Stvarati novo zajedništvo s novom predsjednicom
Obiteljski zakon ministrice Milanke Opačić pokazao se kao prava „hajdučija" (Z. Milanović) na području obiteljskoga prava, a vlada iz koje je taj zakon upućen u pravni promet pokazala se kao „kriminalna zadruga" (Z. Milanović) kojoj Ustavni sud po prvi puta u modernoj povijesti hrvatske države suspendira cijeli jedan zakon. Podobna, a nesposobna ministrica, unatoč višekratno dokazanoj nesposobnosti još nije podnijela ostavku, niti ju je nesposobni šef vlade ukorio, kamoli maknuo iz vlade. Vladu koja donosi neustavne zakone potrebno je podvrgnuti ocjeni ustavnosti. Nije prvi put da je Milanovićeva vlada u sukobu s Ustavom. Ako je njezin rad u neskladu s Ustavom, treba je demokratski, po proceduri, smijeniti i raspisati prijevremene izbore.
Obiteljski zakon ministrice Opačić na unutarnjem planu jednako je velika sramota kao što je na vanjskome planu bio tzv. Lex Perković. No, kako Milanovićeva vlada na Lex Perkoviću ništa nije naučila, jer je ona u sebi čisti sektašluk, dopustila si je Opačićkin zakon! Logika je sljedeća: Ako nismo pali zbog Lex Perkovića, valjda ćemo preživjeti i novi direkt u bradu Ustavnoga suda. Nama se nadati da Milanović ne će i Ustavni sud proglasiti „sektaškim", ili „kriminalnom zadrugom". Ili izjavu: Ili mi, ili Ustavni sud!?
Druže Tito sa tvojega puta ne skrećemo
Iz kakvoga je mentalnoga sklopa mogao proisteći zakon kojega je Ustavni sud odbacio dokumentom dugim 338 stranica? Iz onoga koji u svom temelju ima polazište – Partija je iznad zakona. A taj je MinistricaKoji je bio cilj odbačenoga Obiteljskoga zakona ministrice Opačić? Uvođenje kaosa u obiteljsko pravo. Ali, ne leži vraže! Upravo za uvođenje kaosa u obiteljsko pravo ministrica sad, zamjenjujući uzrok posljedicom, optužuje Ustavni sud. Nadmašila je, dakle, i Titovu doskočicu „kao pijan plota". I ne bi stvar sa suspenzijom cijeloga zakona bila tako dramatična da nije riječ o vladinom sustavnom uvođenju kaosa i na drugim područjima.mentalni sklop pravni i svaki drugi slijednik Titova shvaćanja prava - da se partijska država u ostvarenju svojih ideoloških ciljeva ne treba držati zakona kao pijan plota. Opačićeva je odbacila brojne primjedbe struke i nevladinih udruga na sadržaj svojega Obiteljskoga zakona i time svoje ministarstvo, ako ne i vladu u cjelini promovirala u samoupravnu interesnu zajednicu. Samoj sebi svrhom.
Koji je bio cilj odbačenoga Obiteljskoga zakona ministrice Opačić? Uvođenje kaosa u obiteljsko pravo. Ali, ne leži vraže! Upravo za uvođenje kaosa u obiteljsko pravo ministrica sad, zamjenjujući uzrok posljedicom, optužuje Ustavni sud. Nadmašila je, dakle, i Titovu doskočicu „kao pijan plota". I ne bi stvar sa suspenzijom cijeloga zakona bila tako dramatična da nije riječ o vladinom sustavnom uvođenju kaosa i na drugim područjima.
Primjerice, bivši ministar Jovanović uvodio je sustavni kaos u obrazovni sustav, znanost i šport, uključujući i pravopisanje. Dobio je nekoliko pljusketina od sudbene vlasti, a i struka ga je „prokužila". Partija ga je sklonila u zavjetrinu, na sredini mandata, dakako, jer do sredine mandata trebalo je nahraniti podobnu klijentelu a od sredine mandata počinju pripreme za nove izbore, pa se nada da će dotad narod zaboraviti Jovanovićev ideološki preodgoj.
Bolje i bez ikakve vlade, negoli s ovom
Kakav pak kaos vlada u kulturi najbolje oslikava manje od pola posto proračuna namijenjenih kulturi i ritualno vješanje Ofrljićevih prljavih plahti na balkon HNK u Rijeci. Vlada li red ili kaos u poreznoj politici? U gospodarstvu? Financijama? Vlada li red ili kaos u Hrvatskom ratnom zrakoplovstvu? U vanjskim poslovima – gdje veleposlanici umjesto gospodarske diplomacije promiču Tita, ili gdje ministrica Pusić neracionalno koristi državni zrakoplov a silovane žene u velikosrpskoj agresiji poziva da se pridruže paradi osoba čudnih seksualnih sklonosti?
Čega god se ova, „najbolja vlada dosad" (V. Pusić), dohvatila – završilo je boso na trnju. Osim klijentele. Podobne, jasno. Zbog toga, kažem, treba hitno zatražiti ocjenu ustavnosti rada Milanovićeve vlade, ako je to ikako moguće. Po mojemu mišljenju, nisam sudac i ne poznajem ustavno pravo – ali pravo na mišljenje imam, njezin ustroj jest ustavan, ali njezin rad nije.
Odbacivanje Obiteljskoga zakona i vraćanje na stari zakon iz godine 2003., zapravo nam otvara oči. Hrvatska bi bolje stajala bez ikakve vlade negoli s ovom koja je nered, nerad i pad javno proglasila redom, radom i rastom.
Milanović nije u stanju sagledati svoj mandat
Da je tomu tako kako jest potvrđuju i infantilne izjave šefa vlade Zorana Milanovića, koje sagledane u kontinuitetu njegova mandata nadilaze područje politike i ulaze u sferu BlamažaUmjesto čestitke na izbornoj pobjedi novoj predsjednici, Milanović se spustio u žablju perspektivu i iz kloake osobne i vladine nesposobnosti, poput maloga djeteta kad mu se uskrati bombon, zaboravio je na elementarni bonton. Čestitku je zamijenio optužbom za sektaštvo. Takvu si blamažu Vučić nije dopustio. Čestitao je izabranoj predsjednici, ne zato što je voli, već zato što je to pristojno i s ljudske i s diplomatske strane.medicine, posebice jedne njezine grane. Njega je što se elementarne uljudbe tiče pretekao i srpski premijer Aleksandar Vučić. Izbornu pobjedu na predsjedničkim izborima Kolinde Grabar-Kitarović šef vlade shvatio je kao prigodu za ulazak u jednogodišnju predizbornu kampanju snaga okupljenih oko njega. U tu je kampanju ušao pod borbenom parolom: Ili mi, ili oni. Tako razmišlja sektaš. Sektaš mentalnoga komunizma. Demokrat, ili republikanac, da ne govorim o demokršćaninu, pa i socijaldemokrat tako nešto ne može izustiti.
Umjesto čestitke na izbornoj pobjedi novoj predsjednici, Milanović se spustio u žablju perspektivu i iz kloake osobne i vladine nesposobnosti, poput maloga djeteta kad mu se uskrati bombon, zaboravio je na elementarni bonton. Čestitku je zamijenio optužbom za sektaštvo. Takvu si blamažu Vučić nije dopustio. Čestitao je izabranoj predsjednici, ne zato što je voli, već zato što je to pristojno i s ljudske i s diplomatske strane.
I kao što Opačićeva zamjenjuje uzrok posljedicom, tako i Milanović zamjenjuje posljedicu uzrokom! On optužuje izabranu predsjednicu za „sektašku kampanju". On! Čija je vlada eklatantan primjer sektaške vlade, vlade za koju građani i građanke, osobito Hrvatice i Hrvati, u postotku koji nadilazi 80 posto, smatraju da ide u pogrješnom smjeru. Ali, ta činjenica samo učvršćuje Milanovićevo sektaštvo! On se ne može suočiti s prošlošću, to jest s posljedicama mandata svoje vlade.
Istina, do izbornoga poraza s vlastitim mandatom nije se mogao suočiti ni Ivo Josipović. No, za razliku od Milanovića, Josipović je i prije službenoga proglašenja izbornih rezultata, ponovo prihvatio bonton. I čestitao. Znajući pritom da je drugi mandat izgubio ne samo zbog svojih propusta, već i zbog Milanovićeve sektaške vlade s kojom se nije usudio uči u klinč jer je osobni interes drugoga mandata pretpostavio općem dobru.
Svijetle točke: Predsjednica i zastupnici u Europskom parlamentu
Definitivno je jasno u kakvu godinu ulazimo. Već su ranije ekonomski analitičari konstatirali da će 2015. biti godina kontinuiteta krize. Hoće li tko ponuditi izlaz? Sabor je takav kakav jest, a vlada još gora. Partija je zakonodavnu i izvršnu strpala u stražnji džep, sudbena se još tu i tamo drži. O oporbi drugom zgodom, sad samo hoću reći da i ona unutar sebe ima oporbu koja radi za Partiju, onako kako je to radio i Sanader. O tomu odlično piše akademik Ivan Aralica u Smradu trulih lešina.
Milanović će i u 2015. raditi na kaosu i neredu, na unutarnjem razdoru po ideološkoj crti i pritom za kaos i nered optuživati oporbu i Predsjednicu. Hrvatska će i dalje tonuti, onako kako tone od 2. siječnja 2000. da bi se 2015. pronašla na samom dnu Europske unije.
Jedina jaka svjetla točka na unutarnjem planu oko koje bi se moglo stvarati novo zajedništvo s ciljem izlaska iz krize u ovome je trenutku Predsjednica. Nju treba poduprijeti, dati joj vjetar u leđa i poželjeti da joj i djela budu na razini na kojoj su joj riječi i geste. Pritom ne treba zaboraviti kako i u Europskom parlamentu imamo nekoliko dobrih zastupnica i zastupnika (Petir, Tomašić, Plenković, Stier, Picula...), koji su već na eurosceni pokazali, kako znaju misliti i uspješno djelovati za hrvatski interes kad se odmaknu od domaćih stranačkih feudalaca.
Milanović i vlada u ovoj godini mogli bi dobiti trajni kompleks manje vrijednosti u usporedbi s Predsjednicom i europarlamentarcima.
Nenad Piskač
Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.