Josipovićevi letci

Očekujući ovih dana važnu mi pošiljku svaki dan po nekoliko puta zavirujem u poštanski sandučić. Tako i jutro poslije drugoga tv sučeljavanja predsjedničkih kandidata. Siguran sam da mi je jučer, za dana, poštanski sandučić bio prazan. Rano jutros odlazeći po friški kruh usput bacih pogled kroz otvor i vidjeh u njemu nekakav sadržaj, pa sav veseo, u nadi da mi je željena pošiljka stigla, otvorim metalnu kutiju i izvučem iz nje dva potpuno ista papira A5 formata (210 x 148 mm), kunzdruk zavidne gramature, full color.
Može li dan početi groznije?! Pred očima mi, naime, usiljeni osmjeh Ive Josipovića urešen parolom: „Samo jedinstveni možemo graditi budućnost". O sadržaju druge stranice, pročitajte malo niže, nije to, naime, sve.

Mrak i komanda nisu pravi put

Kako su dva letka Ive Josipovića završila u mom nedužnom sandučiću? Pod okriljem mraka! Nikako drukčije. Jer vidio bih, ili ja ili netko od ukućana, letkonosca da je došao po danu, u uredovno, pristojno vrijeme, kad je strancu doći na tuđi teren pod prozore. I da je došao po danu lijepo bih s njime popričao, ponudio ga gemištom, ali morao bi uljez tada od mene čuti što ja o tome papiru i otisnutom ProtivOdmah mi je za oko zapela poruka: „Iziđite na izbore 11. siječnja...". To! Apsolutno se slažem. No, tu je i kobni i neodrživi nastavak: „... i birajte Ivu Josipovića!". Apsolutno se ne slažem sa sugestijom s pretenzijom uskličnoga imperativa, koja me podsjetila na jenea komandu. Ukratko, znam to ko Očenaš, izaći ću na izbore, ali ću glasovati baš suprotno. Protiv mraka i komande. Protiv Ive Josipovića.mrtvom slovu na njemu imam reći. Ostao sam uskraćen za identitet uljeza iz mraka, a i on je ostao uskraćen najmanje za gemišt s prigodnim slovom.

Primivši, dakle, u ruke dva letka što su mi nenaručeno stigla u život u neko mrklo doba protekle noći od tamom skrivene ruke, ili udarne pesnice letkonosca, reagirah prirodno i uputih se krupnim koracima prema obližnjoj kanti za stari papir. Nisam psovao. Temperatura je vani bila malo ispod ništice, pa kako ne smijem biti vani na niskoj temperaturi, odlučih letak unijeti u brlog i jutarnje razbibrige radi pobliže ga promotriti uz kavu i čaj.

Odmah mi je za oko zapela poruka: „Iziđite na izbore 11. siječnja...". To! Apsolutno se slažem. No, tu je i kobni i neodrživi nastavak: „... i birajte Ivu Josipovića!". Apsolutno se ne slažem sa sugestijom s pretenzijom uskličnoga imperativa, koja me podsjetila na jenea komandu. Ukratko, znam to ko Očenaš, izaći ću na izbore, ali ću glasovati baš suprotno. Protiv mraka i komande. Protiv Ive Josipovića. I da je onaj uljez došao po danu, obrazložio bih mu zašto. Ali, on više voli noć i „komandujući" jezik od svjetla dana i dijaloga. Mrak i komanda nikad nisu bili pravi put, ali jesu međaši totalitarnoga komunističkoga mentaliteta.

Josipović je lažni sugrađanin

Okrenimo se sad poruci na drugoj stranici A5 kunzdruka, formata koji mi poručuje kako kandidat ima love, toliko da i na tom skupom papiru tiska komande namijenjene noćnoj distribuciji skojevaca i drugova u ilegali na potezu od Harmice do Zaprešića, uključujući općine Marija Gorica i Brdovec. Baš na tom terenu, neki dan, ali usred dana osvanuli su plakati Kolinde Grabar-Kitarović. Njezini su izabrali dan, Josipovićevi noć. Nije to jedina razlika, ali ona dosad javno nije zabilježena, o tome Bobić (rtl), Bago (nova) i Trbovićeva (htv) nemaju pojma. Zato, dakle, dajem naglasak toj temeljnoj razlici u utrci za izbor predsjednice države. Jer dan je dan a noć je noć, tu ni naručene ankete ne mogu promijeniti red stvari.

Obraća mi se na drugoj stranici letka Ivo Josipović sa: „Drage sugrađanke i sugrađani". To me gotovo srezalo, budući da me podsjetilo na uvodnike mojega gradonačelnika, navodno hadezeovca, koji u gradskim novinama sve svoje višegodišnje „uvodnike" u nedostatku nadahnuća naslovljava josipovićevski sa „Drage sugrađanske i sugrađani". Dakle, budimo precizni, nisam ni sugrađanka, niti sugrađanin Ive Josipovića. I sve to što mi se pod okriljem noći zavuklo u poštanski sandučić, mene se, istini za volju, uopće ne tiče. Zato i pišem o tome, jer stvar nije osobne naravi. Sporni letci u krajnjemu slučaju namijenjeni su smeću. E, a ono je opća stvar.

Josipović mi nadalje, kao sugrađaninu koji mu to nikako nisam, piše: „Pred nama je težak put. Moramo ispraviti nepravde, smanjiti nezaposlenost i iskorijeniti siromaštvo. Taj važan zadatak možemo ostvariti samo ako nastavimo ujedinjeni. Potrebna su nam konkretna rješenja, novi temelji i zajedništvo, jer samo tako naša Hrvatska može napredovati."

Letke u smeće, pamet u glavu

Na jeftinom virtualnom papiru otpisujem mu: Drage Hrvatice i Hrvati! Iza nas je težak petogodišnji put propasti. To je bio, jest i bit će krivi put. Moramo ga ispraviti, poravnati mu staze, zamijeniti predsjedničko neodgovorno PametA sad kao odgovoran građanin idem sa zgužvanom propagandom mentalnih komunista prošetati do kante za stari papir i vratiti se čitanju izuzetno zanimljive i poučne knjige akademika Ivana Aralice „Smrad trulih lešina", koju, poštovani čitatelji, preporučam i Vama, i Ivi Josipoviću, pa i letkonoscu u ilegali koji je zbog straha od istine izabrao noć umjesto dana. Vidimo se na izborima. Pamet u glavu.odobravanje propasti predsjedničkom odgovornošću za stanje države i nacije. Taj važan zadatak možemo ostvariti samo ako nastavimo bez Ive Josipovića i njegova državničkog siromaštva. Potrebno je tuđmanovski osloniti se na vlastite snage i pomoć Božju, a ne na mračne letke lažnog sugrađanina Ive Josipovića. Samo tako Hrvatska može napredovati".

Kava mi je pri kraju, to znači kako moram i ovaj iznuđeni tekst nekako završiti. Najbolje je završiti oslanjajući se na izvornik u kojemu na kraju piše: „Zato u nedjelju 11. siječnja iziđite (ispravno je: izađite, nap. N. P.) na izbore i odaberite predsjednika koji nudi konkretna rješenja i ustavne reforme. Odaberite jedinstvo, odaberite pravi put".

Hrvatice i Hrvati odabrali su pravi put na prvom referendumu. Bili su na tom putu do 2000. Od tada su na krivom putu mentalnih komunista Račana i Sanadera, Mesića i Josipovića. Mrak je krivi put nazivati pravim putom.

A sad kao odgovoran građanin idem sa zgužvanom propagandom mentalnih komunista prošetati do kante za stari papir i vratiti se čitanju izuzetno zanimljive i poučne knjige akademika Ivana Aralice „Smrad trulih lešina", koju, poštovani čitatelji, preporučam i Vama, i Ivi Josipoviću, pa i letkonoscu u ilegali koji je zbog straha od istine izabrao noć umjesto dana. Vidimo se na izborima. Pamet u glavu.

Nenad Piskač

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.