Kadijević priprema vojnu agresiju JNA na Hrvatsku
Dok je Kadijević, zarobljenik jugokomunističke ideologije, bio saveznim sekretarom za narodnu obranu SFRJ, JNA je u jednom razdoblju vidjela rješenje jugoslavenske krize u referendumu naroda, a ne republika koje su činile jugoslavensku federaciju. Pri tomu je SFRJ tretirana kao jedna izborna jedinica. Sličnu je poziciju držala i Srbija – odcjepljuju se narodi na referendumu, a ne republike, čime se u pitanje MarkovićUz pomoć vojnoga vrha Marković je dobio opremu i potporu za projekt jugoslavenske televizije (YUTEL). Srbija je Markovićev plan gospodarskih reformi minirala upadom u jugoslavenski monetarni sustav u prosincu 1990. Marković je ubrzo počeo gubiti i potporu JNA jer da uz njegov novi socijalizam „sve više klizimo kapitalizmu... 19. veka". Milošević je uvjeravao Kadijevića da Marković radi protiv Srbije i Jugoslavije.dovode republičke („unutarnje") granice.
Što učiniti s Jugoslavijom i unutarnjim granicama
JNA se nikako nije mogla pomiriti s činjenicom da gubi svoju Partiju, državu i ulogu u njoj. Kadijević je podijelio ključne ljude u Predsjedništvu SFRJ i SIV-u (Savezno izvršno vijeće), na one koju su „čvrsto opredeljeni za Jugoslaviju", na „najljuće neprijatelje jedinstva Jugoslavije" i na „kolebljivce koji su varirali od situacije do situacije". To je značilo da dio Vrhovne komande nije znao što se u Armiji doista događa.
Kad se pojavio Ante Marković sa svojom strankom Savez reformskih snaga Jugoslavije, JNA ga je isprva poduprla. Uz pomoć vojnoga vrha Marković je dobio opremu i potporu za projekt jugoslavenske televizije (YUTEL). Srbija je Markovićev plan gospodarskih reformi minirala upadom u jugoslavenski monetarni sustav u prosincu 1990. Marković je ubrzo počeo gubiti i potporu JNA jer da uz njegov novi socijalizam „sve više klizimo kapitalizmu... 19. veka". Milošević je uvjeravao Kadijevića da Marković radi protiv Srbije i Jugoslavije.
Ipak, JNA i SIV krenuli su u zajedničku akciju u Sloveniji u lipnju 1991., međutim, već u listopadu 1991. Marković, predsjednik SIV-a, zahtijeva da se Kadijevića razriješi dužnosti saveznog sekretara za narodnu obranu.
Razoružanje republičkih teritorijalnih obrana
U vrijeme saveznoga sekretara za narodnu obranu Veljka Kadijevića republikama je oduzeto oružje Teritorijalne obrane naredbom načelnika Generalštaba Oružanih snaga SFRJ od 14. svibnja 1990. I oružje hrvatske TO stavljeno je pod nadzor JNA, koja je tvrdila da nije razoružala TO već OružjeBorisav Jović piše: „Praktično smo ih razoružali. Formalno, ovo je uradio načelnik Generalštaba, ali faktički po našem nalogu. Slovenci i Hrvati su oštro reagovali, ali nemaju kud... Nećemo dozvoliti da oružje Teritorijalne odbrane zlouporabe u eventualnim sukobima ili za nasilno otcepljenje".podigla stupanj zaštite zbog „pokušaja krađe naoružanja i municije".
O tome Borisav Jović piše: „Praktično smo ih razoružali. Formalno, ovo je uradio načelnik Generalštaba, ali faktički po našem nalogu. Slovenci i Hrvati su oštro reagovali, ali nemaju kud... Nećemo dozvoliti da oružje Teritorijalne odbrane zlouporabe u eventualnim sukobima ili za nasilno otcepljenje".
Kadijević je tvrdio da je za oružje mjerodavna isključivo Armija, a ne republike. Kazao je Slovencima kako postoji mogućnost povrata oružja ako republike osiguraju dobre uvjete zaštite. No, kad su skladišta za oružje adaptirana JNA je zahtijevala da uz njih u blizini mora biti i jedinica JNA „koja može uspješno intervenirati u slučaju ugroženosti objekta".
Kadijević je zapravo osporio i narušio ustavni položaj Teritorijalne obrane, čime je stvorio pretpostavku za neometanu vojnu agresiju Srbije, Crne Gore, JNA i pobunjenih Srba u Hrvatskoj. „Generalski trojac: Veljko Kadijević – Stane Brovet – Blagoje Adžić izveo je mali državni udar. Izveden je naredbom vojnog vrha o razoružanju Teritorijalne obrane u Hrvatskoj" (Mirko Valentić, Rat protiv Hrvatske 1991. – 1995., Zagreb, 2010.).
Kadijevićev raport Borisavu Joviću
Poslije razoružanja TO vrh JNA krenuo je u novu fazu plana Jedinstvo, u preustroj postrojba u „osetljivim regionima". Bila su to područja Zagreba i Knina. „Na taktičkoj razini najvažnija promjena bila je odluka o ustroju mehanizirane brigade A-tipa u Zagrebu i Dugom Selu. Na operativnoj razini najveća promjena bilo je osnivanje 10. korpusa kopnene vojske na širem području Zagreba. Odluku o osnivanju korpusa Kadijević je donio 27. travnja 1990. na sjednici Vojnog savjeta SSNO" (R. Marijan, isto).
Dan poslije naredbe o razoružanju TO (15. svibnja 1990.) načelnik Generalštaba oružanih snaga potpisao je naredbu za preustroj, preraspodjelu i preklasifikaciju snaga u Hrvatskoj i BiH. Pojačana je aktivna i borbena moć. Gdje i s kojim razlogom? Odgovor je dao Kadijević 8. lipnja 1990. kad je predsjednika Predsjedništva SFRJ Borisava Jovića informirao „da su doneli odluku o formiranju posebnih motorizovanih korpusa u regionima Zagreba, Knina, Banjaluke i Hercegovine, koji će biti sposobni, po potrebi, da budu u funkciji kao na Kosovu" (B. Jović, Poslednji dani SFRJ).
Posebna se pozornost pridavala službama sigurnosti, vojne policije i oklopništva. Kadijević je izravno odgovoran za pripremu postrojba JNA za obračun s novim, demokratskim valom („unutarnjim neprijateljem"), ali i za nešto kasnije izvedenu otvorenu oružanu agresiju.
Nova uloga JNA: Sprječavanje građanskog rata
Kadijević je u rujnu 1990. zapovjedio zapovjednicima na terenu da kontaktiraju s političkim predstavnicima kako bi ih upozorili da JNA „više neće JNAJNA je zaključila kako se u Hrvatskoj „radi o ustaško-fašističkoj politici prema JNA". U prosincu 1990. redefinirano je ponašanje JNA u izvanrednim prilikama. Uvedena je nova zadaća JNA – sprječavanje građanskog rata. Ono je prikazivano kao ustavna uloga JNA. U to je spadalo onemogućavanje izbijanja „oružanih sukoba, posebno međunacionalnih".tolerisati" napade na Armiju. To se ponajviše odnosilo na Hrvatsku u kojoj se JNA ponašala prosrpski, pa je dolazilo do različitih incidenata. Komanda 5. vojne oblasti napravila je i korak više, te je zapovjedila djelatnim osobama da na službi i izvan nje sa sobom nose osobno naoružanje.
JNA je zaključila kako se u Hrvatskoj „radi o ustaško-fašističkoj politici prema JNA". U prosincu 1990. redefinirano je ponašanje JNA u izvanrednim prilikama. Uvedena je nova zadaća JNA – sprječavanje građanskog rata. Ono je prikazivano kao ustavna uloga JNA. U to je spadalo onemogućavanje izbijanja „oružanih sukoba, posebno međunacionalnih".
Ako bi došlo do građanskoga rata JNA je trebala reagirati „brzo, vrlo energično i uz primenu odgovarajućih mera i aktivnosti neophodnih da se takav rat zaustavi. U tom cilju potrebno je najpre blokirati, izolovati i ispresecati teritoriju na kojoj je došlo do oružanih sukoba, posesti sve značajnije objekte na njoj i potrebnim snagama fizički razdvojiti sukobljene strane. Podrazumeva se da u takvoj situaciji oružane snage se ne bi smele (i neće) stavljati na stranu bilo koje sukobljene strane i da će svojim prisustvom, merama i aktivnostima (uključujući, po potrebi i oružane aktivnosti) nastojati da onemoguće eskalaciju rata i da se on što pre obustavi".
Slovenski fijasko: Napuštanje dijela teritorije SFRJ
Kadijević je izgubio kratkotrajni rat u Sloveniji. Nije sačuvao cjelovitost Jugoslavije i bratstvo i jedinstvo. Povlačenje iz Slovenije vrh JNA je prikazao kao prinos mirnom razrješenju jugoslavenske krize, obrazloživši kako je taj korak „najveći udarac svim razbijačkim snagama Jugoslavije, a posebno rukovodstvima Slovenije i Hrvatske". No nekima u JNA ipak nije bilo jasno „kako je moguće da JNA napušta deo teritorije SFRJ".
Pred Kadijevićem je bio novi zadatak – izvlačenje naoružanja, vojne opreme i ljudstva iz Slovenije. Ni to nije napravio kako treba. U Sloveniji je ostalo oko 70 posto naoružanja JNA, među ostalim više od 200 tenkova. Hrvatske snage Kadijeviću su zaplijenile tri željezničke kompozicije oružja (u Slavonskom Brodu i Vinkovcima), premda je JNA prijetila da će kod sprječavanja premještanja naoružanja odgovoriti „snažnim dejstvima iz vazduha".
Kadijević je u slovenskom slučaju dokazao kao nesposoban vojni strateg. Naoružanje izvučeno iz Slovenije upotrijebljeno je u agresiji JNA na Hrvatsku.
Sudar druga Kadijevića i gospodina Tuđmana
Savezni sekretar za narodnu obranu, general Kadijević, dao je 4. prosinca 1990. intervju jna-novinaru Miroslavu Lazanskom („Jugoslavija neće biti Libanon", objavljen u tjedniku Danas). U njemu je iznio više političkih ocjena na tragu srbijanske politike, osporio položaj Teritorijalne obrane i podupro osnivanje Saveza komunista – Pokreta za Jugoslaviju. Riječ je bila o otvorenoj prijetnji Hrvatskoj i Sloveniji.
Kadijević je, među ostalim, kazao da će biti „razoružane sve oružane formacije, uspostavljene izvan jedinstvenih i ustavom SFRJ definisanih oružanih snaga. Pošto je to, po Ustavu i zakonu u nadležnosti oružanih snaga, tu neće biti pogađanja i kompromisa". Vlada Republike Hrvatske zbog toga je sutradan pokrenula inicijativu za smjenu Kadijevića, tvrdeći da su politička stajališta neprimjerena za visokoga vojnog časnika.
Reagirao je i predsjednik Tuđman: „Iako sam povjesničar gotovo ne znam primjer da bi jedan vojni ministar na tako otvoren način, kao što je to učinio aktualni savezni sekretar za narodnu obranu general Veljko Kadijević u intervjuu Danasu, pokušao utjecati na društveno-politička kretanja. To nije bio slučaj ni sa socijalističkim zemljama ni s građanskim demokracijama. Čak ni u realsocijalističkim zemljama politiku ne određuje vojska nego partijski politbiroi, a vojska je uvijek bila sredstvo jednopartijske komunističke politike, a kako vidimo, ona bi po nekima trebala danas ostati čak i vodstvo, a ne samo sredstvo takve politike" (Danas, 11. prosinca 1990.)
Kadijević i Lončar: Onemogućiti Hrvatskoj obranu od agresije
Kao što je Kadijević u Danasu najavio, 11. prosinca 1990. započela je operacija razoružavanja Hrvatske. Toga je dana Predsjedništvu SFRJ PrijetnjaSavezni sekretar za narodnu obranu, general Kadijević, dao je 4. prosinca 1990. intervju jna-novinaru Miroslavu Lazanskom („Jugoslavija neće biti Libanon", objavljen u tjedniku Danas). U njemu je iznio više političkih ocjena na tragu srbijanske politike, osporio položaj Teritorijalne obrane i podupro osnivanje Saveza komunista – Pokreta za Jugoslaviju. Riječ je bila o otvorenoj prijetnji Hrvatskoj i Sloveniji.Kadijevićev sekretarijat dostavio Informaciju o neovlaštenom ustrojavanju oružanih sastava u SFRJ. Optužba se ticala Hrvatske i njezine demokratski izabrane nove vlasti. Krivnja se sastojala u uvozu oružja i strjeljiva koji se dijele članovima HDZ-a, te u razrađenim planovima djelovanja protiv JNA. HDZ je optužen za osnivanje terorističke stranačke organizacije. Posebno je zabrinjavajuće što je naoružavanje HDZ-a primijećeno u nacionalno miješanim sredinama.
Kadijević je, dakle, zamijenio uzroke i posljedice. Odgovoran je što nije ništa poduzeo protiv naoružavanja pobunjenih Srba u Hrvatskoj, a poduzimao je sve da napadnuta Hrvatska ostane razoružanom. Ono što je Budimir Lončar, savezni ministar vanjskih poslova radio na međunarodnom planu glede embarga na uvoz oružja, Kadijević je radio s pozicije ministra obrane. Zanimljivo, oba su Hrvata, što nam daje za misliti koliko je danas nominalnih Hrvata na političkim pozicijama s kojih rade protuhrvatski posao za srpske interese.
U doba kad Kadijević pokušava razoružati slabo naoružanu Hrvatsku, pobunjeni Srbi tamo gdje su većina u Hrvatskoj već osnivaju svoje milicijske stanice, poput SUP-a Knin. Kadijević se dokazao kao pouzdan saveznik velikosrpskoj politici Miloševića i Beograda.
Odlučujući korak prema očuvanju Jugoslavije
Predsjedništvo SFRJ temeljem Kadijevićeve Informacije donijelo je 9. siječnja 1991. Naredbu o rasformiranju svih oružanih sastava „koji nisu u sastavu jedinstvenih oružanih snaga SFRJ ili organa unutrašnjih poslova i čija organizacija nije utvrđena u skladu sa saveznim propisima". Hrvatska vlast je reagirala s pozicije Vlade ukazavši da su neregularne formacije „one koje djeluju u kninskom kraju".
Predsjednik Tuđman ukazao je na neustavnost naredbe, jer je donesena bez glasovanja na „način koji ne poznaje suvremena i demokratska svjetska politička i državna povijest: ishitreno, površno, krajnje neodgovorno". Naredbu je, međutim, podupro Oblasni odbor SDS-a jer je ona „odlučujući korak prema očuvanju Jugoslavije". Velikosrbi pouzdali su se u razoružanu Hrvatsku i u oružje JNA.
Hrvatska je stvar riješila tako da je naoružane osobe uvela u pričuvni sastav MUP-a. U ožujku 1991. Srbija i JNA pokušavaju kroz Predsjedništvo SFRJ legalizirati vojni puč. Kadijević istodobno u Moskvi pokušava dobiti vojnu potporu Sovjetske armije. Srbija nije dobila većinu u Predsjedništvu, niti Kadijević potporu Moskve. Propao je plan o uvođenju izvanrednoga stanja.
Nenad Piskač
(Nastavlja se)
Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.