arapski Emirati, Bahrein, Jordan, Tunis, Maroko... Poglavar Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, Husein Kavazović, nazvao je napad na redakciju Charlie Hebdo „brutalnim terorističkim činom". U svojoj je poruci kazao: „Sloboda mišljenja i medija te poštivanje ljudskog dostojanstva su neporecive vrijednosti i nužni uvjeti napretka čovječanstva, koje treba uvijek i na svakom mjestu štititi i unaprjeđivati. Sloboda je prirodna težnja svakog čovjeka i zato je jača od straha i zato je neuništiva. Iako postoje pojedinci koji zloupotrebljavaju slobodu za nametanje neslobode i vjeru za opravdanje svojih čina nevjere, ti sebični manipulatori ne mogu uništiti vrijednost slobode i plemenitost iskrene vjere".

U povodu brojnih „skupova solidarnosti protiv mržnje" održanih u svijetu, o kojima smo ovih dana uglavnom jednostrano i nekritički izvješteni, izražavam, dakle, solidarnost sa žrtvama terorističkoga napada, ali ne izražavam solidarnost s uređivačkom politikom Charie Hebdoa. Izražavam, nadalje, solidarnost sa svima koji su protiv mržnje iskazane u terorističkom činu, ali isto tako izražavam solidarnost i sa svima onima koji su žrtve govora mržnje. Ovo stajalište nije opravdanje ili relativizacija terorizma.

Mislioci i umjetnici vrijeđanja

Papa Franjo i sav normalan svijet osudio je terorizam usred Pariza. No za razliku od globalnoga jednoumlja, zašećerenoga licemjerjem, Papa prepoznaje uzrok od PitanjePosebno je pitanje vrijedno analize zašto se Charlie Hebdoa okomljuje na monoteističke religije: Židovstvo, kršćanstvo i islam. To je pitanje koje tek treba otvoriti. A da ga je nužno otvoriti pokazuje i ovo stajalište Gerarda Biarda: „Svaki put kad nacrtamo karikaturu Muhameda, svaki put kad nacrtamo karikaturu proroka, svaki put kad nacrtamo karikaturu Boga, branimo slobodu religije i slobodu govora. Religija ne bi smjela biti politički argument.posljedice, akciju od reakcije. Papa je molio za žrtve napada i za napadače „da im Gospodin preobrati srce". Naglasio je kako postoje granice slobode izražavanja: „Ne možete provocirati. Ne možete vrijeđati vjeru drugih ljudi. Ne možete zbijati šale na račun drugih ljudi".

Novi glavni urednik Charlie Hebdoa, Gerard Biard, Papino je stajalište okarakterizirao kao opasan presedan kojim relativizira masovno ubojstvo onime što su žrtve terorističkoga napada napisali ili nacrtali. Kazao je: „Mi nikoga ne ubijamo. Moraju se prestati miješati ubojice i žrtve... Ne možemo stavljati u isti koš ubojice s misliocima i umjetnicima".

Glavni urednik očito ima problem s poimanjem slobode. Ona je za njega i njegove „mislioce i umjetnike" bezgranična. No, takva sloboda, sloboda koja ismijava tuđu slobodu vjeroispovijesti, nije slobodna i odgovorna sloboda koja uvažava dostojanstvo ljudske osobe i ljudska prava za sve.

Posebno je pitanje vrijedno analize zašto se Charlie Hebdoa okomljuje na monoteističke religije: Židovstvo, kršćanstvo i islam. To je pitanje koje tek treba otvoriti. A da ga je nužno otvoriti pokazuje i ovo stajalište Gerarda Biarda: „Svaki put kad nacrtamo karikaturu Muhameda, svaki put kad nacrtamo karikaturu proroka, svaki put kad nacrtamo karikaturu Boga, branimo slobodu religije i slobodu govora. Religija ne bi smjela biti politički argument".

Prestanite me braniti od mene samoga!

Na Birardovu dvostruku obranu, religije i slobode govora, židov, kršćanin ili musliman mogao bi i zbog općega dobra morao odgovoriti „misliocima i umjetnicima" govora mržnje. Otprilike na ovom tragu – prestanite govorom mržnje braniti MržnjaPrestanite govorom mržnje braniti moje religijske i govorne slobode, vaša me obrana vrijeđa i kao religioznu osobu i kao osobu naprosto. Vaša me obrana provocira i zbog toga moram ulagati velike napore da ne vam ne uzvratim istom mjerom.moje religijske i govorne slobode, vaša me obrana vrijeđa i kao religioznu osobu i kao osobu naprosto. Vaša me obrana provocira i zbog toga moram ulagati velike napore da ne vam ne uzvratim istom mjerom.

Budući da me vaša samozvana obrana mene od mene samoga, uznemirava i kao stvorenje Božje i kao subjekta ljudskih prava, molim vas prestanite me braniti, jer vaša je obrana napad na moje najdublje osjećaje, napad koji ima svoje ideološko polazište i cilj. Satira ne bi smjela biti ideološki instrument. Gospodine Birard, zašto svojom uređivačkom politikom stvarate uvjete i pokriće terorističkim organizacijama, radite li to iz neznanja, oholosti, ideološke zaslijepljenosti ili ste u dogovoru s teroristima?

David Brooks (New York Times) pod naslovom "I Am Not Charlie Hebdo" (Ja nisam Charlie Hebdo), piše kako se pogubljene francuske novinare s pravom slavi kao mučenike slobode izražavanja. Međutim, piše i ovo: "Ali, neka bude jasno – da su u posljednja dva desetljeća svoj satirički magazin htjeli izdati na bilo kojem američkom sveučilišnom kampusu ne bi trajali ni 30 sekundi. Studenti i profesori bi ih optužili za govor mržnje, a administracija bi im srezala financijsku pomoć i zatvorila ga".

Charlie vrijeđa dalje, reakcije više nisu vijest

S naslovnice najnovijega broja Charlie Hebdoa karikaturalni Muhamed poručuje „Ja sam Charlie". Glasnogovornik lista, Richard Malka, pojašnjava: „Već 22 godine nema broja u kojem nismo objavljivali karikature pape, Isusa, svećenika, rabina, imama i Mhameda i bilo bi čudno da ih nema i u ovome broju. Nipošto nećemo popustiti, inače sve ne bi imalo smisla. Stanje duha 'Ja sam Charlie' uključuje i 'pravo na uvredu'". I to je ta zadrtost koja resi neke „mislioce i umjetnike" jednako kao i teroriste, a od koje ljudska prava i sloboda govora nemaju nikakve koristi. Samo štetu.

Reakcije na novu naslovnicu nisu izostale, no pitanje je čuju li ih oni na koje se odnosi. U glavnom gradu Kirgistana prosvjedovali su muslimani s pitanjem – zašto zapadne zemlje svode slobodu izražavanja na vrijeđanje. Prosvjedovali su desetci tisuća muslimana u Čečeniji. Najžešće reakcije, sudeći po informacijama iz svijeta, nova naslovnica izazvala je u Nigeru gdje je u demonstracijama u samo jednome danu spaljeno 45 crkava, 5 hotela, jedno sirotište i jedna katolička škola, a poginulo je 5, ozlijeđeno 128 i privedeno 189 osoba. Vijeće arapskih veleposlanika u Parizu kaže da objava karikature predstavlja "provokaciju i povredu osjećaja muslimana te da sije neslogu i mržnju u kontekst u kojem bi trebale prevagnuti solidarnosti, mudrost, duh dijaloga i otvorenosti i tolerancije".

"Poštivanje slobode mišljenja i izražavanja do kojih drži Vijeće ne podrazumijeva namjeru provociranja, vrijeđanja i klevetanja tuđe vjere, ili ismijavanja svetih vjerskih simbola". Više od 2.000 ljudi prosvjedovalo je u Karačiju najvećem gradu Pakistana gdje je vjerska stranka Jamaat-e-Islami organizirala mimohod. Pridružilo im se i CameronCameron se ponaša sanaderovski, pokroviteljski prema „misliocima i umjetnicima" kakvi su u nas propali, te oponira Franji: "Mislim da u slobodnom društvu postoji pravo izreći uvredu na račun nečije vjere. Ja sam kršćanin i ako netko kaže nešto uvredljivo o Isusu, ja to mogu smatrati uvredom, ali u slobodnom društvu ja nemam pravo zbog toga se osvećivati. Moramo prihvatiti da mediji mogu objavljivati stvari koje su nekima uvredljive, sve dok je to u okviru zakona. To moramo braniti".izaslanstvo kršćanskih svećenika kako bi im iskazali solidarnost. Prosvjedovalo se i u Lahoreu, Quetti, Multanu... ranjen je fotograf France Pressa. Pakistan ima 200 milijuna stanovnika. U njemu se redovno održavaju manifestacije u kojima upozoravaju i protive se objavama video snimki, tekstova i crteža na Zapadu koje muslimani smatraju bogohulnima.

Reakcije na nove uvrjede, međutim, više nisu vijest. Smislivši slogan „Svi smo mi Charlie" globalni licemjeri misle da su riješili problem ili ga barem gurnuli pod tepih.

Pokroviteljstvo kršćanina Camerona po uzoru na kršćanina Sanadera

Opet smo tamo gdje smo bili i prije terorističkoga napada na redakciju Charlie Hebdoa. S tom razlikom što je u protekla dva tjedna list po svemu sudeći pobjegao stečaju, što recimo Feral Tribuneu nije uspjelo niti nakon što ih je paternalistički pomogao premijer Sanader.

Da smo tamo gdje smo bili prije 7. siječnja potvrdio je britanski premijer David Cameron. On je reagirao na izjavu pape Franje o tome da je pogrješno provocirati, kako su i sloboda vjeroispovijesti i sloboda izražavanja temeljna ljudska prava, te kako svatko ne samo da ima pravo na slobodu govora, nego ima i obvezu izreći ono što misli za javno dobro – „Imamo pravo na tu slobodu, ali bez vrijeđanja". Kontinuirano vrijeđanje, osobito nekažnjeno, dobra je podloga za svakovrsna zla.

Cameron se ponaša sanaderovski, pokroviteljski prema „misliocima i umjetnicima" kakvi su u nas propali, te oponira Franji: "Mislim da u slobodnom društvu postoji pravo izreći uvredu na račun nečije vjere. Ja sam kršćanin i ako netko kaže nešto uvredljivo o Isusu, ja to mogu smatrati uvredom, ali u slobodnom društvu ja nemam pravo zbog toga se osvećivati. Moramo prihvatiti da mediji mogu objavljivati stvari koje su nekima uvredljive, sve dok je to u okviru zakona. To moramo braniti".

Rekao je to Cameron, kršćanin s nekršćanskim stajalištem o tome da se smije prema nepostojećemu zakonu slobodnoga društva, valjda misli na prevladanu ideju otvorenoga društva francuskoga filozofa Henrija Bergsona i austrijsko-britanskoga Karla Poppera, vrijeđati druge i drukčije. Njegova izjava zavrjeđuje satirički tekst! No, gdje ga objaviti s obzirom na činjenicu da Hrvatska nema nijedan satirički list, te da je prema indeksu slobode medija Reportera bez granica od 180 država na 65 mjestu u svijetu, iza Srbije (54) i Slovenije (34).

Nenad Piskač

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.